Nacrt Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2023. do 2027. predstavljen je u utorak u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Nacionalni plan razvoja ključni je dokument i hijerarhijski najviši akt planiranja na koje se Ministarstvo kulture i medija obvezalo. Sadrži posebne ciljeve i predstavlja okvir za oblikovanje mjera i aktivnosti, a služi strukturiranju javnih politika i pripadajućih investicija za poticanje kulturnog stvaralaštva te obuhvaća potporu umjetničkom stvaralaštvu, poduzetništvu i participaciji u kulturi, razvoj izvedbenih i vizualnih umjetnosti, književnosti te nezavisne scene; razvoj audiovizualnih djelatnosti i medija, razvoj arhivske, muzejske i knjižnične djelatnosti, zaštitu, očuvanje i digitalizaciju kulturne baštine te jačanje prisutnosti hrvatske umjetnosti i kulture u Europi i svijetu.

,,Elemente dokumenta čine srednjoročna vizija razvoja, razvojne potrebe i potencijali, posebni ciljevi i pokazatelji ishoda, financijski okvir, okvir za praćenje i vrednovanje te akcijski plan koji sadrži mjere i pokazatelje rezultata” istaknuo je načelnik Sektora za strateško planiranje i analitiku Dinko Klarić dodavši kako su posebni ciljevi i pokazatelji ishoda Plana razvoj kulturnog stvaralaštva, produkcije i distribucije, očuvanje i održivo korištenje kulturne baštine, razvoj sustava arhiva, knjižnica i muzeja, unapređenje statusa novinarske profesije, medijskog sektora i poticanje pluralizma te učinkovita podrška kulturnom i medijskom sektoru. Klarić je dodao kako se Ministarstvo, zbog specifičnog područja, odlučilo za izradu Nacionalnog plana, dok su druga ministarstva uglavnom izradila strategije. Sam Nacionalni plan objedinjuje sve dosadašnje srednjoročne i dugoročne dokumente za pojedina područja (poput Nacionalne strategije za poticanje čitanja, Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva ili Nacionalnog plana razvoja arhivske djelatnosti) te se nadovezuje na strateške ciljeve definirane u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030., a Klarić je naglasio da će se daljnji rad na njegovu oblikovanju odvijati putem procesa e-Savjetovanje.

Istovremeno je predstavljen i, kako je to rekla ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, temelj za izradu Nacionalnog plana, odnosno publikacija ‘Pregled kulturnog razvoja i kulturnih politika u Republici Hrvatskoj’ izdana prošle godine od autorica Romane Matanovac Vučković, Aleksandre Uzelac i Deje Vidović. ,,Napravili smo dobar temelj, s vrlo kvalitetnim informacijama i svim onim podacima koji su nam danas dostupni kako bismo upućivali na potrebu sustavnijeg praćenja statistika i izradu indikatora. To će se dalje razvijati i kroz aktivnosti nacionalne statistike ministarstva, ali u praćenju Nacionalnog plana. Danas ćemo taj dokument staviti na javnu raspravu tako da se i šira zajednica uključi u definiranje prioriteta za sljedeće razdoblje. Nacrt je sveobuhvatan i fokusira se na tri područja – razvoj kulture, kulturnu baštinu i medije” izjavila je Obuljen Koržinek. Na pitanje koliko nacionalne kulturne politike ovise o onim europskim, ministrica kazuje kako kulturne politike nisu dio integracija te u velikoj mjeri ovise o tradicijama. ,,Raznolike su kulturne politike i teško ih je uspoređivati. Zato nemamo, na europskoj razini, puno uniformiranih i usporedivih statistika i indikatora. Svatko treba gledati svoju tradiciju, svoje potrebe i svoj razvojni put. Razvijat ćemo se u smjeru povećanja ulaganja i osmišljavanja novih izvora financiranja. To je naš pravac razvoja”.

Publikacija, s druge strane, predstavlja sustavnu analizu koja prikazuje stanje kulturnog razvoja u razdoblju od 2000. do 2020. ,,Ovo je prva sustavna analiza hrvatske kulturne politike napravljena nakon izrade Nacionalnog izvještaja o kulturnoj politici u RH iz 1998. Publikacija predstavlja razvojne faze hrvatske kulturne politike – od implicitne do eksplicitne. Prva faza obuhvaća uspostavu nove hrvatske države 1990. te koincidira s ratnim zbivanjima, a karakteriziraju je nacionalno emancipatorski model, visok stupanj centralizacije i konzervativnost. Drugu fazu, od 2000. do pristupanja Europskoj uniji 2013. obilježila je decentralizacija te uvođenje stručnih neovisnih tijela u procese odlučivanja (Vijeća za kulturu), osnivanje novih institucija kao što su HAVC i Kultura nova i reforme koje su prethodile pristupanju EU. Ulazak u EU omogućio je treću fazu te donosi nove mogućnosti financiranja i suradnje i daljnju prilagodbu EU pravnoj stečevini. Prijelazni moment u četvrtu fazu inicirali su COVID-10 kriza i potres” kazala je urednica publikacije i predstojnica Odjela za kulturu i komunikaciju Instituta za razvoj i međunarodne odnose Aleksandra Uzelac. U izradi publikacije na četristotinjak stranica sudjelovalo je 38 autora, stručnjaka iz različitih umjetničkih područja te istraživača i znanstvenika te, kao što je rečeno, tri urednice.