RIJEKA Tresla se brda, rodio se miš – bolna je činjenica za hrvatski vaterpolo koji je šokiran debaklom na Svjetskom prvenstvu u Japanu. Pričalo se o poslovično »sjajnim pripremama«, spominjano je finale, a da još nisu bili apsolvirani ni bitni ispiti u skupini, toliko o »trešnji brda« da bi se »izlegao jadni miš«, borba za deveto mjesto.

Svaki račun dolazi na naplatu, tako i ovaj za taj bolni neuspjeh. Tko će ga pak platiti nego »glavni i odgovorni« izbornik Ivica Tucak, kojem su se nakon kobnog poraza od Crne Gore spomenute izjave i poruke vratile u glavu kao bumerang pa se od ove »trešnje brda« samo uzdrmala njegova pozicija.

Dok šokiran i razočaran, kao uostalom i njegovi igrači, jedva čeka let iz Japana u Europu, naravno da je u njegovoj dragoj Lijepoj Našoj vrlo brzo postao metom kritika, prozivanja, čuju se i pozivi za promjenu za kormilom reprezentacije koju Tucak vodi već dugih jedanaest godina, otkada je nakon OI 2012. na mjestu izbornika naslijedio legendarnog Ratka Rudića. Nema dvojbe da je vodstvo HVS-a tada »dalo kartu u ruke igraču«, svakako da ovaj 53-godišnji Šibenčanin »ima žicu za trenera«, toliku da može voditi reprezentaciju vaterpolske velesile kakva je Hrvatska.

To je i dokazao na raznoraznim velikim natjecanjima na kojima je njegova momčad osvajala medalje, ali je sada u Fukuoki napravio rupu u vodi. Usprskos optimističnim porukama i najavama, momčad nije djelovala uvjerljivo, već je »prvo dugme zakopčala krivo« porazom u skupini s Mađarskom, kobnim po nju jer je uvučena u vrtlog osmine finala gdje je potonula s Crnogorcima.

U Japanu je izgubila oba od dva jaka susreta, napustivši pritom bazen s obilnom porcijom od 25 primljenih golova unatoč zapaženim partijama golmana Bijača, što samo za sebe dovoljno kazuje. Uzalud je bio učinak u napadu, nije mogao pokriti minus kao što ni osobni dohodak ne može pokriti pretjerano »peglanje kartice«.

Niska odličja

Moglo bi se sada samo nizati hrvatske slabosti u Fukuoki, ali valja gledati prema naprijed razmišljajući o poziciji izbornika koji je u svom mandatu uz lanjsko europsko zlato bio i svjetski prvak te srebrni na Olimpijskim igrama, uz to na svjetskim prvenstvima ima još i jedno srebro te dvije bronce. Puno, dovoljno ili premalo za pedigre kakav odavno ima hrvatski vaterpolo, to je i sada i bit će idućih dana tema za diskusije.

Spominjući pedigre i kvalitetu, branitelji Tucka u tom neslužbenom procesu ističu kako je na sceni jedna sasvim drugačija momčad, koja nema ime tolike svjetske klase kalibra Sandra Sukna koji je u kritičnim situacijama sam dobivao velike mečeve. Isto tako ni beka kao što je Andro Bušlje, ljevorukog bombardera Mara Jokovića, pouzdanog centra Luku Lončara. Dodali bismo i Javiera Garciju i nezaobilazno Paula Obradovića, ali uz nezaobilaznu primjedbu iz filmskog svijeta da »što manje mogu glumci, to mora više dati režiser«, poruku koja vrijedi i u sportu.

Činjenica je da Tucak u Japanu »nije pogodio režiju«, isto kao što su njegovi igrači itekako »zamuckivali« kada je bilo najvažnije, u raspletu utakmice s Crnogorcima. Uz to i bjelodanu činjenicu kako ovih nabrojenih zvijezda nije bilo ni lani u Splitu, ali je svejedno publika ove sadašnje tragičare slavila, radujući se naslovu europskih prvaka. Nisu se valjda samo tako ti momci odjednom srozali toliko da bi od kontinentalnih prvaka postali glineni golubovi na SP-u.

Tri natjecanja

Vaterpolo, istina, treba prepustiti stručnjacima, ali je reprezentacija i »javna stvar«, javnost željno očekuje odgovore na ova i razna druga pitanja od kojih je najintrigantnije ono o izbornikovoj poziciji koja je očito postala klimava. Dok mu se evidentno stolica trese, javljaju se razna imena iz ovog miljea, već mu spominju i nasljednika, ali se ne želimo uključivati u ovu pomalo i neukusnu diskusiju jer tko zna »tko igra igre i igrice za koga« i tko gura nekog svog kandidata.

Hoće li Tucak platiti ceh i biti smijenjen nakon ovog neuspjeha da bi se s novim čovjekom krenulo u »blitzkrieg«, kada su već iduće godine natiskana tri najveća natjecanja, Europsko i Svjetsko prvenstvo te Olimpijske igre, vidjet će se. Recimo, njegov bi »odvjetnik« podsjetio kako je 2012. legendarni Ratko Rudić bio čak deveti na EP-u, ali mu se vjerovalo, a za povjerenje je uzvratio zlatom iste godine na Olimpijskim igrama u Londonu.

Na odgovore koliko je Ivica Tucak spreman ponoviti taj nezaboravni kopernikanski obrat i hoće li uopće dobiti priliku da to pokuša trebat će malo sačekati, recimo do početka rujna kada će o svemu raspravljati Stručni savjet HVS-a. Iskusni »senatori« se prije toga ne zalijeću, vidjelo se to i u nedavnim Rudićevim opaskama u našem listu porukama »sjest ćemo, razgovarati, analizirati«.

On te Perica Bukić, Riječanin Zoran Roje, Boško Lozica, Ognjen Kržić, Milivoj Bebić i Dejan Savičević, sve redom vaterpolske legende u Stručnom savjetu, trebaju pažjivo »oguliti taj vrući krumpir« i nakon razgovora i analiza, hladne glave koliko im je više moguće, na kraju glasovati o ovoj itekako bitnoj zajedničkoj odluci. Bez da se igramo prognozera, dojma smo da u tom »Vijeću mudraca« Ivica Tucak dobro kotira, ali ipak pričekajmo taj sastanak i ishod glasovanja.