RAVNA GORA – Na izmaku ljeta, kada završavaju mnogobrojna ljetna kulturna događanja, a pred početak nove koncertne i operne sezone u našim središtima, u Ravnoj Gori niz godina održava se festival komornog muziciranja. Nakon svečanosti otvaranja, počeo je prvi koncert Festivala održan, kao i svi ostali koncerti, u akustički uređenom prostoru Doma kulture Ravna Gora, a nastupili su naši provjereni umjetnici međunarodnog renomea, violinist Anđelko Krpan i pijanistica Nada Majnarić.

Dugogodišnje uspješno zajedničko djelovanje ovog izvrsnog instrumentalnog dua, u pogledu programske koncepije osobito krasi istinska promocija hrvatske glazbe svih epoha.

U prilog tome govori činjenica da su za svoj nosač zvuka »Hrvatske sonate« 2002. u dvjema kategorijama dobili diskografsku nagradu Porin.

Ugledni hrvatski violinist Anđelko Krpan (1967.) nakon diplomiranja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji 1989., magistrirao je 1995. na Hochschule fur Musik und darstellende Kunst u Beču u razredu Dore Schwarzberg, a usavršavao se i na poznatim majstorskim tečajevima. Djelovao je kao koncertni majstor poznatih naših i europskih ansambala, a dobitnik je između ostalih i nagrada »Milka Trnina« i »Lisinski« Hrvatskog društva skladatelja. Redovito svira i snima solistički i s ansamblima, a izdao je 17 nosača zvuka. Profesor je violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Renomirana hrvatska pijanistica Nada Majnarić nakon srednjeg glazbenog obrazovanja diplomirala je 1990. glasovir na Hochschule fur Musik und darstellende Kunst u Beču u razredu Paula Badura-Skode, a tri godine kasnije magistrirala na Akademji u Stuttgartu u razredu Olega Maisenberga. U sezoni 1993./94. bila je stipendistica European Mozart Foundation, intenzivno se bavi komornom glazbom te je radila s istaknutim glazbenim pedagozima. Naglasimo da je bila službeni korepetitor na međunarodnim violinističkim natjecanjima »Vaclav Huml« u Zagrebu i »Fritz Kreisler« u Beču. Dobitnica je najviših nagrada na međunarodnim pijanističkim natjecanjima, između ostalih Stenway u Beču i Senigalliji u Stockholmu. Solistički je muzicirala u dvoranama bečkog Koncerthausa i Musikvereina, te u Bristolu, Londonu i u drugim glazbenim središtima. Osnivačica je i umjetnička ravnateljica Festivala komorne glazbe u Ravnoj Gori. Zahvaljujući njezinoj velikoj ljubavi, zalaganju i entuzijazmu te oganizacijskim i reproduktivnim umjetničkim kvalitetama, festival je doživio dvadesetu obljetnicu.

Gotovo zaboravljena djela

Za svoj inauguracijski festivalski koncert ovo dvoje umjetnika odabralo je raritetna djela petorice hrvatskih skladatelja koji su znatno obilježili hrvatsku glazbu druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća. Premda ova djela pripadaju samom vrhu glazbenih ostvarenja onoga doba, neshvatljivo je da su mnoga gotovo zaboravljena. U cilju njihova oživljavanja, a u pogledu otkrivanja i sređivanja notnoga teksta i izvedbi, ogromno stručno znanje, vrijeme i trud u zajedničkom radu uložili su izvođači prve koncertne večeri. Rudolf Matz (1901. – 1988.) razvio je mnogostruku glazbenu djelatnost kao skladatelj, pedagog, dirigent i organizator glazbenog života. Iz njegova povećeg i raznolikog glazbenog opusa, koji poglavito stilski pripada glazbi nacionalnog smjera i tu zauzima posebno mjesto u Hrvatskoj, na početku koncertne večeri čuli smo Varijacije na temu iz Međimurja. Temu »Vehni, vehni fiolica« (1972.) Matz razrađuje u šest efektnih i raznolikih varijacija u kojima vješto koristi tehničke mogućnosti violine i klavira. Ekspresivno tumačene Varijacije zvučale su doista proživljeno i rafinirano, a trostavačna Sonatina (1943.), djelo zanosne melodioznosti i harmonijskih sklopova, koja je izričajem na tragu romantike Brahmsa i Rahmanjinova, donesena s dovoljno zanosa i uživljenosti. Tom razdoblju hrvatske povijesti glazbe pripada i svojom se originalnošću izdvaja ličnost Božidara Kunca (1903. -1964.). Već u ranoj mladosti Kunc sklada Tri kompozicije op. 4, što predstavljaju tri tonske slike koje oslikavaju Svitanje, Djecu na suncu i Pučinu. U njima je autor pokazao izvornost, nadahnuće i bogatstvo harmonskog sloga blizak francuskom impresionizmu. Djelo vrlo zahtjevno za izvođače osobito dionica klavira, sjajni su umjetnici punom angažiranošću te u tančine ritmičkom i tonskom usklađenošću postigli maksimalno dotjerano u briljantnom zajedničkom muziciranju. Veliku popularnost Kunc je postigao stavkom Draga priča iz Klavirskog ciklusa Mlado lišće (1933.), što ju je Vaclav Huml obradio za violinu i klavir. U sugestivnoj izvedbi čuli smo djelo u nastavku koncertne večeri, a posljednje djelo Kunca odabrano za ovaj koncert bila je Sonatina (1942.) donesena suptilnošću i zreloj koncepciji, a posebno se istakla virtuozna kadenca violine.

Iznimna glazbena večer

Daroviti skladatelj i jedan od začetnika Ilirskog preporoda bio je Ferdo Livadić (1799. – 1879.). Jedina skladba koju je napisao za violinu i klavir je pjesma bez riječi Tužna Horvatska smirena tempa i umiljate melodioznosti, koju su umjetnici interpretirali potrebnom suptilnošću i izražajnošću.

Glazbena ostavština Vjekoslava Rosenberga – Ružića, danas gotovo zaboravljenog glazbenika, prilično je obilježena potrebama sredine u kojoj je djelovao. Njegove skladbe Barkarola i Serenada salonskog karaktera pisane u bečkom virtuzno-salonskom stilu, svirane su jasnim ritmom i prikladnom akcenturom, čime je ostvarena upečatljiva izvedba. Posljednji glazbenik na rasporedu kojega su umjetnici odabrali za ovu koncertnu večer je Miroslav Šlik (1898. – 1986.). U njegovim minijaturama Pastorala, Kolo i Balada opaža se autorovo sazrijevanje od praznog virtuoziteta do ozbiljnog melodijskog i harmonijskog sloga, koje su s mnogo žara i uživljenosti interpretirane na kraju ove iznimne glazbene večeri.

INFOBOX