Producent iza kojeg su brojne godine iskustva, kako domaćeg, tako i inozemnog – Zvonimir Dusper Dus – sada će se naći u ulozi edukatora. Ove jeseni kreću glazbeno-produkcijske edukacije unutar programa londonskog RSL Awards, a među edukatorima se nalaze brojna zvučna imena domaće scene. Voditelj edukacije Glazbene produkcije je Dusper.

Zvonimir Dusper Dus kao kompozitor i glazbeni producent svoju je karijeru započeo u 90-ima, a kroz bogatu karijeru ostvario je više od 2000 glazbenih produkcija gotovo svih glazbenih žanrova i oblika, među kojima je i glazba za film, TV i kazalište. U povodu još jedne ispunjene kućice na listi kreativnih zanimanja koja su se našle na njegovom repertoaru, uhvatili smo priliku i porazgovarali s njim.

Najesen počinju glazbeno-produkcijske edukacije. Kojim ste se povodom odlučili upustiti u edukacije i kakav odaziv očekujete?

– Već dugo vremena razmišljam o tome da dio svog vremena odvojim za educiranje novih naraštaja. Poziv Olje Dešića došao je u pravi trenutak i na tome sam iskreno zahvalan. Još je rano govoriti o odazivu, ali ono što je već sad sigurno je da u Hrvatskoj postoji tržište za ovaj tip edukacije.

Što će vas u takvom programu najviše ispuniti/obogatiti?

– Kad čovjek predaje svoje znanje, dolazi do jedne unutarnje sistematizacije naše stručnosti i tek se tad otvori prostor za novi rast. Osim toga, ionako cijeli život rado pomažem savjetima, pa mislim da je došlo vrijeme da to radim na organiziran način i uz podršku kvalitetne i moćne organizacije kao što je RSL Croatia.

Kako je došlo do te suradnje?

– Olja i ja već neko vrijeme surađujemo na raznim glazbenim projektima i na prvu smo »kliknuli«. Dijelimo razna slična iskustva i obojica smo »renesansni tipovi« koji pokrivaju široki dijapazon aktivnosti unutar glazbene industrije, a i šire. Stoga mi se čini da je moj angažman kao predavača i lica projekta RSL zapravo logičan korak naprijed za obojicu.

Što vam je najdraže kod svog trenutnog posla?

– To da ga ima! Šalim se, naravno da je to važno, ali ako moram nešto izdvojiti, rekao bih da mi je najdraže što mi omogućuje da budem puno s obitelji i da moj tinejdžer može računati na mene kad mu trebam. Biti gospodar vlastitog vremena velik je privilegij i na tome moram u prvom redu zahvaliti roditeljima koji su me od najranijih dana podržavali u karijeri glazbenika i glazbenog producenta.

Osim toga, većina čitatelja vjerojatno ne zna da se osim glazbe uspješno bavim i informatikom koja je moja druga (a kronološki zapravo prva) ljubav. Tako da mogu isto tako reći da mi je najdraže kod mog posla što spaja moje dvije velike ljubavi – glazbu i informatiku.

Kada biste morali, koju biste glazbenu suradnju izdvojili kao jednu od omiljenih?

– Iako se stvarno mogu pohvaliti odličnim suradnjama s imenima kao što su Oliver, Nina, Dino Merlin, Ilan Kabiljo, Massimo, Songkillers, D’Knock & Jay i brojni drugi domaći, zatim Simply Red, Simple Minds, Archie Shepp, Martin Solveig, Da Lata i brojni drugi strani, ipak mi je najbliža srcu moja nedavno izašla autorska pjesma »Nađi nju«, koja se u potpuno pogođenoj izvedbi naše mlade kazališne dive Vande Winter odlično smjestila u hrvatski eter.

Eto, baš ovih dana pratim kako se nakon ljeta opet sve više sluša, što znači da je našla svoje mjesto u srcima slušatelja i glazbenih urednika. Iako sam velik dio karijere ostvario kao aranžer i producent za druge autore i izvođače, ipak sam prvenstveno glazbeni autor s više od 2000 snimljenih autorskih pjesama, od kojih je velik broj iz više od 70 kazališnih predstava. Evo, upravo sam dobio kipić i plaketu iz Jajca, gdje sam dobio nagradu za najbolju muziku u kazalištima BiH 2023. godine.

Vidite li još neki način da se mladi zaljubljenici u glazbu angažiraju i slijede svoje ideje i snove?

– Postoje brojni putevi do istog cilja. Ono što je po meni važno, je imati dobar njuh i otvorenost za prilike koje nam život pruža. Po meni, ne postoje krivi glazbeni projekti, već samo neiskorištene prilike i vrijeme potrošeno uzalud. Glazba se uči sviranjem, produkcija se uči produciranjem. Treba što više raditi i sve će se ostalo posložiti. Greške su dio procesa i bez njih nema napretka.

Koje su prednosti i nedostaci rada sa kazalištima?

– Za mene rad na glazbi za predstave nema nedostataka! Možda je to dijelom i zato što sam većinu rada tog tipa ostvario s istim redateljem, Ivanom Leom Lemom, s kojim sam u »telepatiji«. Radimo zajedno od početaka i prošli smo sedamdesetu zajedničku predstavu. Rad u kazalištu je divan komplement za sve ostalo što radim i uvijek donese nešto novo.

Ako postoji neki nedostatak, to je možda činjenica da me nikad niti iz jednog medija nisu upitali za intervju ili barem izjavu kao autora glazbe za izuzetno popularne i u medijima prisutne kazališne hitove kao što su »Splićanke«, »Vla Vla Vlajland cabaret«, »Čudo« i brojne druge. Nažalost, glazba u kazališnim predstavama nekako uvijek padne u drugi plan kad se radi o medijskoj prezentaciji i PR-u.

Nedostaje li vam rad s nekim od bivših kolega i postoji li neka suradnja koju biste htjeli ponoviti?

– Naravno, puno suradnji mi jako nedostaje! Volim raditi s drugima, a naročito ako je riječ o talentima s kakvima sam srećom stvarao glazbu u životu. Moj i dalje svjetski najpoznatiji projekt Eddy&Dus, koji me je odveo na pozornicu legendarnog Glastonbury festivala i na UK i japanske top-ljestvice, uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Siguran sam da ćemo Eddy i ja još koji put nešto izmudrijati. Imam po folderima desetak nedovršenih pjesama iz raznih faza koje vjerojatno čekaju neku našu »penziju«!

No, jedna suradnja koju bih svakako izdvojio je ona s Ilanom Kabiljom, s kojim sam, između ostalog, radio na pjesmi »Kad nema ljubavi«. Ona se i dan-danas vrti i zvuči potpuno svježe, iako će za dvije godine imati 30 godina! Rado bih s njim opet nešto radio i, iako ne mogu još ništa službeno reći – možda mi se želja uskoro i ispuni!