Nakon koncertnog spektakla u Zagrebu 31. svibnja kojim je Prljavo kazalište na rasprodanom stadionu u Kranjčevićevoj proslavilo 40 godina u vrhu domaće pop-rock scene, rođendanska turneja ide dalje, pa će tako Prljavo kazalište u nedjelju 12. kolovoza u 21 sat održati veliki koncert i na Ljetnoj pozornici u Opatiji.

S proslavom velikog jubileja »Prljavci« su započeli još u veljači nizom koncerata u Sloveniji i Hrvatskoj, a nastavili su rasprodanom turnejom po Australiji, potom američko-kanadskom turnejom i mega koncertom u Zagrebu. Dečki iz zagrebačke Dubrave koji su s vremenom od kvartovskog benda postali svojevrsna glazbena institucija, i ovom SU turnejom još jednom potvrdili svoj status vrhunskih live izvođača.

Prljavo kazalište je bend bez skandala, posebno osjetljiv na humanitarne akcije. Svojevremeno su se bili odrekli autorskih tantijema za pet pjesama (»Mojoj majci«, »Crno-bijeli svijet«, »S vremena na vrijeme«, »Heroj ulice« i »Sretno dijete«) na više godina u korist Zaklade Ana Rukavina. U Opatiji će na jednoj od najljepših otvorenih pozornica u Hrvatskoj odsvirati i otpjevati brojne hitove iz dugog i uspješnog glazbenog opusa poput »Radio Dubrava«, »Ako tražiš nekoga«, »Tu noć kad si se udavala«, »Lupi petama«, »Devedeseta«, »Ruža Hrvatska (Mojoj majci)«, »Marina«, »Zaustavite zemlju«, a neće izostati ni kultne pjesme poput »Sve je lako kad si mlad«, »Kiše jesenje«, »Heroj ulice«, »Sretno dijete«, »Crno bijeli svijet«, »Mi plešemo« i mnoge druge.

Novi album

Pred opatijski koncert razgovarali smo sa autorom i liderom benda Jasenkom Hourom – Jajom, glazbenikom koji je medijski uvijek nekako u pozadini, nenametljiv, ne gura se pred mikrofone i kamere, a ono što ima reći kaže jasno i glasno u svojim pjesmama.

Ovih dana, nakon Zagreba gdje ste nastupili 31. svibnja na stadionu u Kranjčevićevoj ulici, koncertno slavite 40 godina karijere Prljavog kazališta i koncertom na Ljetnoj pozornici u Opatiji 12. kolovoza. Koncert je naravno po sistemu »best of«. Postavlja se pitanje, s obzirom da imate gomilu dobrih pjesama, koliko će koncert u Opatiji trajati?

– Negdje oko dva sata. Možda i nešto više jer uvijek uleti neka pjesma koju »moraš« izvesti ili poželiš izvesti neku pjesmu koju na prošlom koncertu nisi stigao izvesti. Publika i ne zna koliko su dva sata na pozornici fizički naporni. Mi uvijek radimo koncert tako da zadovoljimo publiku. Čak smo za koncert u Zagrebu dali priliku publici da sastavi set listu koncerta.

Vjerojatno dok slavite prvih 40 godina postojanja već mislite i na budućnost. Što nam Prljavo kazalište sprema u dogledno vrijeme?

– Vjerujem da će ova obljetnička turneja potrajati najmanje do Nove godine. Materijal za novi studijski album je u principu već spreman ali još nije vrijeme za njega. Imam dosta napisanih pjesama ali zbog gustog rasporeda obaveza nikako da nađemo vremena i posvetimo se u studiju radu na tim pjesmama.

Foto Sergej Drechsler

Prikaz anegdota

Je li možda obljetnički stadionski koncert u Zagrebu ili neki drugi koncert s turneje sniman i hoće li izaći kao DVD ili CD?

– Da, snimljen je i bit će predstavljen javnosti na kraju turneje. No, za vrijeme cijele obljetničke turneje je snimano i puno toga što će izići kao dokumentarac s turneje. U rujnu ćemo snimati i razgovore za njega. Želimo da ljudi vide što se sve događalo za vrijeme turneje na koncertima i oko njih. Nakon nekog vremena smo se toliko navikli na snimatelja da ga više nismo ni opažali jel radi i što radi ili ne. Radimo puno toga istovremeno.

Čujem da pišete knjigu. O čemu se radi u toj knjizi? Kad bi mogla ugledati svijetlo dana? Jesu li točne moje informacije da je radni naslov knjige za sada »Zašto sam ih sve volio« i da u njoj pišete o smiješnoj strani benda o onoj koju ljudi ne vide?

– Dobro ste informirani. Jako puno ljudi je svih ovih godina radilo s bendom i oko benda. Htio sam napisati knjigu posvećenu njima. Publika vidi ono što se događa na pozornici no ne zna zna što se događa iza pozornice. Puno je bilo svega u ovih 40 godina, događalo se svašta i htio sam bez nekih velikih pretenzija kroz anegdote o bendu i tim ljudima oko benda i na glazbenoj sceni prikazati smiješnu stranu svega u bendu i oko benda. Knjiga bi trebala izići uz dokumentarac i novi studijski materijal.

Više s dečkima nego sa ženom

Što vas drži zajedno sve ove godine?

– Mislim da je to prijateljsko okruženje u bendu. Nemoguće je raditi u lošem okruženju u bilo kojem poslu pa tako i u ovom našem. Kad je dobro okruženje sve stvari idu puno lakše. Jedni drugima smo najbolji prijatelji, više smo vremena zajedno u studiju i na koncertima i turnejama nego sa obiteljima, tako da ja ženi u šali kažem da sam više vremana proveo u sobi s dečkima iz benda nego s njom (smijeh). Volim ih. Ja ne mogu ni živjeti ni raditi bez tih ljudi.

Nemoguće je govoriti o »Prljavcima«, a ne spomenuti vaš legendarni koncert na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu 1989. godine. Kako gledate na njega iz današnje perspektive?

– I tada i danas gledamo na njega ponosno, jako jako ponosno.

»Ruža hrvatska« odnosno pjesma »Mojoj majci« je doslovno postala nezvanična himna Hrvatske. Kakav je vaš odnos prema toj pjesmi?

Jasenko Houra

– Moj odnos prema toj pjesmi? Ponekad kad je čujem na radiju čini mi se kao da to nije moja pjema nego narodna. Posebno sam vezan za nju jer je posvećena mojoj majci i drago mi je što je postigla tako veliki uspjeh i što je ljudi vole.

Sreća i nesreća

Mogli ste devedesetih lagodno uživati u domoljubnoj »Ruži Hrvatskoj« ali ste se ipak odlučili za društveno kritički intonirane pjesme na albumima »Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku«, »S vremena na vrijeme« i »Dani ponosa i slave«. Kako je i zašto došlo do tih albuma? Vidljivo je da vam je jako važna socijala.

– Prijatelju moj, svi smo mi dio ovog našeg društva. Ja sam iz takve kuće i takvog odgoja da ne mogu pobjeći od života, od ljudi, od okruženja oko mene. Ne mogu ja biti sretan čovjek s nesretnim ljudima oko sebe. Naprosto osjećam obavezu da kad nešto nije dobro, kad nešto ne ide dobro, to i javno kažem.

Odrastali ste doslovno pod reflektorima. Mediji i publika mogla je pratiti uživo vaš razvoj od jedva punoljetnog klinca do osobe zrele životne dobi. Koliko vas je to opterećivalo i opterećuje?

– Ma nije mi to nikad bilo i nije mi ni sad nikakvo opterećenje. Kad radiš javni posao javno te se hvali ali javno te se i kudi. Toga sam bio uvijek svjestan. Kad radiš javni posao unaprijed pristaješ na tu priču.

Je li s vremenom entuzijazam pomalo oslabio? Dolazi li ponekad do rutine u nastupima?

– Nimalo. A što se tiće koncerata ne može doći do rutine na koncertima jer jer je svaki koncert drukčiji, počevši od ambijenta, publike, do našeg i njihovog raspoloženja.