Ako se SDP u Zagrebu raskoli do kraja, moguće je da će gradonačelnik Tomislav Tomašević i platforma Možemo! koja upravlja Gradom Zagrebom, ostati bez potrebne većine u Gradskoj skupštini. SDP je ogorčen odbijenicom za koaliciju za nacionalne izbore za Sabor, i Tomašević bi mogao ostati bez njihovih ruku, a oni mu drže većinu u gradskom parlamentu.

SDP sada evaluira njihov međusobni sporazum o suradnji, i nije isključeno da sve završi novim sukobima u stranci i koaliciji. Hoće li u takvoj situaciji bivši aktivist Tomašević posegnuti za klasičnim pokušajem održavanja na vlasti tražeći »žetončiće« među nezavisnim zastupnicima u Gradskoj skupštini, ili radije pošteno pristati na nove izbore, to je zasad nemoguće pretpostaviti. No, nakon pune dvije godine obnašanja vlasti u Gradu Zagrebu, može se pokušati rekapitulirati rad zagrebačke vlasti.

Gospodarenje otpadom

On je s platformom Možemo! na izborima 2021. godine nakon smrti Milana Bandića i duge ere upravljanja glavnim gradom obilježene korupcijskim skandalima, premoćno pobijedio na lokalnim izborima te osvojio gotovo apsolutnu većinu u Skupštini. Nedostajala mu je samo jedna ruka za tu većinu, a savez je sklopio sa SDP-om, koji ga i danas podržava.

Glavna izborna obećanja bila su, osim naravno borbe s korupcijom, i rješavanje problema s otpadom, u pozadini čega je bio pokušaj da se tvrtke koje gospodare otpadom, a povezane su bile s pokojnim Bandićem, poput C.I.O.S.-a, pokušaju istjerati iz tog biznisa. Da bi se u tome uspjelo, osmišljen je cijeli novi koncept upravljanja otpadom, koji je međutim u praksi doživio propast. Odnosno, djelomičnu propast, s obzirom na to da u užem centru grada gdje je novi sustav striktno uveden, famozne plave »zagrebačke vrećice« još i funkcioniraju, ali je u ostatku grada evidentan potpuni kaos.

Građane jednostavno nije briga za nova pravila, a nakon što se pokazalo da se odvojeni otpad ukrcava zajedno u iste kamione, u Čistoći je čak došlo do štrajka radnika i Tomašević je, u najboljoj maniri Milana Bandića, odjenuo odijelo čistača, pristao na sve zahtjeve radnika i ugušio pobunu koja je zacijelo imala i političku pozadinu.

Sada gradonačelnik tvrdi u svojim izjavama da novi model nije propao.

– Uveli smo novi model sakupljanja otpada, 85 posto stanovnika grada sada reciklira, pa je količina razvrstanog otpada veća za čak 30 posto. Maknuli smo polovinu svih kanti s javnih površina, ponavlja. Suradnje s C.I.O.S. grupom Petra Pripuza još se u potpunosti nije otarasio jer je bio suočen s tužbama, a i cijeli Bandićev koncept je otpočetka i bio utemeljen na tome da se sagradi jakog monopolista, te da nitko osim Pripuzovih tvrtki i ne može biti konkurentan na javnim natječajima.

U međuvremenu je neke od slučajeva protiv Pripuza odbacio i USKOK. Primjerice, nakon skoro punih šest godina po otvaranju istrage protiv vlasnika tvrtke CE-ZA-R Petra Pripuza, zbog optužbi da je temeljem fiktivnoga otkupa željeza iz navedene tvrtke izvukao 39,8 milijuna kuna te pritom utajio pet milijuna kuna poreza, USKOK je prije nekoliko mjeseci obustavio istragu protiv Pripuza i drugih u tome predmetu. Tako se on i dalje natječe na gradskim natječajima, ali Tomašević kaže da upola manje novca iz gradske blagajne ide u Pripuzovu otkad je on na čelu Grada.

Kad je otpad u pitanju, to je »skup sport« i za same građane. Naime, građani izvan centra grada boksove u koje bi trebali stavljati kontejnere kako bi bili sigurni da tuđe smeće ne završava u njihovom, plaćaju sami – i do desetak tisuća eura.

Trenutno je takvih postavljeno stotinjak, a iz Grada kažu da je podneseno 750 zahtjeva za postavljanjem spremnika. Podzemna spremnika, koji bi u centru grada trebali zamijeniti kontejnere, tek su 3, u pripremi je 6, a tijekom ljeta ih planiraju postaviti još 150, tvrde u svojim izjavama iz gradske uprave. No, stvarnost je brutalna – fotografije dokazuju da je smeće posvuda, i da tek dio građana strogo odvaja otpad prema pravilima.

Ne može se, naravno, reći da Tomašević nije izložen teškim opstrukcijama cijelo vrijeme otkad je preuzeo vlast. Neko vrijeme praktički je svakog tjedna pucala poneka vodovodna cijev, baš uoči svake njegove redovne presice utorkom. Teško da je to slučajnost, no jednako tako očito nije slučajnost ni da se Tomašević i Možemo! uoči preuzimanja vlasti nisu bili dobro pripremili za kadrovsko popunjavanje svih ključnih pozicija u komunalnim poduzećima i samoj gradskoj upravi, stoga su mu se i događale takve opstrukcije.

Ekonomski stručnjaci

Treba se najprije sjetiti epizode s izborom Nikole Vukovića za predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga i člana Uprave Holdinga Ante Samodola, koji su nakon samo tri mjeseca otišli iz Holdinga. Vuković i Samodol su ekonomski stručnjaci koje je Tomašević direktno imenovao u Upravu Holdinga, pod objašnjenjem da se »hitno mora uvesti red«, no oni su se odmah oteli kontroli Nadzornog odbora, pa je sve završilo razlazom – očekivano.

Nedavno je za novog člana Uprave Holdinga pak imenovan Damir Novinić, koji će se pridružiti predsjedniku Uprave Ivanu Novakoviću. Njega se smatra »kontroverznim« jer je ranije bio kadar liberala u Agenciji za investicije i konkurentnost od 2012. do 2017. godine, kasnije je bio na HRT-u, a već je jednom u Bandićevoj eri i bio u upravi Holdinga, 2010. godine.

Radi se o kadru koji baš po svemu odudara od onoga kako izgleda i kako se ponaša jedan »možemos«, kako se u Zagrebu kolokvijalno nazivaju članovi platforme Možemo!, stoga su i ljevičarsko-progresivni krugovi negativno reagirali na to imenovanje, kao i ranije oko Samodola i Vukovića.

No, nije samo u Holdingu Tomaševićevo kadroviranje upitno – i u samoj gradskoj upravi, gdje je natječaje za nove pročelnike provodio i sukcesivno i u tišini, još uvijek odjel za financije vodi osoba iz Bandićeve ere, Daniela Juroš Pečnik.

Ona je formalno pomoćnica pročelnika za proračun, a kao takvoj joj je privremeno od 11. travnja 2023. godine dodijeljeno da obavlja poslove i zadatke pročelnice do imenovanja novog pročelnika na temelju javnog natječaja, a najdulje 6 mjeseci, odnosno do 11. listopada 2023. godine. To bi značilo da se traži novi pročelnik za ovaj ključni sektor, no činjenica je da je Tomašević već u trećoj godini mandata, a da dosad nije napravio nikakve kardinalne promjene u tom ključnom resoru.

Upravo je saniranje gradskih financija bilo jedno od njegovih glavnih obećanja, i u tom segmentu doista se nominalno učinilo puno pa je gradski proračun danas u dobrom stanju. No, pitanje je jesu li u dobrom stanju i gradski projekti – jer proračun je tu da se troši, a ne da se stvara suficit.

Ta kategorija u javnoj upravi nije cilj – cilj su nove investicije. Kad je prije dvije godine preuzeo uzde u gradu, Tomislav Tomašević najvećim je izazovom smatrao upravo veliki dug naslijeđen od Bandića. Od naslijeđenih gotovo milijardu i pol kuna duga, danas je Zagreb u plusu – 440 milijuna kuna, odnosno 58 milijuna eura.

Iz oporbe ga naravno i za to kritiziraju, pa tako bivši Bandićev suradnik Slavko Kojić kaže kako je »učešće suficita kod Bandića bilo 8,9 posto, a kod njih je 4,8 posto«.

– Ja ne razumijem zašto on ima potrebu lagati, jer sucificit je korisna i dobra stvar, samo što ga je on ostvario na dvije osnove – jedno je inflacija, a drugo je zato što ne održava grad, izjavio je Slavko Kojić iz stranke BM 365 ovih dana za N1, kritizirajući neodržavane javne površine.

Mjera roditelj odgojitelj

Grad je, objektivno, suočen i s velikim problemima zbog ogromnih troškova obnove nakon potresa, a Tomaševiću u obnovi javnih zgrada najviše pomaže – Vlada. Iz europskog Fonda solidarnosti obnovljeni su deseci škola i vrtića. Ali vrtići su i dalje problem. Naime, javnost se dugo bavila polemikama oko ukidanja Bandićeve mjere roditelj odgojitelj, kojom se majkama i obiteljima pružala mogućnost da dobivaju naknadu za posao uzdizanja i odgoja djece.

Tomaševićeva uprava to je smatrala nakaradnom ostavštinom Milana Bandića i odmah izmijenila odluku, što je nekoliko tisuća obitelji ostavilo ne samo bez naknade, nego i bez mogućnosti da te majke, ako se zaposle, imaju osigurano mjesto za djecu u vrtiću. Naime, i ove godine oko tri tisuće djece ostalo je neupisano, zbog čega su upravo ovog tjedna opet održani prosvjedi. Traže da Grad Zagreb isplaćuje naknadu svim roditeljima čija djeca nisu uspjela dobiti mjesto u zagrebačkim vrtićima, a to je onda preraslo i u formalnu inicijativu Mosta u Gradskoj skupštini.

Šef skupštinske oporbe Mislav Herman iz HDZ-a inzistirao je na sjednici Skupštine ovoga tjedna da Tomašević objasni zašto je europskim sredstvima pokriveno samo 25 posto izgradnje vrtića u Zagrebu, dok je taj postotak u Osijeku 66 posto, a u Velikoj Gorici i više, no Tomašević mu je odgovorio protupitanjem zašto je taj prosjek tako slab i u Dubrovniku, gdje je na vlasti HDZ, pa je de facto pitanje ostalo bez odgovora.

Uz to, iako je na izborima pobijedio kao »nova snaga« i zeleni aktivist, te protivnik velikih gradskih projekata koje je ranije bio osmislio Bandić, poput prodaje i aktiviranja Gredelja i drugih zapuštenih terena u centru grada koje je bivša Bandićeva uprava htjela prodati bogatim investitorima, sad i Tomaševića nazivaju zastupnikom krupnog kapitala.

Razlog je, među ostalim, projekt Jarun Panorama, popularno nazvan Mali Manhattan, kojim se predviđa gradnja velikih stambenih nebodera kod rotora, za koji iz Grada Zagreba poručuju da su obvezni ispoštovati prethodno izdane dozvole jer bi zaustavljanje projekta stajalo desetke milijuna eura. Grad Zagreb ističe da je urbanistički plan uređenja za taj projekt Gradska skupština izglasala još 2008. godine, stoga Grad sada ima ugovorne obveze prema investitoru.

Iako deklarativno ostaje vjeran svojoj ideologiji, pa su tako po Zagrebu zadnjih tjedana promijenjeni nazivi desetaka ulica jer ih je nova gradska vlast smatrala povezanima s neprimjerenim desnim ideologijama iz prošlosti, Tomaševića ipak napadaju da je u ove dvije godine već pristao na previše kompromisa i da je od aktivista postao samo jedan od onih koji su spremni prodati obraz za ostanak na vlasti, pritom udovoljavajući interesima krupnog kapitala i investitora.

S druge strane, ni koalicijski partneri iz SDP-a nisu zadovoljni kad Možemo! odbija vratiti ime Josipa Broza Tita glavnom gradskom trgu kod HNK, što je bilo na kraju i dijelom sukoba u samom SDP-u pa je tako ex predsjednik SDP-a Zagreb Viktor Gotovac na kraju potjeran iz stranke, a otišao je doslovno držeći Titovu bistu u rukama kao dokazom dubine sukoba s Tomaševićem i Možemo! oko tog trga.

Na kraju je, naravno, ispalo da je Gotovac bio u pravu kad je tražio izlazak iz saveza s Možemo! i »autonomiju« zagrebačkog SDP-a, jer je Možemo! upravo nedavno odbio SDP za predizbornu koaliciju protiv HDZ-a. Stoga sada u SDP-u slijedi nova runda preispitivanja tog saveza.

No, iako gradska vlast tvrdi da ne želi nove ideološke sukobe u javnosti oko trga maršala Tita, istovremeno se čvrsto drži svog kompromitiranog kadra u bolnici Sv. Duh, jedinoj koja je u Zagrebu vratila praksu obavljanja pobačaja ondje gdje su oni ranije bili ukinuti pod Bandićevim upravama, kao što i dodjeljuje godišnju nagradu Grada Zagreba Mireli Čavajdi, ženi koja jest prošla tešku sudbinu i bila prisiljena obaviti pobačaj, ali i zbog čijeg je slučaja zagrebačka javnost prošle godine bila duboko podijeljena.

Za Tomaševića bi najveći problem na idućim izborima mogli biti, zbog svega ovoga, vlastiti razočarani birači. Mnogo je onih u glavnom gradu koji su 2021. godine glasali za Možemo! samo zato što su bili jedina suvisla alternativa Bandićevoj eri i HDZ-u. Njegova je pobjeda bila striktno ideološka i temeljena na glasovima »protiv« – protiv korupcije, protiv Bandićevog načina upravljanja gradom, i slična onome kako je Hrvatska bila glasala 2000. godine nakon smrti Franje Tuđmana, kad građani jednostavno traže promjenu modela.

No, nakon dvije i pol godine ostaje pitanje što je Zagreb suštinski novo dobio, osim biciklističkih staza u centru grada.

Antiinvesticijska politika Možemo! u Rijeci i Puli

Otkako je odnijela pobjedu na izborima 2021. godine, platforma Možemo! restrukturirala se i postala klasična politička stranka, ali s jednom specifičnošću – s dva ravnopravna predsjednika, Tomislavom Tomaševićem i Sandrom Benčić.

On pokriva Zagreb, a ona Sabor i nacionalnu dnevnu politiku, te je jasno da će biti izazivačica Andreju Plenkoviću. Odbijanjem SDP-a, Možemo! se želi pozicionirati kao lider lijeve oporbe, a Sandra Benčić kao kandidatkinja za premijerku.

Jasno je nedavno izjavila kako je »spremna za sučeljavanje s Plenkovićem«, i ona i Tomašević bit će nositelji lista u 1. i 2. izbornoj jedinici u Zagrebu, dok šef SDP-a Peđa Grbin tek treba odlučiti hoće li na izbore uopće izaći u Zagrebu, ili u matičnoj 8. jedinici.

No, Možemo! na terenu ima veliki problem – faktički osim u Zagrebu, djeluju još samo u Istri, Splitu i Rijeci. Imaju vlast u Pazinu, gdje je gradonačelnica Suzana Jašić, dok su u Puli prokockali suradnju s nezavisnim Filipom Zoričićem, protiveći se projektu Valkane. I dok se Tomaševića u Zagrebu već optužuje da »koalira« s krupnim kapitalom, u Puli su svojom »antiinvesticijskom politikom« dobrovoljno odustali od prilike da i dalje kreiraju gradsku politiku.

A u istom tonu nastupaju i u Rijeci, gdje neprestano laviraju od podrške proračunu Marka Filipovića, do oštrih »antikapitalističkih« kritika zbog ulaska grupacije Lürssen u Rijeku. Gradski vijećnik Nebojša Zelič tvrdi da je pravi cilj trgovačkog društva ACI Gitone dobivanje u koncesiju cijele riječke rive, od Exportdrva do Boonkera, pri čemu se, kaže, »očituju brojni međunarodno utvrđeni indikatori za povećani rizik od raznih vrsta netransparentnog poslovanja«.

Iako projekt Porto Baroš može promijeniti izgled Rijeke i konačno je pretvoriti u pravi grad na moru, Možemo! je protiv toga, kao i protiv gentrifikacije centra grada. To je proces u kojem se karakter četvrti mijenja zbog priljeva imućnijih stanovnika i poduzeća u neki kvart, u ovom slučaju u sam centar Rijeke, a ovakvim stavovima Možemo! se nastavlja svrstavati u antiinvesticijske političke grupacije.

Jasno da zelene stranke žele zaštitu prirode i obale, no ovdje nije riječ o zelenim površinama, nego o urbanoj jezgri, a Možemo! je svejedno protivnik tog velikog projekta. Oni tvrde da su u tom projektu u prikrivenoj koaliciji zapravo lokalni SDP i nacionalni HDZ, stoga će biti zanimljivo pratiti i kako će se dalje razvijati dosad relativno solidna suradnja između SDP-a i Možemo! u Rijeci.