RIJEKA   Dok naše čitateljice i čitatelji muku muče sa srpanjskim vrućinama, MRK Zamet se kuha u loncu s nagomilanim problemima u jeku dugotrajne krize, svakako najveće u bogatoj povijesti ovog višedesetljenog riječkog rukometnog brenda.

Telegramski rečeno, posljednja je poruka kako Zamećani čekaju novog predsjenika dok je klupski račun blokiran, riječka sportska javnost još čeka odgovore na pitanja tko će ga i kako odblokirati. Sama blokada računa MRK-a Zamet nažalost i nije neka novost, ispada kako im u srpnju ne cvjetaju ruže, prije deset godina, naime, račun im je također bio blokiran baš u ovom mjesecu. Tada je odblokiran u kolovozu, sada ostaje za vidjeti hoće li se kao onda do idućeg mjeseca, ili kamo sreće još ranije, stvari pomaknuti iz ove nemile pat pozicije. Dok traju takva nagađanja i prognoziranja, odugovlači se ovo mučno iščekivanje nekih navodno boljih dana koji nikako da svanu, odvija se i slaganje takozvanih kadrovskih kockica koje se, također navodno, održava iza scene da bi onda bilo prezentirano javnosti. Među tim neslužbenim pričama je i ova da bi ipak ovog tjedna moglo doći do nekih pomaka, sve u vrijeme kada računi dolaze na naplatu, u ovom slučaju jednoga od trenera koji je zatražio isplatu dugovanja, kako mu dugotrajnim potraživanjima onoga što je zaradio nije udovoljeno, »sjeo« je na račun MRK-a Zamet i sada je klub, koji već dugo vegetira, u blokadi.

Tužna slika

Ova se epizoda samo uklapa u tužnu sliku kluba za koji su igrali toliki olimpijski pobjednici i svjetski prvaci, sada se suočio s realnošću da će u idućoj sezoni u nižem rangu igrati s Kozalom, sve pod uvjetom da zbog nagomilanih dugovanja jednostavno ne otiđe u stečaj i ne nestane s riječke sportske scene. Ništa sličnoga ne nastaje preko noći, tako su se ove prijetnje nakupljale nad taborom Zamećana kao kada oblaci nad Učkom najavljuju nevrijeme, što na njih nitko nije znao ni mogao adekvatno odgovoriti, to je drugo pitanje. U sadašnjem trenutku, usred nagomilanih teškoća, niti nema tko reagirati s obzirom na to da je klub još uvijek bez predsjednika i Uprave, sve nakon što je s mjesta prvog čovjeka odstupio Milan Ivaniš koji je kao nasljednik dugogodišnjeg čelnika Vedrana Devčića na toj funkciji proveo kratko vrijeme. Izabran je, naime, na Skupštini u studenom pošle godine.

Nezapamćena kriza

Dok je čak otvoreno pitanje je li Zamet dotaknuo dno ili mu prijeti još crnji scenarij, čak i nestanak sa scene, činjenica je samo kako je taj strmoglavi pad trajao i trajao. Nedorasla momčad s trenerom Mateom Hrvatinom se itekako uklapa u ovu nesretnu riječku rukometnu priču, sa skromnim je učinkom ispala iz društva premijerligaša, da bi potom ostala bez predsjednika i Uprave te se u ovim danima jedino može tješiti da će ipak dobiti klupsko vodstvo s kojim bi se nekako krenulo s ove mrtve točke. Činjenica je pritom kako, tko god da došao na čelo klub, a stiže na rub aktivnog vulkana iz kojeg izlazi prijeteći dim, sve se može početi gasiti ulaganjem novčanih sredstava i saniranjem dugovanja, udovoljavanjem vjerovnicima kojih ima i u trenerskim i u igračkim redovima.

To je realnost kluba koji je nezapamćenom krizom tjednima već tema u raznim miljeima, tako i ovom medijskom. Komentara ima raznoraznih, među inima i onih u stilu čemu tolika dugotrajna buka oko Zameta, a čeka ga isti rang natjecanja u kojem je Kozala, koju rijetko tko i spominje. Odgovoriti se može kako je Zamet višedesetljetni riječki pojam za vrhunski rukomet sa zavidnim rezultatima i tolikim istaknutim reprezentativnim imenima. Tradicija je, istina, lijepa stvar i u sportu i u životu općenito, ali sve te lijepe stvari u Zametu su se događale u prošlosti od koje se ne može živjeti, valja stalno odgovarati na upite svakodnevnice, u protivnom sve jednostavno propadne.