Stvarno je brzo prošlo ovih deset godina. Pa kao da smo još neki dan uvjeravali Carlu del Ponte da stvarno surađujemo s Haagom. Kao da je bilo jučer kada je Jadranka Kosor uspjela uvjeriti Sloveniju da prestane blokirati naše pristupne pregovore. I kao da je noćas bila ona fešta na Trgu bana Josipa Jelačića gdje se obilježavao ulazak Hrvatske u punopravno članstvo EU. A odtad je prošlo 3650 dana.

Deset smo godina punopravna članica EU. Gledajući unatrag, odmah se može reći da nam je to članstvo itekako koristilo, ali i da smo od njega mogli izvući i puno više. Ne mislimo tu na doslovce više novaca iz tih famoznih europskih fondova, nego onako, da postao sami po sebi bolja zemlja i bolji građani. Bolje društvo. Na kraju krajeva i bolji ljudi. Ima tu jako puno toga za analizirati da bi se donijela baš ona krajnja, precizna ocjena svega onoga što se događalo. A događalo se zaista svašta.

Naravno, ona osnovna, ona temeljna ocjena može biti samo jedna. Dobro je da smo ušli. I to iz jako puno razloga. Prije svega, Hrvatska se vratila onamo kamo pripada. U Europu, onu Europu kojoj smo kroz stoljeća pripadali, a koja nas je znala zaista svakako tretirati. Puno smo koristi recimo imali od života u Austrougrskoj monarhiji, ali i jako puno poniženja i nipodaštavanja. Ali tada smo ipak pripadali najrazvijenijem dijelu svijeta. Slično je sada i s EU. Europa uz sve svoje slabosti i nedostatke ipak je najbolje mjesto za živjeti u cijelom svijetu. EU uza sve svoje bizarnosti, čudastva i nedosljednosti ipak je možda i najbolji politički projekt koji na svijetu trenutno postoji. I dobro je da joj pripadamo. Jako dobro. Dapače odlično.

Naravno, druga je stvar je li Hrvatska u ovih deset godina mogla na bolji način iskoristiti članstvo u ovom ekskluzivnom klubu. Možda je problem u tome što sve naše dosadašnje vladajuće garniture kao da su smatrale da je ulazak u punopravno članstvo EU cilj sam po sebi. Kao nešto što je dovoljno postići na formalan način. Da je samo važno nekako dogurati do toga da se potpiše ugovor o pristupanju. Pa će onda automatski doći i sve drugo. A kao što vidimo tome nije nas tako. Neke su se zemlje nakon ulaska jako dobro snašle. Neke baš i nisu. Dovoljno je pogledati što se događalo s demografijom. Recimo iseljavanje iz Češke ili Slovenije bilo je zanemrivo nakon njihovog ulaska u punopravno članstvo. Kakvo je stanje s tim problemom u Hrvatskoj svi jako dobro znamo. Slavonije je demografski opustošena. Stotine tisuća ljudi su otišle. Naravno, nije nužno da se ovdje radi o nepovratnom procesu, ali neće biti lako preokrenuti trendove.

Mada opet, treba biti i optimist. Iako jest istina da smo puno reformi tijekom pregovora o članstvu proveli tek da zadovoljimo Bruxelless, a ne da one stvarno zažive, puno njih je ipak nekako, barem djelomično zaživjelo. Hrvatska je zbog toga ipak bolje mjesto za život nego što je to bila 2013.. Da ne idemo dalje u prošlost. Danas puno više sličimo na europsku državu nego tada. Sve je to išlo nekako polako i neprimjetno, ali ipak jest. Sama činjenica članstva napravila je svoje.

Usto EU nas je zaista zatrpala novcem. Istina, to je zbog toga jer smo jedna od najsiromašnijih članica, ali opet bolje je dobiti te pare nego ostati bez njih. Koliko smo ih pametno uložili tek se će vidjeti. Ali opet, veliki dio je sigurno uložen na dobar način. I to će se sigurno osjetiti. Uostalom, već se i osjeća.

I na kraju možda i ono najvažnije. U ovih desetak godina stasale su neke nove obrazovane, neopterećene generacije. One koje se ne sjećaju ni pregovora o članstvu, a kamoli rata. Istina, puno njih je odmah nakon diplome kupilo kartu u jednom smjeru za put na sjever. Ali nisu svi. Puno ih je ostalo. U IT sektoru neki su mladi ljudi napravili prava čuda. Ima toga i u drugim područjima.

Staro je pravilo da kada si u dobrom i kvalitetnom društvo ono te vuče nabolje. Tako je i u slučaju Hrvatske i njenog članstva u EU. U zadnjih se desetak godina dogodilo puno loših stvari za koje smo se većinom sami krivi. Ali dogodilo se i puno dobrih. A one su ipak nekakav temelj da ćemo dvadesetu godišnjicu članstva dočekati s puno više zadovoljstva. Svima nama čestitam prvih deset europskih godina.