Povijesno pismo

Dokument za renesansu drvne industrije u Hrvatskoj: Direktor DI Klana o prekretnici u poslovanju

Edi Prodan

Snimio Denis Lovrović

Snimio Denis Lovrović

Pokrene li se čitava priča u pravom smjeru, a sada više nema ni jedne zapreke da to tako i ne bude, novo probuđena hrvatska drvna industrija mogla bi zaposliti na desetke tisuća radnika i vratiti život u čitav niz malih mjesta u najnerazvijenijim dijelovima Hrvatske



Nakon što je 19. prosinca prošle godine usvojeno novo izdanje Pisma razumijevanja, najvažnijeg dokumenta koji regulira odnose Hrvatskih šuma kao proizvođača sirovina te drvoprerađivača kojih u Hrvatskoj ima oko tisuću, ovih su dana započela i prva potpisivanja konkretnih ugovora. Više od četiri mjeseca potrošeno je na dodatno usklađivanje dokumenta koji je izradila posebno osnovana šestočlana radna skupina Udruženja drvno-prerađivačke industrije HGK, a iako i danas ima disonantnih tonova, više od 90 posto tvrtki i obrta koji se bave preradom jedog od najvećih prirodnih bogatstava Hrvatske, drvom, je – jako zadovoljna. Jedan od ljudi koji je unutar radne skupine mjesecima participirao svojim znanjem, iskustvom te iznimnim osjećajem za profesionalnu i socijalnu pravičnost bio je i direktor DI Klana Miladin Marković.


– Ponosni smo na učinjeno jer je to, a tako nešto mogu izjaviti slobodno i bez ustezanja, povijesni dokument za hrvatsku drvnu industriju. Pismo razumijevanja je odlična podloga za razvojnu strategiju te proizvodne grane, a u jednoj je velikoj mjeri oslonjen i na iskustva najrazvijenijih država EU-a, točnije na Europskoj strategiji razvoja proizvoda baziranih na drvu i Nacionalnoj strategiji razvoja drvne industrije usvijene od Vlade RH 2017. godine. Na kraju, samo izglasavanje dokumenta bilo je maksimalno demokratično, usvojen je gotovo jednoglasno, a u procesu njegova oblikovanja dogodilo se još niz situacija koje također možemo definirati – povijesnim, zadovoljan je Marković.


Potaknuti proizvodnju


A taj dodatni značajni element zadovoljstva izazvan je stavom ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. On je naime na sastancima koji su prethodili izradi Pisma poručio kako u cijelosti prepušta struci, bez ikakvih utjecaja politike i posebno politikanstva, osmišljavanje budućnosti distribucije drvne sirovine kako bi se taj resurs maksimalno poštovalo, a s druge strane potaknulo proizvodnju i zapošljavanje te željeni izvoz hrvatske drvoprerađivačke industrije.




– Pismo razumijevanja počiva na nekoliko temeljnih postavki, a posebno bih istaknuo njih tri: osiguranje dostatne sirovine za male drvoprerađivače kako bi se zajamčio razvoj malog i srednjeg poduzetništva i ruralni razvoj. Ono što je u svemu tome najvažnije, naglasak je na poticanju finalizacije proizvodnje, uvažavajući i današnje stanje. Iako – hrvatska drvna industrija sve snage mora usmjeriti prema finalnom proizvodu, naglašava Marković.


Iznimno postignuće


U tom je cilju uz postojećih sedam kategorija stupnja proizvodnje unutar drvoprerađivačke industrije dodan i osmi koji se odnosi isključivo na u cijelosti dovršen proizvod. To je tim važnije jer se takvim proizvođačima osigurava i 25-postotni rabat, koji će dakako morati potvrđivati prodajnim fakturama. Ono što također jamči Pismo je saznanje kako će se velikom dijelu drvoprerađivača zajamčiti 20 posto više sirovine nego što je to bio slučaj do sada. Iznimno je to postignuće s obzirom da je velik dio drvoprerađivača, posebno onih malih, do sada bio u inferiornom položaju. Treba istaknuti da se nakon promjena koje donosi Pismo ništa negativno po pitanju opskrbe sirovinom neće dogoditi ni onim tvrtkama koje se bave nekim od stupnjeva primarne proizvodnje.


– Gledajte, u ovom trenutku samo je deset posto drvoprerađivača koji u cijelosti preuzetu sirovinu pretvaraju u namještaj. To je gotovo pa katastrofalan podatak i ni u kom slučaju ne odražava potencijal koji Hrvatska, zahvaljujući iznimnom šumskom bogatstvu, ima. Godišnje u raspodjelu ide 2,5 milijuna prostornih metara drvne mase koju osiguravaju Hrvatske šume.


DI Klana, na čijem se čelu nalazim, prerađuje 28 tisuća »kubika«, što je dakle simboličnih nešto više od jedan posto, a – najveći smo proizvođač gotovog namještaja u Hrvatskoj. A da bih vam dodatno slikovito prikazao zbog čega je neophodno daljnje povećanje proizvodnje namještaja, a ne polufabrikata ili samo elemenata, poput dasaka, za proizvodnju namještaja, pojasnit ću vam brojem radnika koje uz sebe vezuje pojedini tip proizvodnje. DI Klana, kao finalizator dakle, ima 400 radnika. Za preradu jednake količine drvne mase u primarnoj proizvodnji, na pilani recimo, treba samo – 50-ak radnika. Jasno je stoga da bi iskorištavanje jednake količine drvne sirovine u situaciji kad bismo povećali broj tvornica namještaja, moglo zaposliti najmanje osam puta više radnika nego što je to danas slučaj, ističe Marković.


Podloga za investicije


Što dakle znači novo Pismo razumijevanja, koje naglašeno ide na ruku finalnoj proizvodnji, za čitav niz djelatnosti, nije potrebno dalje ni obrazlagati. Pokrene li se čitava priča u pravom smjeru, a sada više nema ni jedne zapreke da to tako i ne bude, novo probuđena hrvatska drvna industrija mogla bi zaposliti na desetke tisuća radnika i vratiti život u čitav niz malih mjesta u najnerazvijenijim dijelovima Hrvatske. Raspodjela drvnog bogatstva za kakvu su se prigodom izrade dokumenta založili Marković i njegovi kolege, mogla bi blagotvornije djelovati na demografsku obnovu od svih ispraznih i politikantskih dokumenata kojima godinama svjedočimo.


– Ne bih volio da se udaljujemo od teme jer to nije ni potrebno, a moram još naglasiti da Pismo razumijevanja jamči i stabilnost poslovanja. Ugovori koje smo ovih dana počeli potpisivati imaju rok na deset godina. Godišnje se obnavljaju, no ako ih ugovorna strana poštuje, jamči joj se desetogodišnja stabilnost u opskrbi sirovinom. To vam je možda i najvažnija podloga za investicije, kao i za sklapanje ugovora s prodavačima. Naprosto, proizvođač se zahvaljujući ovakvom ugovoru može investicijski zadužiti i zaposliti radnike bez straha od nemogućnosti vraćanja kredita, a prodavači njegovih proizvoda također imaju jamstvo sigurne opskrbe koja im daje mogućnost za razvijanje prodajnih strategija, završio je Marković.


Dokument za budućnost, uistinu. Iako nas se godinama uvjeravalo kako hrvatska drvna industrija nema šanse konkurirati na međunarodnom tržištu, Pismo razumijevanja pokazuje kako je itekako potentna. Uostalom, DI Klana godišnje proizvodi milijun stolica uz izvoz od 97,5 posto. Ono što je također važno, uloga je politike u čitavom osmišljavanju ovog strateškog dokumenta. Ona je naprosto pustila da struka odlučuje! Hoće li povedena ovim primjerom to učiniti i ostala »politika«? Pa – vrijeme je. Dogodi li se to, Hrvatska će vratiti samopouzdanje, vjeru u to da se proizvodnja isplati te da nije baš tako inferiorna u srazu s međunarodnom konkurencijom.