Ovo je tek početak onoga što nas čeka u narednim mjesecima
Čak šest sati trajao je jučerašnji aktualni sat u Saboru. Zastupnici su se očito zaželjeli rada, a još više pažnje javnosti. Jer koliko god im se svidjelo dugo toplo ljeto, još im se više sviđa ideja da ponove mandat i na skorim izborima potvrde mandat u zastupničkim klupama.
Pritom, vladajući ih nisu potjerali i skratili priču. Premijer i ministri ostali su svih šest sati, nitko nije pokušao pobjeći. Dapače, rado se očekivao sukob jedan na jedan – na početku premijera Andreja Plenkovića i Sandre Benčić iz Možemo!, a na kraju Plenkovića i lidera SDP-a Peđe Grbina.
Nekoliko stvari je pritom bilo primjetno: prvo, kandidatura Sandre Benčić za premijerku isprovocirala je HDZ-ovce i fokus je u većini replika (mada se one zovu povrede poslovnika, članak 238) bio upravo na nju. U HDZ-u znaju da će Benčić biti u istoj izbornoj jedinici kao i Plenković, dok će Grbin očito nastupiti u 8. jedinici, pa će glavni izborni fajt zapravo biti onaj između Plenkovića i nje. Možemo! je u pretkampanju krenulo početnički, s problemima oko njene imovinske kartice, i to je točka na kojoj će HDZ inzistirati cijelo vrijeme, ako ne nađe i nešto i drugo u međuvremenu. Među ostalim, poručeno joj je da je protivnica novog zakona o hrvatskom jeziku, što će implicirati da nije dovoljno domoljubna. To je uvijek HDZ-ov touche kad ostane bez drugih oružja, no ovo je visoka politika i tko god kreće na Plenkovića koji je punih 7 godina premijer, mora biti spreman na ozbiljnu igru.
No, kao drugo, čak i ako je dugo u politici, makar i sa slabim osobnim rejtingom, predsjednik SDP-a Peđa Grbin vjerojatno nije očekivao tako brutalan napad od premijera Plenkovića kakav je jučer doživio. Plenković je u jednoj rečenici udario na sve Grbinove slabe točke – i da je već u ostavci, što implicira da ga ni njegovi neće, i da ima lošu kampanju jer je poruka o “štriku oko vrata” doista skandalozna, i da kod ljudi SDP potiče pesimizam i suicid… Nema čega nema u toj jednoj rečenici koju je premijer čekao izgovoriti, još vidno oduševljen sobom nazvavši to happy endom jučerašnjeg dana. Tako brutalni obračun na političkoj sceni dugo nije viđen, i Grbina se moglo vizualizirati kao boksača koji visi na užetu u ringu zadnjim atomom snage. No, ipak, ovo je tek početak onoga što nas čeka u narednim mjesecima – bili izbori na jesen, proljeće ili tek ljeto ovakve scene često ćemo gledati. Hoće li se Grbin ustati sa užadi i zadati knockout u zadnjoj rundi, teško, ali u politici nikad ne reci nikad.
Treće što je jučer bilo primjetno, jest da premijer i dalje odbija pod pritiskom zastupnika dati odgovor na aferu “plin za cent”. Odavno se vidjelo da on ne želi skidati glave svojima, a pogotovo ne kad to traži “drug Grmoja” i ostali. Valjda su se već svi naučili da Plenković tako ne funkcionira. S druge strane, on jest priznao “greška se dogodila, ok”, no čini se da je u srazu dviju stranačkih klanova, onog HEP-ovog i onog Filipovićevog, spreman na sebe preuzeti teret cijele afere. Politički teret, naravno. Jer za sve ostalo spreman je i tužiti kolege zastupnike ako ga nastave osobno prozivati na korupciju. Plenković to radi – jer može. Njegov osobni rejting, snaga koju ima upravljajući punih 7 godina HDZ-om, daje mu tu privilegiju da čak i tuđe afere može preuzimati na svoja leđa, samo ako se to naravno ne tiče optužbi o tome da bi on osobno imao bilo kakvu osobnu korist. Sve dok je tako, uprtit će na leđa i Barbarića, i Filipovića, i Banožića, i Grlića Radmana i koga god treba.
Razlog je, eto – jer može. A može jer su mjere Vlade ipak pomogle mnogima u ovoj krizi. Jednako kao što je Ursula von der Leyen solidno upravljala krizom, i EU se nije raspala niti je ostala bez energenata, a ni bez jedinstva u odnosu prema Rusiji, jednako tako je i Plenkovićeva Vlada ipak pomogla da se cijene struje i plina ne otmu kontroli, a sada evo i bar donekle suzbila divljanje cijena osnovnih namirnica u trgovinama. Ne može se reći da nema novaca, i ne može se reći da se ne gradi. To je temelj dobrog rejtinga HDZ-a, a s obzirom da nasuprot sebe ima razjedinjenu oporbu i na ljevici i na desnici, te iskustvo od čak 7 godina upravljanja Vladom, teško da ima razloga za brigu. I to se vidi.
Politika na trapezu
Plenković nije pobjegao od pitanja
Tihana Tomičić
20. rujan 2023 07:40
Foto Davor Kovačević
Ovo je tek početak onoga što nas čeka u narednim mjesecima
Čak šest sati trajao je jučerašnji aktualni sat u Saboru. Zastupnici su se očito zaželjeli rada, a još više pažnje javnosti. Jer koliko god im se svidjelo dugo toplo ljeto, još im se više sviđa ideja da ponove mandat i na skorim izborima potvrde mandat u zastupničkim klupama.
Pritom, vladajući ih nisu potjerali i skratili priču. Premijer i ministri ostali su svih šest sati, nitko nije pokušao pobjeći. Dapače, rado se očekivao sukob jedan na jedan – na početku premijera Andreja Plenkovića i Sandre Benčić iz Možemo!, a na kraju Plenkovića i lidera SDP-a Peđe Grbina.
Nekoliko stvari je pritom bilo primjetno: prvo, kandidatura Sandre Benčić za premijerku isprovocirala je HDZ-ovce i fokus je u većini replika (mada se one zovu povrede poslovnika, članak 238) bio upravo na nju. U HDZ-u znaju da će Benčić biti u istoj izbornoj jedinici kao i Plenković, dok će Grbin očito nastupiti u 8. jedinici, pa će glavni izborni fajt zapravo biti onaj između Plenkovića i nje. Možemo! je u pretkampanju krenulo početnički, s problemima oko njene imovinske kartice, i to je točka na kojoj će HDZ inzistirati cijelo vrijeme, ako ne nađe i nešto i drugo u međuvremenu. Među ostalim, poručeno joj je da je protivnica novog zakona o hrvatskom jeziku, što će implicirati da nije dovoljno domoljubna. To je uvijek HDZ-ov touche kad ostane bez drugih oružja, no ovo je visoka politika i tko god kreće na Plenkovića koji je punih 7 godina premijer, mora biti spreman na ozbiljnu igru.
No, kao drugo, čak i ako je dugo u politici, makar i sa slabim osobnim rejtingom, predsjednik SDP-a Peđa Grbin vjerojatno nije očekivao tako brutalan napad od premijera Plenkovića kakav je jučer doživio. Plenković je u jednoj rečenici udario na sve Grbinove slabe točke – i da je već u ostavci, što implicira da ga ni njegovi neće, i da ima lošu kampanju jer je poruka o “štriku oko vrata” doista skandalozna, i da kod ljudi SDP potiče pesimizam i suicid… Nema čega nema u toj jednoj rečenici koju je premijer čekao izgovoriti, još vidno oduševljen sobom nazvavši to happy endom jučerašnjeg dana. Tako brutalni obračun na političkoj sceni dugo nije viđen, i Grbina se moglo vizualizirati kao boksača koji visi na užetu u ringu zadnjim atomom snage. No, ipak, ovo je tek početak onoga što nas čeka u narednim mjesecima – bili izbori na jesen, proljeće ili tek ljeto ovakve scene često ćemo gledati. Hoće li se Grbin ustati sa užadi i zadati knockout u zadnjoj rundi, teško, ali u politici nikad ne reci nikad.
Treće što je jučer bilo primjetno, jest da premijer i dalje odbija pod pritiskom zastupnika dati odgovor na aferu “plin za cent”. Odavno se vidjelo da on ne želi skidati glave svojima, a pogotovo ne kad to traži “drug Grmoja” i ostali. Valjda su se već svi naučili da Plenković tako ne funkcionira. S druge strane, on jest priznao “greška se dogodila, ok”, no čini se da je u srazu dviju stranačkih klanova, onog HEP-ovog i onog Filipovićevog, spreman na sebe preuzeti teret cijele afere. Politički teret, naravno. Jer za sve ostalo spreman je i tužiti kolege zastupnike ako ga nastave osobno prozivati na korupciju. Plenković to radi – jer može. Njegov osobni rejting, snaga koju ima upravljajući punih 7 godina HDZ-om, daje mu tu privilegiju da čak i tuđe afere može preuzimati na svoja leđa, samo ako se to naravno ne tiče optužbi o tome da bi on osobno imao bilo kakvu osobnu korist. Sve dok je tako, uprtit će na leđa i Barbarića, i Filipovića, i Banožića, i Grlića Radmana i koga god treba.
Razlog je, eto – jer može. A može jer su mjere Vlade ipak pomogle mnogima u ovoj krizi. Jednako kao što je Ursula von der Leyen solidno upravljala krizom, i EU se nije raspala niti je ostala bez energenata, a ni bez jedinstva u odnosu prema Rusiji, jednako tako je i Plenkovićeva Vlada ipak pomogla da se cijene struje i plina ne otmu kontroli, a sada evo i bar donekle suzbila divljanje cijena osnovnih namirnica u trgovinama. Ne može se reći da nema novaca, i ne može se reći da se ne gradi. To je temelj dobrog rejtinga HDZ-a, a s obzirom da nasuprot sebe ima razjedinjenu oporbu i na ljevici i na desnici, te iskustvo od čak 7 godina upravljanja Vladom, teško da ima razloga za brigu. I to se vidi.