Uglavnom su bili učenici Elektroškole kod svog trenera zaštitnika dok nisu postali nogometaši. Na Rujevici se samo stariji, poput sportskog direktora Srećka Juričića, sjećaju Tihomira Mrvoša – Mrleta i njegove »lambrete«. Trenera koji je proizvodio igrače za prvu momčad na šljaki Partizanova ili Omladinskog igrališta ispod Belvederea. Campo Cellini zvao se kada su se tamo igrale prvoligaške utakmice. Tihomir Mrvoš i »tehniko« mladih – Karlo Kruljac. Najjača Rijeka prošlog stoljeća, ona koja je osvojila dva Kupa maršala Tita i Balkanski kup, nakon što je u Prvu ligu ušla 1974. godine i nikad nije ispala… Na »crnoj šljaki« su Mrle i Karlo stvarali – Rijeku. Ravnić, Makin, Hrstić, Radin, Juričić, Ružić, Desnica, Čohar i Šestan… djeca su šljake. Blagodati igranja na travi upoznali bi u svečanim prilikama nastupa na Kantridi. Recimo, na Kvarnerskoj rivijeri.

Druga vremena. Tada su igrači mogli u inozemstvo nakon navršenih 28 godina. Danas odlaze kao djeca, mnogi se nažalost vraćaju razočarani prije punoljetnosti. U potrazi za novom šansom u vlastitu dvorištu. Nakon svih frustracija u raljama roditelja i samozvanih menadžera… Surova realnost nogometnog profesionalizma.

Riječani su prošle sezone napravili senzacionalni uspjeh osvajanjem dvostruke krune. Uzeli su sve nedodirljivom – Dinamu, koji sada priprema osvetu. U Rijekinu trijumfu dobro posložene momčadi tražila se dlaka u jajetu. Postavljalo se pitanje gdje su – Riječani, igrači iz škole na Rujevici. Jer, osim Prskala i Sluge, nije bilo »domaćih dečki«. Normalna je to pojava u vrhunskom nogometnom profesionalizmu, ali… Sudbina je hrvatskih klubova da moraju živjeti od svog rada. Rijeka dovodi neafirmirane igrače, osvoji poneki naslov, digne im cijenu u Kekovu mučilištu i – stavi u izlog Europske lige.

Rijeka se okreće mladima. Izgubila je 1:2 susret Atlantic Cupa, ali predsjednik Rijeke Damir Mišković bo je oduševljen desetominutnom izvedbom Adriana Libera, kadeta pristiglog iz Kaštelira, podijelio je nekoliko veoma dobrih lopti. Edo Flego, šef škole na Rujevici, kada da je došao kao »bek-krilo«, ali ubrzo je premješten na sredinu terena zbog svog pregleda igre, niskog težišta, odlične igre jedan na jedan… Podsjeća na – Luku Modrića!

Gdje su igrači iz Rijekine škole, glasni su kritičari. Najveća dobit utakmice s danskim Aarhusom su Liber te Ristovski i Mitrović, koji su dobili po dvadeset minuta. Milan Ristovski, Stefanov brat, došao je iz Vardarove škole prije godinu i pol dana. Moderan je napadač. Josip Mitrović je rodom iz Našica, 2000. godište. »Napravit će karijeru. Ima brznu, moderno je brzo krilo, tehničar s veoma dobrim pregledom igre. Osjećaj za gol, ali i veoma dobro igra glavom, rendgen je analiza voditelja škole Flega. Milan, Josip i Adrian, a tu su još Čeliković, te vratar Pandur, ali i Nigerijac David mogli bi biti budućnost Rijeke, kao ona sa »šljake Partizanova igrališta« od prije četiri desetljeća… Edo Flego tvrdi da ima još nekoliko dijamanata. Na radost predsjednika Damira Miškovića.

Prošla su vremena »rudarenja na šljaki«, doslovce krvavih koljena iz Juričićeva vremena kada su Mrle i Karlo bili »bog i batina«. Treneri i tehnički direktori, učitelji i psiholozi, dijelili pedagoške šamare… Panika bi nastala kada bi se Mrle pojavio sa svojom »vespom«.

Od Partizanova igrališta preko »Azurne obale« na Kantridi do Rujevice, jednog od najmodenijih kampova u ovom dijelu Europe. Kamp u čiju je izgradnju uloženo više od 25 milijuna eura, budućnost je Rijeke. Kluba sa 8248 članova, toliko je negdje i mjesta na stadionu, koji svake godine želi biti na europskoj sceni. Živjeti od svog rada, omladinske škole i Kekova laboratorija čuda.

Liber, Mitrović i Ristovski su osvježenje. Dijamata ima još…