Transparentnost

ZAŠTO SE NE BI ZNALO Troškove političara poput putovanja i ručkova treba objaviti na internetu

Tihomir Ponoš

Cilj je saznati putne troškove članova posljednje tri vlade, a u konačnici uspostaviti praksu redovite objave za koju nitko ne bi morao slati poseban upit, odnosno zahtjev za pristup



ZAGREB – Britanska premijerka Teresa May potrošila je na putovanja u inozemstvo 52 tisuće funti u prva tri mjeseca ove godine. U tu svotu nisu uključeni troškovi njene pratnje, a najskuplje putovanje bilo je u Philadelphiju i Tursku koncem siječnja – 42.806,39 funti. Podaci o putnim troškovima britanske premijerke i članova kabineta dostupni su na mrežnim stranicama britanske vlade, redovno se objavljuju i za njihovu objavu nisu potrebni prethodni upiti građana.


GONG i Programiraj za Hrvatsku pokrenuli su kampanju slanja zahtjeva za pristup informacijama o putnim troškovima članova hrvatske Vlade. Cilj je te kampanje saznati putne troškove članova posljednje tri vlade, a u konačnici uspostaviti praksu redovite objave putnih troškova za koju nitko ne bi morao slati poseban upit, odnosno zahtjev za pristup informacijama. U nekim je državama ta praksa itekako razvijena, a ona doprinosi financijskoj transparentnosti vlada.


Darovi


U Velikoj Britaniji na stranicama vlade, u odjeljku »transparentnost podataka« ne objavljuju se samo podaci o putnim troškovima premijerke u inozemstvo. Objavljuju se i kvartalni izvještaji o darovima koje je primila, od koga je primila dar, je li vrijednost dara veća od dopuštenog limita. U prva tri mjeseca ove godine May je primila devet darova, a osam ih vrijedi više od zakonskog limita. Britanski građani znaju da je Nadja Swarowski iz glasovite draguljarske obitelji poklonita premijerki nakit, znaju i da vrijednost tog dara nadmašuje limit i zbog toga je zadržan u Vladi, ne pripada Theresi May.




Objavljuju se i podaci o gostoprimstvu. Domaći su političari česti gosti na koncertima, filmskim ili kazališnim premijerama. Britanska premijerka u veljači je bila gošća National Theatrea, a na stranicama vlade uredno je zavedeno da ju je kazalište častilo ulaznicama.



Europska unija nedavno je učinila prve sramežljive korake po ovom pitanju. Španjolska udruga AccessInfo tri je godine pokušavala saznati koliki su putni troškovi članova Europske komisije. U kolovozu ove godine doznali su podatke za prva dva mjeseca 2016. godine. Putni troškovi svih članova EK u tom razdoblju iznosili su nešto manje od pola milijuna eura. AccessInfo nastavio je kampanju, pritužio se i europskom ombudsmanu zbog uskrate podataka, a predsjednik EK Jean-Claude Juncker planira objaviti podatke o putnim troškovima svih povjerenika EK, objavili su Le Soir i Politico.eu.


Juncker planira te podatke objavljivati jednom godišnje, a podaci bi bili obrađeni tako da daju sliku o putnim troškovima. AccessInfo nije zadovoljan tom Junckerovom najavom i predlaže učestaliju objavu podataka, najbolje bi bilo jednom mjesečno, navode u toj organizaciji.



Domaći političari također često putuju na sportska natjecanja u inozemstvo. Nedavnu finalnu utakmicu svjetskog prvenstva u vaterpolu u Budimpešti su uživo gledali premijer Andrej Plenković, potpredsjednici Vlade Martina Dalić i Predrag Štromar, te državna tajnica za sport Janica Kostelić. Nema u tome ništa sporno jer i političari drugih država putuju na važne utakmice svojih reprezentacija u inozemstvu. Za razliku od Hrvatske, u Irskoj je moguće doznati koliko takva putovanja koštaju. U vladi Irske takva su putovanja u opisu posla ministra prometa, turizma i sporta Shanea Rossa. Od njegovih pet putovanja u inozemstvo od lipnja pa do kraja prošle godine, tri su bila sportske naravi. Njegovo gledanje utakmice Irske i Belgije na prošlogodišnjem Euru u Francuskoj koštalo je 784,7 eura, a gledanje utakmice Irske i Francuske bilo je nešto jeftinije. Koštalo je 654,51 euro. Ministar Ross posjetio je irske sportaše na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, a njegov put i smještaj koštali su 3.961.75 eura.


Novi Zeland


Najdalje su u objavi troškova članova vlade otišli na Novom Zelandu gdje se objavljuju troškovi svih članova vlade i to ne samo putni troškovi, a za objavu i administriranje je zaduženo ministarstvo unutarnjih poslova. Javno se objavljuju i troškovi po službenih karticama i to sa skeniranim računima. Tko želi, na stranicama novozelandske vlade može vidjeti da je premijer Bill English 26. siječnja ove godine u cafeu Nor’ Western potrošio 16,3 dolara (od toga 4,3 dolara za capuccino), a kako lijepo piše na očito fiskaliziranom računu, uslužio ga je Ronnie H. Objavljuju se troškovi po službenim karticama koje zapravo glase na pojedino ministarstvo. Noćenje dvije osobe na službenom putu u Japan plaćeno je 80.590 jena, a ručak dvije osobe u taverni Andaz 8.446 jena. Za to je putovanje unaprijed isplaćen 396,01 novozelandski dolar. Putnici očito nisu bili rastrošni. Potrošili su 37,96 dolara, a ostatak su vratili u blagajnu.


Praksa pravdanja putnih troškova u Hrvatskoj, barem kada je riječ o uredu više uzastopnih premijera, bitno je drugačija nego na Novom Zelandu. Tko zna, možda novozelandski primjer potakne i predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović, koja je nedavno bila u službenom posjetu toj zemlji, da objavi troškove putovanja, s pripadajućim skeniranim računima.