Okrugli bijeli znak s upisanom crnom kružnicom i pet dijagonalnih crta, san je svakoga vozača u Njemačkoj kojem se žuri. Govorimo dakako o oznaci koja vozaču dopušta da na autobahnu pritišće papučicu gasa do mile volje. Naravno, u slučaju nesreće, puno je veća šansa da će unesrećena osoba umjesto brzog dolaska na posao, Oktoberfest ili tehno zabavu u Berghain požuriti na raport kod svetoga Petra. Međutim, poslovično racionalni Nijemci, uz povremena pomračenja uma, računaju s tim da će se ljudi odgovorno ponašati dok voze te da ih nema potrebe sputavati time da – umjesto da prate situaciju na cesti – stalno pogledavaju preko volana jesu li unutar deset posto prekoračenja od znakom propisane brzine. Dakle, tamo nema druge nego odvrnuti radio iz kojeg svira Kraftwerkova »Vozimo, vozimo, vozimo po autobahnu. Ispred nas leži široka dolina. Sunce sja blistavim sjajem…« te pozorno pratiti situaciju na cesti i držati pristojan razmak od drugog vozila.

Autobahn – za Nijemce oznaka svih autocesta na svijetu, a za svijet pojam za autoceste u Njemačkoj, dobio je svoju prvu dionicu od Kölna do Bonna 1932. godine, na kojoj već tada nije bilo ograničenja brzine. Autobahn je otvorio tadašnji gradonačelnik Kölna Konrad Adenauer, budući prvi zapadnonjemački kancelar nakon Drugog svjetskog rata. Tom je prilikom rekao: »Ovako će izgledati ceste budućnosti.« U sljedećih deset godina, napravit će se preko 2.000 km cesta budućnosti, a Hitler i nacisti koji dolaze na vlast 1933. godine, pripisat će sebi zasluge za ovaj pothvat.

Po onoj famoznoj izreci da »laž izrečena tisuću puta postaje istina«, koju neki pripisuju Hitlerovu ministru propagande Goebbelsu, mnogima se danas u zapećku mozga još uvijek nalazi ta misao kao fakat. Ipak, činjenice ukazuju na to da su planovi i projekti nastali nekoliko godina prije nacističkog dolaska na vlast. Recimo, 1924. je osnovana STUFA – Studiengesellschaft für den Automobilstraßenbau, koja je započela planiranje njemačke mreže autocesta, objavivši dvije godine kasnije vrlo ambiciozni plan kojim se namjeravalo izraditi 22.500 km autobahna. Nešto kasnije je rad na autocesti preuzela organizacija HaFraBa, s ciljem povezivanja države na relaciji sjever-jug. Da ironija bude veća, upravo je nacistička stranka 1930. glasala protiv prijedloga HaFraBa-e u Reichstagu. No, to nije spriječilo Hitlera i Fritza Todta, njegova glavnog inženjera, da 1933. predstave projekt autobahna kao Führerovu ideju.

Na koncu, izgradnja prve dionice 1932. godine, dokazuje da su nacisti po dolasku na vlasti jednostavno nastavili s provedbom projekta izgradnje mreže autocesta. Spomenimo još da se autobahn ne vodi kao prva autocesta na svijetu, već Autostrada dei Laghi od Milana do Varesea, nastala 1924. godine. Ograničeni pristup, samo za motorna vozila, odlika je zbog koje se je takvom karakterizira. Međutim, za razliku od autobahna, ona je imala samo jedan trak po smjeru, a između njih nije bilo nikakvih barijera. Također, autostrada je još uvijek imala križanja, dok je to s autobahnom iščeznulo. Njemačka mreža autocesta se do danas razgranala na više od 12.000 km, što je čini trećim najvećim sustavom na svijetu, iza Sjedinjenih Država i Kine. Dakle, ostalo je oko 10.500 km da se zadovolji STUFA-in projekt. Nadajmo se da im neće trebati neki Lebensraum za njegovo ostvarenje…