RIJEKA Nogometaši Rijeke na najbolji su mogući način zaključili godinu, iskupili se za težak domaći poraz od Slaven Belupa i opet preskočili Dinamo na drugom mjestu uoči današanjeg najvećeg hrvatskog derbija u Maksimiru. Bila je to prva utakmica trećeg kruga HNL-a i oproštaj od godine koji je na hladnu Rujevicu privukao četiri tisuće gledatelja. Ugrijali su ih brojni dobri potezi Bijelih koji su itekako ozbiljno shvatili utakmicu nakon što su se “opekli” na Farmaceutima.

A svoju večer imao je Franjo Ivanović, dvostruki strijelac, koji se vratio u golgetersku formu i iznova izazvao ovacije s tribina. Odjekivalo je posebno Istokom “Franjo, Franjo…”. Rijeka je na travnjaku pokazala ono što je morala pod dozom imperativa. Zašto je trenutno drugoplasirana momčad i razliku u kvaliteti. Nije igračima uvijek igrati ovakve “unaprijed dobivene” utakmice, no Riječani su brzo prezentirali potrebnu stabilnost nakon poraza i vratili igri svoju prepoznatljivost. Gostima nisu ostavili niti “mrvice”…

Rijeka je potpuno dominirala prvo poluvrijeme, postigla gol, imala gredu i vratnicu, a Rudeš imao samo jednu, ali jako veliku priliku. Već sama napadačka formacija Bijelih s kvartetom ofenzivaca iza Ivanovića navijestila je jedosmjernu utakmicu. No, Žuti su se dobro branili. Imali vrlo dobrog kapetana Markovića među vratnicama i dosta sreće.

Stativa Jankovića

U 10. minuti Fruk je potegao iskosa sa 17 metara na desnoj strani, lopta dobila promijenjljivu putanju i dodatno ubrzanje te uzdrmala gredu. Četiri minute klasnije raspoloženi Fruk je centirao s desne strane u srce šesnaesterca, a Ivanović dobro utrčao iz drugog plana između dva stopera i u padu spremio loptu u mrežu – 1:0.

Napadi Bijelih redali su se potom kao na traci, u 16. minutina na ubačaj Pjace, ovog puta s lijeve strane, Ivanović je dobro skočio i pucao izbliza, a Marković spasio mrežu refleksnom reakcijom na crti gola. Pet minuta kasnije sa 16 metara pucao je Janković, a lopta pogodila stativu. Opasno je živo Rudeš, drugi gol bio je “u zraku”…

Inicijativa i okomitost domaćih nastavljena je kroz bliski susret Bogojevića i Markovića iskosa u kojem je gostujući vratar izašao kao pobjednik. Janković je potom pokušao s 25 metara, prizemna lopta prošla je kraj stative. U 31. minuti u jeku opsade gola Ivanović je tukao iskosa sa 17 metara nakon što ga je jednom “svijećom” pronašao Smolčić.

Gosti su potom došli do zraka i u 38. minuti imali najveću prigodu, a Labrović veliku obranu. Topić je lako primio loptu u šesnaestercu i dobro se izborio za prostor, ostao sam na otvorenom udarcu kojeg je riječka “jedinica” uspjela neutralizirati i spasiti gol.

Pjacin pečat

Do odmora Rijeka je imala još jednu veliku priliku nakon loše povratne lopte gostujuće obrane, Fruk je asistirao za Pjacu koji je bio dosta neodlučan, pucao, lopta mu se vratila, ali mu je u matnoj prigodi izbio Pavlović uklizavanjem i spasio siguran gol. Ozlijedio se pritom i treći put u poluvremenu vratar i kapetan Marković koji više nije mogao nastaviti utakmicu.

Prvih 15-ak minuta nastavka Rudeš je uspostavio balans u igri, Rijeka mu ne neki način svjesno prepustila loptu i čekala drugi matni udarac. I to se dogodilo. U 63. minuti Janković je probio lijevu stranu šesnaesterca i prizemno ubacio, a Ivanović bio na pravom mjestu i lakoćom spremio loptu u mrežu – 2:0.

Jedanaset minuta kasnije Pjaca je ostao sam na lijevoj strani šesnaesterca i majstiorskim potezom, golom u suprotni gornji kut dao poseban pečat pobjedi – 3:0.

Po običaju utakmica je nakon toga ušla u mirnije vode, igralo se obostrano otvorenog garda, a zaredale su i brojne izmjene. Dobu šansu propustio je Ilinković (88′) koji je pucao preko gola.

Bila je ovo jubilarna deseta pobjeda Riječana u jedanaest međusobnih utakmica. Gosti su slavili jednom. Na kraju godine pljesak igračima i pjesma navijača. Momčad je odradila zapaženu polusezonu i u krugu s Hajdukom i Dinamom istakla kandidaturu za naslov na proljeće.