Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1
Sutra: 21° 25° 1
18. rujna 2018.
Ispis članka: TOMISLAV DEBELJAK 'Sve što se događa s Uljanikom isključivo je posljedica kriminalne hobotnice' - Novi List

NoviList.hr

TOMISLAV DEBELJAK 'Sve što se događa s Uljanikom isključivo je posljedica kriminalne hobotnice'

Razgovor

12. rujan 2018 07:07

Napisao: Mario Matana

Iako je Uljanik prilikom preuzimanja platio »3. maj« jednu kunu, mi smo im za njega ponudili 380 milijuna, čime se moglo vratiti dug »3. maju«. A danas je jasno da nisu ni imali namjeru vratiti tu pozajmicu pa im naša ponuda nije bila prihvatljiva

Foto Mario Matana

Kasno popodne u splitskom škveru nema puno radnika druge smjene. Nekad je možda i bilo, nekad su s navoza Brodosplita izlazili giganti poput »Amorelle«. Tad je međutim brodogradilište poslovalo s gubitcima koji su se mjerili u desecima milijuna. Posljednjih pet godina porinuta su dva »prava« broda, te još deset i 12 trupova za »Kriljane«, mjesto pored Splita s najviše turističkih jahti po glavi stanovnika u Hrvatskoj pa i šire. Otkad je vlasnik postao Tomislav Debeljak, odnosno DIV grupa, poslovi se ugovaraju isključivo po ključu profitabilnosti. Ili barem »čvrste nule«. Tako nam barem kažu upoznati sa stanjem u Brodosplitu.

Situacija pak oko Uljanika i »3. maja« je neveseo razlog za razgovor s Debeljakom, koji je ne tako davno pokušao postati strateškim partnerom u ta dva škvera. Upravo nam Debeljak otvara vrata Uprave, u 17.30 sati nema više ni tajnica.

– Ima energije za deset ljudi, pomalo sa strahopoštovanjem govore zaposlenici o ocu devetero djece...

Bolja startna pozicija 

Konkretno, što je bila vaša ponuda kada se birao strateški partner i na koncu odabrao Danko Končar?

– Kako se u Odluci Skupštine Uljanika i tražilo, u pismu namjere DIV grupa iskazala je spremnost za dokapitalizaciju Uljanika do najvećeg određenog iznosa od 302 milijuna kuna. Time je ispunila uvjet koji se tražio. Podrazumijevalo se obavljanje dubinskog snimanja tvrtke što je sasvim normalno i uobičajeno pri ovakvim transakcijama. Osim toga, potaknuti zaključcima Gospodarsko-socijalnog vijeća Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, što je održana neposredno prije roka za dostavu pisama namjere, osim dokapitalizacije kao dodatnu opciju ponudili smo otkup udjela Uljanika u »3. maju« za iznos do 380 milijuna kuna, te otkup dionica »Viktora Lenca«. Iako je Uljanik prilikom preuzimanja platio »3. maj« jednu kunu, mi smo im za njega ponudili 380 milijuna, čime se moglo vratiti dug »3. maju«. Po nama je to bila mogućnost spašavanja riječkog škvera, a ponudili smo i ubacivanje dodatne likvidnosti u Uljanik otkupom dionica »Viktora Lenca« jer smo već tada procijenili da će sustav ostati bez novaca za plaće. Tada smo mislili da uprava Uljanika nije prepoznala mogućnost da se riješi problem koji ima s pozajmicom od »3. maja«, te da se riječkom škveru omogući nastavak poslovanja neopterećen budućnosti Uljanika i njegovim restrukturiranjem. A danas je jasno da nisu ni imali namjeru vratiti tu pozajmicu pa im naša ponuda nije bila prihvatljiva.

Uprava Uljanika je to nedvosmisleno potvrdila reagiranjem na navodno netočne objave u medijima koje je su 29. kolovoza 2018. uputili Zagrebačkoj burzi. U tom reagiranju, decidirano među ostalim navode da im ponuda DIV grupe nije bila prihvatljiva, jer bi ona, u slučaju izbora za strateškog partnera, »stekla poziciju za trenutnu naplatu potraživanja pozajmice »3. maja« prema Uljanik društvima Uljanik Grupe«. Tako doslovno piše!

Podsjetimo se da je »3. maj« prije privatizacije 2013. godine bio u boljoj startnoj poziciji za dvije milijarde kuna od Brodosplita. Tada je »3. maj« bio jedno od najboljih brodogradilišta u Hrvatskoj po produktivnosti koji je uz sebe imao i veliki broj vrlo dobrih projektantskih kuća. Gdje je sav taj novac otišao, bit će zanimljivo istražiti. Cijelo ovo vrijeme sam shvaćao da je »3. maj« prodajom Uljaniku ušao u slijepu ulicu, da su u potpunosti Uljaniku prepustili svoju sudbinu, najprije preusmjeravajući svoju likvidnost kao i sve svoje vitalne funkcije, posebice prodaju čime su postali podugovaratelj svom vlasniku ili drugim dijelovima Uljanik grupe po netransfernim cijenama što je rezultiralo gubicima i financijskom slabljenju »3. maja«, kako vidimo, do pred totalni kolaps. Umjesto da su prihvatili našu ponudu za »3. maj« i dalje se kockaju s njegovom sudbinom.

Skriveni razlozi 

Jeste li ikad dobili službeno obrazloženje zašto je vaša ponuda odbijena, odnosno njegova prihvaćena?

Foto Mario Matana

– Nikad nismo dobili detaljno obrazloženje, a tek neki dan je na burzi objavljeno pismo Uprave Uljanik, koje sam spomenuo, kao reagiranje na neke medijske napise. U istom navode da im nismo bili prihvatljivi zbog uvjeta koje su samo oni vidjeli.

Pa valjda dubinsko snimanje nije zabranjena stvar ako se odlučite investirati u neku tvrtku. S druge strane navođenje da se nismo očitovali o primjeni programa restrukturiranja – koji uopće nije uvjet Odluka Skupštine na koju se pozivalo dati pisma namjere – a koji tada nije bio niti izrađen, niti prihvaćen, niti odobren od strane Vlade Republike Hrvatske niti Europske komisije, niti smo ga imali prilike vidjeti jer nam se ništa što smo tražili nije dalo na uvid. Više smo podataka mogli pronaći u medijima, nego u Data Roomu. Ne vjerujemo da ti ljudi to ne razumiju, već da su pravi razlozi samo njima poznati.

Što biste vi, da ste preuzeli Uljanik grupu, napravili – sigurno ste imali plan djelovanja?

– S obzirom na to da sada imamo iskustva, napravili bismo ono što nismo u Splitu, pozvali bismo USKOK i policiju, da zajedno s nama uđe u brodogradilište, kako bismo odmah prvi dan eliminirali kriminalnu hobotnicu, koja se sastoji od sektora gdje je ona najčvršće uvukla svoje pipke, a to su ugovaranje, nabava i muljanje s kooperantima. Riječ je o milijardama na štetu radnika i države. Zatim bismo, kao što smo i naveli u pismu namjere, od Uljanika otkupili dionice »3. maja« i 25 posto (minus jedna dionica) »Viktora Lenca«. S tim sredstvima bi Uljanik odmah vratio dug »3. maju«, koji je tada bio u znatno povoljnijoj situaciji nego što je to danas. S obzirom na kvalitetu ljudskih resursa u »3. maju«, sigurni smo da bismo nastavili stabilno poslovati. Tako bismo riješili gotovo pola problema Uljanik grupe s kojom bismo zatim napravili slično što smo napravili i u Brodosplitu, a to je tvrtka koja uspješno posluje na svjetskom brodograđevnom tržištu i ostvaruje dobit bez državnih potpora.

Dapače, sigurno još uvijek imate plan što i kako dalje u Uljaniku, navodno ste još uvijek zainteresirani za preuzimanje?

– Mislim da se dragocjeno vrijeme potrošilo jer se više nema niti za preživljavanje pa evo vidimo uskače i Vlada s novom državnom potporom tako da je do željenog cilja sad izuzetno teško doći i sad je trošak restrukturiranja toliko velik da se bojim da to neće imati smisla.

Zanima nas i trenutačno stanje u Brodosplitu, koliko ima zaposlenih te kakva je vaša potražnja za pojedinim strukama?

– U Brodosplitu radi preko 2.200 radnika DIV grupe i par stotina stranih radnika. Podizvoditelji su dodatni resurs koji koristimo. Potrebe imamo za svim brodograđevnim strukama i naši su natječaji otvoreni trajno.

U ovoj godini dolazi do završetka odnosa s državom, škver postaje potpuno privatan.

Poslovna i vojna tajna

Jedna je gotovo bizarnost vezana za prototip broda za HRM: netko je poslikavao unutrašnjost plovila za Obalnu stražu te su se fotke pojavile na internetu. Iako je, čini se, bila u pitanju dobra namjera jer su opisi uz te fotografije pune hvale za projekt škvera i naše ratne mornarice, neslužbeno doznajemo kako iz Brodosplita pokušavaju spriječiti daljnju distribuciju tih snimaka, odnosno povući već objavljeno. Ipak je u pitanju poslovna, dapače i vojna tajna...

– Brodosplit je privatan od 28. veljače 2013. godine, a restrukturiranje je formalno završeno 28. veljače 2018. Poznato je da smo naše konsolidirano poslovanje završili s dobiti – bez uključenih državnih potpora – i za 2016. i za 2017. godinu. Tim smjerom idemo i dalje.

Ružni scenarij 

Može li se scenarij Uljanika dogoditi i u Splitu?

– Ovakvi ružni scenariji isključivo su posljedica kriminalne hobotnice, koju sam već spomenuo – a dok sam ja živ i zdrav, toga u DIV-u i Brodosplitu neće biti. Osim toga, ako se posao vodi s pažnjom dobrog poslodavca, a ja na tome inzistiram od samog početka svoje poslovne karijere, nije moguće da se taj scenarij ikome dogodi. Također u Brodosplitu se to ne može dogoditi jer je naše poslovanje strateški određeno sasvim u drugom smjeru. Prvo je pravilo, niti jedan ugovor s uračunatim gubitkom ne smije biti zaključen.

Ovih dana imate prilike čitati u novinama da su u Uljaniku sklapani ugovori za izgradnju broda od 46 milijuna eura, s planiranim profitom od 400 do 500 tisuća eura. Pa to je smiješno, manje od 1 posto planiranog profita, pa tko u to može vjerovati. Da tijekom gradnje poskupi struja i voda, da bude potrebna koja tisuća radnih sati više po brodu, a da ne govorimo o valutnom riziku ili poskupljenju čelika i ostalih materijala – odmah si u teškom minusu.

I tako godinama po brodu gubiti 100 milijuna kuna, odnosno više od 13 milijuna eura po svakoj novogradnji? A imate vrhunske radnike, inženjere, projektante. Ma dajte! Tu ću stati, da ne kažem što sve o tome mislim. Mi nismo ugovarali brodove s gubitkom – iako su nas svih ovih pet godina – prozivali da slijedimo primjer Uljanika u masovnom ugovaranju. Ugovarali smo druge projekte, na kojima smo mogli, iako minimalni, ipak izvući profit. Svi su se smijali projektu Vrata Venecije, a to je iznimno složen, ali i profitabilan projekt. Važno je održati planiranu zaposlenost, ali na zdravim temeljima i u tome smo hvala Bogu uspjeli. Sada smo usmjereni na dodatno unapređenje našeg poslovanja, tj. povećavanje produktivnosti i efikasnosti, time i konkurentnosti što dovodi do profita koji nam je neophodan za daljnji razvoj.

Čiste revizije

Ranije službene revizije su imale primjedbi na nenamjensko trošenje novca predviđenog za restrukturiranje...

Foto Mario Matana

– Sve moguće inspekcije koje su radile u Brodosplitu temeljem ovakvih napisa utvrdile su da nije bilo nenamjenskog trošenja državne potpore. Isti oni koji su kreirali mišljenja koja navodite, a koje je državna revizija Ministarstva gospodarstva samo prenijela – u svojim izvješćima davali su pozitivno mišljenja o uspješnosti provedenog restrukturiranja »3. maja« koji je sada tu gdje jest. Ti isti davali su ekspresno pozitivno mišljenje na davanje jamstava Uljaniku koji je pred bankrotom i naplatom istih ugrožava državni proračun. Mnogima mi nismo bili po volji jer smo svojim poslovanjem dokazivali da su godinama i desecima godina zapravo isti ljudi kroz svoj »hobotnica« sustav pridonijeli golemim gubicima brodogradnje i sredstvima potrebnim za sanaciju na teret svih građana Hrvatske u iznosu od otprilike 35 milijardi kuna. Najviše me frustrira što se sada na sve brodograđevne radnike gleda s podozrenjem, kao da su vrhunski meštri krivi što su godinama pipci te hobotnice radili, to što su radili. Suosjećam s tim radnicima, koji danas imaju ozbiljne egzistencijalne probleme, krediti, troškovi, školske knjige, na kraju krajeva nemaju pristojan život koji zaslužuju za svoj rad. Rado bismo im pomogli, znam da ih je već dosta otišlo vani, jednu ratu kredita će im tolerirati banke, a za drugu je pitanje. I mi imamo potrebe za možda 400 brodograditelja, metalaca različitih profila, ali složili smo se da su ti plakati, oglasi, letci, u ovim stresnim trenucima – nisu primjereni. Pa smo od takvih metoda odustali, ali smo otvorili naše kadrovske urede u Puli i Rijeci. Nudimo i prihvatljive zarade. Šteta je da ti vrhunski zavarivači, cjevari, brodomonteri, mehaničari završe vani, na milost i nemilost kojekakvih mešetara. Bolje je i za njih i njihove obitelji, a na kraju i za državu i hrvatsku brodogradnju da se, uz dobru plaću zadrže negdje u blizini tih brodogradilišta.

Prototip patrolnog broda

Kako napreduje prototip, prvi od predviđenih pet patrolnih brodova za Obalnu stražu? I po najavama iz Brodosplita već je davno trebao biti barem na testiranjima, ako već ne u sastavu Hrvatske ratne mornarice.

– Prototip patrolnog broda za obalnu stražu odavno je izgrađen iako smo bili prisiljeni graditi ga po sasvim novoj dokumentaciji uz sva potrebna modelska ispitivanja i pripremu što je zahtijevalo dodatno vrijeme. Brod se nalazi u intenzivnim ispitivanjima i provjerama kako bi mogao biti uključen u redovnu upotrebu u oružanim snagama.

Ljudski potencijal je najvažniji, ako otiđu najbolji ljudi onda ta dva brodogradilišta nitko više neće moći pokrenuti. Osobno želim da oba opstanu, bez ikakvih skrivenih interesa. Ne guramo sebe, neka ih preuzme bilo koji dobar europski partner. A ako to nije moguće, kao građanin ove države i brodograditelj, svakako bih sve napravio da makar opstane »3. maj«, bez obzira na to tko će mu biti vlasnik. Smatram da postoji poslovna mogućnost da ga država svojom intervencijom izvuče iz agonije Uljanik grupe i bez upumpavanja dodatnih državnih novaca osposobi za nastavak kvalitetnog poslovanja i građenja ozbiljnih brodova. Za to se snažno mi u DIV-u zalažemo, bez obzira hoćemo li »3. majem« upravljati mi ili neka druga ozbiljna europska kompanija s poštenim namjerama. Ako Hrvatska ostane samo na jednom velikom brodogradilištu – onda brodogradnja nije više strateška djelatnost.

Kakvo je stanje na navozima, knjiga narudžbi? Znamo da proteklih godina niste željeli graditi tankere jer nisu mogli biti građeni s profitom pa ste ugovarali i poslove koji nemaju izravne veze s brodogradnjom. Što nam iduće dolazi s navoza splitskog škvera?

– U Brodosplitu se trenutačno oprema pet brodova, od kojih posebno ističemo već poznati najveći jedrenjak na svijetu i prvi polarni kruzer u klasi leda PC6. U dijelu obrade čelika trenutačno se rade mega sekcije u veličini otprilike 15.000 tona čelika za jedno veliko europsko brodogradilište, dok se u projektiranju i izradi potrebne tehničke dokumentacije za proizvodnju radi između ostalog i na brodu za polarna krstarenja vrijednog 106 milijuna eura. Vodimo računa o uspješnosti poslovanja ugovarajući one poslove na kojima možemo zaraditi i koji se uklapaju u naše kapacitete i planove. Takvim pristupom postigli smo da je prosječna bruto plaća naših zaposlenika veća od 10 tisuća kuna, što je prosječno neto 6.700 kuna, no za naglasiti je da oko pet posto brodograđevnih radnika zaradi u netu i preko 11 tisuća kuna s obzirom na izniman učinak koji postižu. Uz to omogućili smo tzv. internim demografskim mjerama naknadu za treće i svako sljedeće dijete naših zaposlenika na mjesečnoj bazi, zatim jednokratnu pomoć kod rođenja djeteta i niz drugih pogodnosti. To smo napravili i zbog odgovornosti prema zajednici, ali i stvaranja dobrog radnog okruženja u smislu očuvanja zaposleničkog kadra, ali i privlačenja novih, nama zanimljivih zanimanja. Svi zajedno ćemo pridonijeti i da se novi projekti, brodovi visoke dodane vrijednosti, u pregovorima ostvare i realiziraju uspješno do kraja.