Godina 2010. bila je također burna. U prvoj polovini godine, 16. travnja, vođenje redakcije ponovo je, kako je već spomenuto, preuzeo Branko Mijić, čiji je cilj bio, kako je istaknuo, da „Novi list bude najuglednija i najutjecajnija novina čije će se mišljenje i stav uvažavati i citirati kako kod kuće, tako i u susjednim državama“. „Prvo slovo abecede, naš temelj i u budućnosti mora biti ono što je pokojni Veljko Vičević učinio početkom devedesetih braneći čast profesije u nimalo lakim uvjetima“, kazao je.
A uvjeti ni tada, na početku drugog desetljeća 21. stoljeća nisu bili nimalo laki ni za hrvatsko novinarstvo u cijelosti, a niti za riječki dnevnik. Na političkoj, društvenoj i gospodarskoj sceni Hrvatske dogodila se velika promjena koja je odrazila i na Novi list. U srpnju 2009. godine Ivo Sanader odstupio je s položaja premijera, došla je recesija i osnovni biznis vlasnika Novog lista – tvrtka Dioki – počela je poslovati sve lošije, da bi 2013. godine završila u stečaju. Dodatni teret bilo je i to što se Robert Ježić sve češće počeo pojavljivati kao sudionik brojnih sudskih procesa, pa čak je 2010. godine završio u pritvoru (zbog slučaja HEP koji je završen tek 2018. godine nepravomoćnom presudom prema kojoj Sanader i Ježić nisu krivi).
Promjene vlasnika
U listopadu 2011. na mjesto direktora Novog lista dolazi Gordan Knežević, a mjesec dana kasnije, investicijsko društvo Interkapital vrijednosni papiri d.o.o. oglašava Poziv za podnošenje ponuda za kupnju 48.191 dionice izdavatelja Novi list d.d. Zagrebačka banka je, naime, kao založni vjerovnik zbog 80 milijuna kuna duga, aktivirala svoje založno pravo i ušla u prodaju dnevnika.
Za njegovu sudbinu tada su se zabrinuli i u HND-u i Sindikatu novinara Hrvatske, te je 17. studenoga 2011. objavljeno njihovo otvoreno pismo DORH-u u kojemu se izražava sumnja u zakonitost poslovanja tada još uvijek vlasnika lista, Roberta Ježića. Ističući kako je Novi list, „unatoč izvjesnoj destrukciji koju je vlasnička prodaja lista izazvala na uređivačku politiku, to i dalje list s izvrsnim autorskim tekstovima, u kojem su sačuvani visoki standardi novinarskog profesionalizma i koji je i dalje utjecajan u intelektualnoj javnosti“. Na ovo otvoreno pismo osvrnuo se i glavni urednik Branko Mijić, navodeći da se „novinari i uredništvo dosljedno zalažu da se svaka opravdana sumnja u zakonito i legalno poslovanje svugdje, pa i u Novom listu, provjeri“, te poziva da se „slične inicijative pokrenu i kada su druge medijske kuće i njihovo vlasništvo u pitanju gdje bi DORH vjerojatno imao znatno više posla nego u Novom listu“.
Niti mjesec dana kasnije, u prosincu iste godine, dionice Diokija i Riječkog lista kupuje tvrtka Andre d.o.o. iz Pule, čiji vlasnik, Albert Faggian postaje vlasnik 80,319 posto udjela u temeljnom kapitalu Novog lista. Faggian, tada vlasnik Glasa Istre, jedini je predao ponudu za kupnju dionica. Kako je rekao u intervjuu objavljenom 28. studenoga 2011. njegov je cilj bio riječki i pulski dnevnik povezati u tvrtku jednog nakladnika sa sjedištem u Rijeci kako bi se „dobila nova vrijednost“. „Svjestan sam da su ljudi u Novom listu zabrinuti zbog dolaska novog vlasnika. U strahu su od toga što nosi budućnost. Vlasnik, međutim, u ovom slučaju nije bitan. Novi list – baš kao i Glas Istre – svojim je značajem davno prerastao bilo kojeg vlasnika koji se pojavljuje i koji će se u budućnosti pojaviti (…) Najveće jamstvo njihove budućnosti ljudima u Novom listu je činjenica da rade dobru novinu. Dok god je tako, ne moraju se plašiti za svoju budućnost“, govorio je Faggian.
Da je zadovoljan uređivačkom politikom i Novim listom kao novinom, potvrdio je i travnju 2012. kada je glavnom uredniku Branku Mijiću, uz podršku Uredništva redakcije, dao novi jednogodišnji mandat glavnog urednika. Tom prilikom u Novom listu je, između ostaloga, zabilježeno: „Albert Faggian naglasio je da je riječ o kontinuitetu uređivačke politike s obvezom provedbe niza novih projekata među kojima je i, umjesto dosadašnja dva, uvođenje jednog izdanja Novog lista. Uz zahvalu na povjerenju Upravi i kolegama, Mijić je naglasio da je jedan od najvećih uspjeha redakcije u protekle dvije godine bilo očuvanje vjerodostojnosti pred čitateljima unatoč teškim okolnostima na tržištu i u samoj tvrtki“.
Povjerenje u Branka Mijića potrajat će do rujna 2014. kada je smijenjen što je tadašnji predsjednik Uprave Neven Klarin (koji je na to mjesto imenovan početkom rujna) objasnio „razilaženjem u stavovima i promišljanjima buduće organizacije rada i daljnjeg razvoja“. Uprava Novog lista, koju su, uz Klarina činili Alebert Faggian i Slaven Žmak, za vršitelja dužnosti glavnog urednika imenovala je tada Nenada Hlaču. Nakon izjašnjavanja redakcije, na kojemu je dobio potreban broj glasova, Uprava je Hlaču 20. ožujka 2015. godine imenovala glavnim urednikom Novog lista i na tom je mjestu ostao do 9. siječnja 2017. godine.
„Razilaženje u stavovima i promišljanjima“ s glavnim urednikom Brankom Mijićem započelo je zapravo i prije dolaska Nevena Klarina. Naime, u ožujku 2014. godine u Novom listu je objavljeno otvoreno pismo radnika, koje su potpisali predstavnici triju sindikata (Sindikata novinara, Nezavisnog sindikata i Sindikata grafičkih i nakladničkih djelatnika), predstavnici radnika u Nadzornom odboru, predsjednik podružnice Hrvatskog novinarskog društva, glavni urednik te izvršni direktori pojedinih dijelova tvrtke. „Vlasnik i Uprava doveli Novi list u tešku situaciju“, naslov je teksta objavljenog na 2. i 3. stranici lista, a u kojemu se iznose problemi čiji se korijeni vuku još od prethodnog vlasnika te se upozorava da su zaposlenici Novog lista još 2011. godine odrekli gotovo polovine svojih plaća da bi spasili list.
„Na dan 19. veljače 2014. godine iznos hipoteke na nekretninaa Novog lista d.d. ukupno 70.000 četvornih metara, dosegnuo je svotu od 26,5 milijuna kuna, bez kamata. Za napomenuti je da taj iznos bez kamata predstavlja 31 posto svote za koju je Albert Faggian preko svoje tvrtke Andre kupio većinski paket dionica Novog lista u studenom 2011. godine“, navodi se, između ostaloga, u ovome pismu, potaknutom činjenicom da zaposlenici Novog lista nisu dobili plaću te da nedostaje novca za repromaterijal pa je u pitanje došao i opstanak lista.
Uz ovo otvoreno pismo objavljen je i tekst glavnog urednika Branka Mijića naslovljen „Kome je u interesu propast Novog lista“ u kojemu se, između ostaloga, tvrdi: „U proteklih šest godina upravo su vlasnici doveli Novi list na prosjački štap i od tvrtke koja nikada nikome nije bila dužna i svaki račun plaćala u roku 15 dana doveli ga na zao glas i učinili problematičnim poduzećem“.
O svojim sumnjama i saznanjima, radnici su izvijestili i Zagrebačku banku koja je kreditirala Faggianovu kupnju riječkog dnevnika i već sljedeći dan objavljeno je i njihovo pismo u tekstu naslovljenom „Naši interesi su usklađeni s interesima radnika Novog lista“. No, to je bilo jedino što je banka u tom trenutku učinila. Radnici su, pak, podnijeli kaznenu prijavu protiv Uprave i vlasnika pa je u Novi list stigla i policija. O Novom listu ponovo se pričalo, no ovaj put, nažalost, ne zbog njegove otvorene i nezavisne pozicije te profesionalnih dosega nego je u javnosti percipiran kao „problematična tvrtka“.
Ako ništa drugo, od onoga što je Albert Faggian rekao u intervuju točno je bilo to da je Novi list odavno nadrastao svoje vlasnike pa se, unatoč svim teškoćama, uspio održati i „nadživjeti“ ovoga vlasnika i dočekati novoga – tvrtku JOJ Media House iz Bratislave. Toj je tvrtki u ožujku 2016. godine Faggianova tvrtka Andre prodala dionice i Slovaci su, nakon prijenosa vlasništva u registru dionica pri Središnjem klirinškom depozitarnom društvu, 31. ožujka postali vlasnici Novog lista.
U intervjuu Novom listu, Richard Flimel, predsjednik Odbora direktora JOJ Media Housea pojasnio je odluku slovačke tvrtke da investira u tiskani medij u Hrvatskoj sljedećim riječima: „Kao grupacija smo stalno u potrazi za novim poslovnim prilikama, a na tržištima u Slovačkoj i Češkoj više se nismo imali gdje širiti. Hrvatska se nametala kao logičan izbor i kada se pružila mogućnost za kupnju Novog lista, zaključili smo da se radi o dobroj poslovnoj prilici, pa smo se odlučili na ovaj potez kojim smo kupili, osim Novog lista i Glasa Istre i Zadarski list, radi stvaranja jake medijske platforme. Već dugo razmišljamo o ulasku u posao s tiskanim medijima i mislim da ih možemo učiniti profitabilnima i utjecajnima na nacionalnoj razini.“
Promjene na čelu redakcije
Odlukom Nadzornog odbora Novog lista Richard Flimel je 29. lipnja 2016. godine postao član Uprave i imenovan je na mandat od pet godina. Šest mjeseci kasnije, 1. siječnja 2017. godine, petogodišnji mandat predsjednice Uprave povjeren je Ankici Kruljac, diplomiranoj ekonomistici koja je u Novi list došla 2009. godine na mjesto direktora sektora financija, a prije dolaska na čelo Uprave bila je izvršna direktorica za financije.
„Dobiti ‘u ruke’ sustav poput Novog lista jest velika odgovornost i obveza da društvenoj zajednici u kojoj živim ne oduzmem dragocjenost s kojom živi već 117 godina“, kazala je nova predsjednica Uprave u intervjuu u Novom listu. Iako svjesna teškoga stanja i na medijskom tržištu, osobito na tržištu tiskanih medija, tako i u samoj tvrtki koja je 2014. godine ušla u predstečajni postupak, izrazila je svojevrsni optimizam u mogućnost napretka te najavila veća ulaganja u nove digitalne tehnologije, te okretanje tržištu i čitateljima.
Deset dana kasnije, 10. siječnja 2017. godine, na mjesto vršitelja dužnosti glavnog urednika, odlukom Uprave, dolazi Robert Frank, dugogodišnji novinar koji je, osim u Novom listu, radio i u Slobodnoj Dalmaciji i u Jutarnjem listu, a na čelno mjesto redakcije došao je iz HNK Rijeke gdje je od kolovoza 2015. radio kao glasnogovornik i šef Odjela za odnose s javnošću. Preuzimajući dužnost, Frank je najavio sadržajni i grafički redizajn lista, ali sve to nije uspio ostvariti jer je već 27. srpnja 2017. godine, nakon što mu je istekao mandat vršitelja dužnosti, na to mjesto došao Edi Prodan, dotadašnji zamjenik glavnog urednika, koji je u dvadesetak godina obnašao značajne funkcije u redakciji Novog lista.
„Nastavljamo u istom ritmu – otvoreno i bez predrasuda“, poručio je na početku svojeg v.d. mandata Edi Prodan. Od 24. siječnja 2018. godine, Edi Prodan potpisuje Novi list kao glavni urednik, a nakon izjašnjavanja redakcije koja mu je dala podršku. S te funkcije odlazi u svibnju te godine, a dužnost v.d. glavnog urednika 22. svibnja preuzima Anto Ravlić.
Odlukom Uprave on je na toj funkciji zamijenio Edija Prodana. Ravlić si je, kako je napisao u uvodnom tekstu nakon imenovanja, zacrtao dva cilja: vraćanje regiji, odnosno povećanje broja lokalnih stranica, te novi web kojim će Novi list „angažiranije, brže i prisutnije ući u svijet“. No, i njegov je madat trajao kratko – do 22. listopada 2018. godine kada je za novu v.d. glavne urednice imenovana Slavica Bakić, prva žena na čelu redakcije u povijesti Novog lista.
Na to mjesto došla je s mjesta urednice Novosti, a od 2005. godine kada je došla u Novi list, radila je na nizu novinarskih i uredničkih radnih mjesta. „Bit ćemo regionalni lista, ali nećemo zanemariti niti nacionalne sadržaje, ne odstupajući od načela na kojima će se novinarstvo uvijek temeljiti – bez obzira na tehničko sredstvo kojim će se ti sadržaji prenositi – a to su: istinitost, poštenje, točnost, uravnoteženost i nepristranost“, napisala je u uvodnom tektsu glavna urednica. Nakon izjašnjavanja članova redakcije, 9. ožujka 2019. godine imenovana je glavnom urednicom, ali je 24. srpnja dala ostavku i na dužnosti glavne urednice zadržala se samo do 1. rujna 2019. godine.
Nakon ostavke glavne urednice, odlukom Uprave vršiteljem dužnosti glavnog urednika imenovan je 1. rujna 2019. godine Ivica Tomić, koji je na to mjesto došao s pozicije šefa Foto službe koju je obnašao tada po drugi puta. U Novom listu Tomić radi kao fotoreporter od 1994. godine. „Novi list je za mene samo istina i vjerodostojnost“, kazao je Tomić nakon imenovanja.
Ivica Tomić ostat će na čelu lista sve do 17. svibnja 2024. godine kada odlukom novog vlasnika, Media Solutions Grupe, na čelo redakcije kao vršiteljica dužnosti ponovo dolazi Slavica Bakić.
