Posjet premijera Andreja Plenkovića Hrvatima u Srbiji itekako je dobar potez. Bez obzira na trenutnu situaciju u Srbiji trebalo je otići u Suboticu i ohrabriti tamošnje Hrvate. Iako na tom području nekadašnje Jugoslavije nije bilo ratnih djelovanja, odatle je na ovaj ili onaj način istjerano preko 100.000 Hrvata. I zato je bilo itekako potrebno da kod preostalih dođe netko iz Zagreba kako bi im na taj način poručio da nisu sami i da će Hrvatska biti uz njih kada zatreba. I to je bio glavni, jedini, ali sasvim dovoljan razlog da predsjednik hrvatske Vlade posjeti Suboticu, Vojvodinu i Srbiju.

Sam susret s premijerkom Anom Brnabić bila je čista, ali nužna kurtoazija. Naime, srpski politički sustav ipak određuje da je najvažnija politička osoba u zemlji predsjednik, a ne premijer. Pa je tako Brnabić tek svojevrsna predsjednica izvršnog vijeća, a Aleksandar Vučić najjača politička figura u zemlji. Ali nema veze, Hrvatska je strana pokazala dobru volju. Uostalom, Brnabić je bila nedavno u Zagrebu na Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća (SNV) gdje se također susrela s premijerom Plenkovićem. U svakom slučaju susret s njom ako i nije donio neke posebne koristi, nije ni naštetio.

A što se tiče odnosa između Hrvatske i Srbije, oni su tamo gdje su i zadnjih par desetljeća. I bit će tamo još jako dugo. Naime, u ovom trenutku Srbija se bavi sama sobom. To je zemlja koja u ovom trenutku nema ni definirane granice. Situacija oko Kosova zaokuplja cijelu tamošnju političku elitu tako da nema prostora za bilo kakav iskorak u odnosima s Hrvatskom čak i da za tako nešto postoji politička volja u Beogradu. Koje, naravno, nema. I nikad je nije ni bilo. Iako sve manje, Kosovo jest za Srbiju bolna tema. Čak i tamošnji umjereni političari, kao što je nekadašnji predsjednik Boris Tadić, upozoravaju da bi potpuno odustajanje Srbije od Kosova bilo opasan presedan. Takav bi ishod mogao dovesti do radikalizacije srpskog društva i stvoriti političke opcije koje bi mogle zahtijevati da se to pitanje riješi oružanim putem jednom kada se NATO povuče iz te nekadašnje srpske pokrajine. Usto bi to mogao biti opasan presedan i za to da i neke druge zemlje na ovom području krenu potraživati dijelove drugih država gdje žive njihovi sunarodnjaci. Uglavnom, to je u ovom trenutku glavna politička tema u Srbiji. Za Hrvate nitko nema previše vremena.

Drugi je razlog zbog kojeg se srpska politička elita ne bavi odnosima s Hrvatskom je taj da se ona u zadnje vrijeme isključivo bavi sama sa sobom. Dva masovna ubojstva, iako nemaju nikakve veze ni s politikom ni Vučićem, ipak su bila katalizator velikih prosvjeda, prvo u Beogradu, a potom i u ostalim gradovima. Traži se Vučićeva ostavka, ali i postavlja niz uvjeta koje on čak i da želi ne može ispuniti. Oporba je razjedinjena, nema jasnu taktiku, a za razliku od 2000. godine i rušenja Miloševića nema ni međunarodnu podršku. Ali opet dovoljno su glasni da se Vučić mora njima baviti. Pa nema prostora ni vremena za bavljenje Hrvatima.

A i bolje da nema. Jer da i ima, nekakvo normaliziranje odnosa Hrvatske i Srbije bilo bi mu zadnja rupa na svirali. Još je u sjećanju njegov karikaturalan posjet Hrvatskoj otprije pet godina kada se ponašao, malo je reći, kao slon u staklarni. To jedino tada nije bila shvatila tadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pa je nakon njegovog krajnje problematičnog govora u dvorani »Vatroslav Lisinski« pohitala mu u zagrljaj. I to je bilo to. Dok je Vučić na čelu Srbije, nikakvih poboljšanja u odnosima neće biti.

Kao što ih neće biti ni da netko od današnjih oporbenjaka dođe na vlast. U tretiranju današnje Hrvatske i Hrvata nekih velikih razlika između takozvane građanske oporbe i one nacionalne nema. Ustaše, genocid, Krajina, Oluja, Jasenovac – to su termini koji se najčešće koriste kada se priča o Hrvatskoj. Ako se uopće priča. Što je na sreću vrlo rijetko.

Hrvatska treba na pravi način postaviti situaciju kod kuće. Kakav god bio Ustavni zakon o nacionalnim manjinama, on se treba poštovati. Desnica bi trebala konačno shvatiti da je Jugoslavija propala. I da se politika ne može graditi na napadima na Milorada Pupovca. A Srbiju treba ostaviti na miru da se bavi sama sobom.