Prosinac je vrijeme darivanja. Svi daruju nešto, premijer Andrej Plenković je odriješio kesu pa je darovao crkavicu osiromašenim umirovljenicima, a čini se da je krenulo darivanje i u Primorsko-goranskoj županiji. Naime, župan Zlatko Komadina odlučio je biti Djed Mraz i ponuditi Gradu Rijeci sufinanciranje kupnje Teatra Fenice, kulturnog dobra koje propada gotovo dva desetljeća. Rekao bi neupućen netko da se u Komadini probudila pod stare dane iskra dobrote koja će zapaliti velik plamen ljubavi s Gradom Rijekom, a što će rezultirati kupnjom Teatra Fenice. Jer Grad Rijeka kuburi kao crkveni miš nakon što su povećana materijalna prava zaposlenih u gradskoj upravi i u gradskim poduzećima. A štedjelo se i da se pokrpa proračunski deficit iz prethodnih godina kako bi se stanje svelo na nulu, u čemu se uspjelo dvije godine prije planiranog.

No, je li to baš tako, da je Djed Mraz Komadina ničim izazvan odriješio kesu. Nije, a što je između redaka i on sam kazao. Naime, nakon izmjena poreznih propisa županijski proračun bit će na godišnoj razini dva milijuna eura veći nego što je to bio do sada. Drugim riječima, zahvaljujući kvaziporeznoj reformi HDZ-ove vlade koja je rezultirala ukidanjem prireza, županijski proračuni su profitirali, a oni gradski fasovali, zbog čega su vlasti u velikim gradovima bile prinuđene dizati minimalne i maksimalne porezne stope. Sebe su doveli u situaciju da ih se proziva za socijalnu neosjetljivost zbog toga što dodatno porezno opeterećuju građane nakon ukidanja prireza. I dok se vodio pravi mali rat između lokalnih samouprava i države, barem onih samouprava u kojima HDZ nije na vlasti, županije su mudro šutjele, a župani trljali ruke. Zato što je prirez bio isključivi prihod gradskih proračuna, a porez na dohodak nije. Kvaka je u tome da Grad Rijeka, unatoč tome što je predložio gotovo maksimalne nižu i višu stopu poreza na dohodak, neće nadoknaditi gubitak koji nastaje ukidanjem prireza jer je prema Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne samouprave prihod od poreza na dohodak zajednički prihod koji se dijeli između općina, odnosno gradova i županija.

U materijalu za gradske vijećnike navedeno je da trenutno od ostvarenog prihoda od poreza na dohodak na području grada Rijeke, Gradu Rijeci pripada udio od 76,9 posto, a Primorsko-goranskoj županiji 23,1 posto naplaćenog poreza. To je tih dva milijuna eura zbog kojih će župan Komadina morati vrlo brzo predložiti rebalans proračuna zbog viška prihoda, ni luk jeo ni luk mirisao. Pa je odlučio kao Djed Mraz vratiti nešto i Gradu Rijeci. Župan ima dojam da će se Grad Rijeka odlučiti za kupnju Teatra Fenice te je najavio da je Županija u tom slučaju spremna osigurati pola sredstava za tu kupnju upravo iz poreznog dijela koji dolazi od građana Rijeke. Čini se kao da će se nakon ukidanja vatrometa za doček Nove godine, a što je jedna od pametnijih odluka gradonačelnika Filipovića (bez ironije op.a.), upriličiti vatromet sinergije kako bi se okončala agonija riječkog kulturnog dobra koje je u agoniju zapalo nakon katastrofalne privatizacije, nakon koje se tvrtke Rijeka kino dočepao kralj Korza Mirko Pavičić kojemu je Teatro Fenice vrlo brzo postao mrtvi kapital. Ono što Pavičić ne može unovčiti, bilo je osuđeno na propadanje jer je takav modus operandi ovog riječkog tajkuna protiv kojega je otvorena istraga. I kojemu ni jedna institucija nije uspjela nametnuti da je kao vlasnik obvezan obnoviti kulturno dobro. Pisala su se rješenja i ispostavljala upravi Rijeka kina, ali su ta rješenja ostajala mrtvo slovo na papiru bez sankcija.

Zato ne treba čuditi reakcija Filipovića kada ga se pitalo što misli o Komadininom daru. Filipović je ionako naučio u ove dvije i pol godine uglavnom prodavati pa mu je kupnja sama po sebi strana, ali je u pravu kada naglašava da je kupnja Teatra Fenice, koji je dio stečajne mase, samo prvi korak. Nakon toga treba osigurati velika sredstva za njegovu obnovu, znatno veća nego za kupnju. Filipović pojašnjava da je Grad spreman uzeti kredit za obnovu, ali da bi bilo pošteno da taj kredit otplaćuje Županija kojoj je kapnulo dva milijuna eura, pa tako svake godine dok god su na snazi ovakvi propisi. Pa i bilo bi, ali hoće li naći zajednički jezik Komadina i Filipović teško je reći, kao što je teško reći tko je u ovoj priči Djed Mraz, a tko je Krampus.