Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
12. prosinca 2019.
Prosvjedi u Libanonu

U žaru borbe za ljudsko dostojanstvo: Naši nam sugovornici iz Libanona otkrivaju što se krije iza višednevnih prosvjeda

FOTO/Novi list
FOTO/Novi list
Autor:
Objavljeno: 23. listopad 2019. u 20:42 2019-10-23T20:42:00+02:00

"Mladi ljudi su ogorčeni visokom stopom nezaposlenosti, a mito i stranačka podobnost su jedini način za uspjehom“, kaže nam naša sugovornica.

U jeku prosvjeda koji u Libanonu ne staju već nekoliko dana, s našim smo sugovornicima razgovarali o gorućim pitanjima i razlozima prosvjeda. Podsjetimo, nezadovoljni građani su od četvrtka na ulicama Libanona gdje prosvjedima zahtijevaju smjenu vlasti.

Prosvjed ne predvodi niti jedna politička stranka niti je isti religiozne naravni, a naši nam sugovornici kažu da je ovo ujedinjenje naroda protiv konstantne korupcije i vlasti koja je državu dovela do ekonomskog ništavila.

"Mediji šalju iskrivljene razloge prosvjeda"

„Od 17. listopada više je od dva milijuna građana izašlo na ceste povodom mirnog i skromnog prosvjeda protiv korumpirane vlade“, kaže nam naša sugovornica Rawan Bachrouch iz Habbousha. Bachrouch napominje da su neki međunarodni novinari u medije plasirali poreze kao razlog prosvjeda te ukazuje da to nije istina već iskrivljen prikaz stanja u državi.

„Nismo izašli na ulice zbog poreza već zbog desetljeća korupcije i patnje pod vlašću koja ne pruža ništa više doli nužnog minimuma i neophodnih izvora za preživljavanje. Ljudi su bolesni, umiru od raka u nevjerojatno skandaloznim uvjetima jer je Libanon postao jedna od država s najvećem stopom oboljenja od raka te jedna od država s najvećom stopom onečišćenja zraka“, kaže nam Bachrouch, inače studentica poslijediplomskog studija sportskog menadžmenta.

„Razlog tome je što se doslovce utapamo u vlastitom smeću jer su ulice pune otpada, imamo krizu s električnom energijom, probleme s nedostatkom vode, mladi ljudi su ogorčeni visokom stopom nezaposlenosti, a mito i stranačka podobnost su jedini način za uspjehom“, kaže nam naša sugovornica.

"Ljudi umiru na vratima bolnica"

Dodaje i da Libanon ima jednu od najskupljih telekomunikacijskih usluga, interneta i prijevoza. Objašnjava da postoje djeca koja ne pohađaju škole jer su za njihove roditelje previše skupe.
„Nemamo zdravstvenu njegu i imamo ljude koji umiru na ulicama i vratima bolnica jer si ne mogu priuštiti visoke bolničke račune. Nemamo osiguranja niti programe za starije i umirovljenike što ovu skupinu ljudi ostavlja bez prihoda“, ogorčena je Bachrouch.

Objašnjava da je libanonska vlada i politički sistem temeljen na religiji, a libanonski je predsjednik ohrabren da postane maronit. Maroniti su članovi Istočne katoličke crkve, kršćani koji govore arapski jezik te čine jednu od glavnih vjerskih grupa u Libanonu (op. aut).

"Solidarnost, patriotizam i jedinstvo"

„Svako ministarstvo je dodijeljeno nekoj religioznoj strani. Čak i s ovim sistemom i formiranjem, po prvi put u libanonskoj povijesti, osamnaest zajednica koje žive zajedno, zajedno i prosvjeduju te iskazuju svoju patnju koju već dugo trpe ispod političkih stranki. Čine to držeći libanonsku zastavu i boreći se protiv korumpirane vlade i režima pod jednim motom – solidarnost, patriotizam i jedinstvo“, kaže Bachrouch. Zaključuje da je ovo „revolucija protiv vlade i njihove korupcije kojoj se ne nazire kraj“.

Naš je drugi sugovornik zamolio za anonimnost, ali potvrđuje da su ljudi Libanona posljednji tjedan predstavili nevjerojatan revolt protiv političara u državi.  „Zatvorene su škole, sveučilišta i uredi jer se na stotine tisuća prosvjednika slijeva prema središnjem trgu u Beirutu, Trgu mučenika, kao i na ostale lokacije diljem države da bi protestirali protiv onih koji su zgodno profitirali dok su Libanon odvlačili u ekonomsko ništavilo“, kaže nam naš sugovornik.

"I kršćanin i šijit su jednaki u ekstremnom siromaštvu"

Dodaje da vlada ne može spriječiti bijes naroda koji je umoran od ekonomske stagnacije, endemske korupcije i manjka javnih usluga. „Ekonomija Libanona trenutno propada pod jednim od najvećih državnih dugova u čitavom svijetu i vrlo je malo mjesta za manevar. Prvi put u povijesti ovdje postoji pravo jedinstvo, a ne ono lažno kakvo smo do sada gledali“.

Napominje da ljudi napokon shvaćaju da religija nije razlog za neslaganje jer „kršćanin koji živi u ekstremnom siromaštvu jednak je Sunitu ili šijitu koji živi u istim uvjetima“.  „Politički sustav u Libanonu dodjeljuje glavne poslove prema religiji. To je stvorilo pokroviteljski sistem kojeg su političari iskoristili. Prosvjednici pozivaju političare na ostavke – nekolicina je ministara podnijela ostavku, ali većina se tome odupire“, kaže nam naš sugovornik.

Ostat će na ulici dok ne "savladaju" režim

Od našeg sugovornika doznajemo da je premijer Saad Hariri u ponedjeljak predstavio nacrte ekonomskih reformi za koje se nada da će smiriti bijes prosvjednika. Obećao je smanjiti plaće dužnosnika, uložiti sredstva u elektrane i porezne banke kao pokušaj smanjenja javnog duga. Naš nam sugovornik kaže da je Hariri bio „pažljiv da dodatno ne potpali situaciju“ rekavši da „čuje bijes ljudi“.

„Ali, većina prosvjednika vjeruje da je sada malo prekasno za to i zaklinju se da će ostati na ulici dok ne 'savladaju' režim. Zašto to nisu napravili prije trideset godina?“ pita se naš sugovornik koji priznaje da i sam ide na prosvjede.

„Stare podjele ovdje teško umiru“

Kaže da se libanonski politički dužnosnici nadaju da će se prosvjed eventualno razvodniti. „Ako se to ne dogodi, država će krenuti još dublje u neoznačeni teritorij. To će alarmirati zapad koji Libanon doživljava otokom relativne stabilnosti na turbulentnom Srednjem Istoku“ kaže sugovornik koji tvrdi da je „Libanon država za koju osjeća da je prošlog tjedna ponovno rođena“.

„Dogovor oko podjele moći kojim je okončan građanski rat prije trideset godina možda je mogao održati mir, ali je istovremeno stvorio ekonomsku tragediju za mnoge državljane, a sada se raspada“, zaključuje naš sugovornik.

S druge strane, upozorava i na atmosferu sličnu „karnevalskoj“ gdje na prosvjede s roditeljima dolaze klinci i zatim plešu, za što je primjer bio Tripoli, govoreći da to maskira pravu opasnost.  „Stare podjele ovdje teško umiru“, upozorava naš sugovornik. „Libanonski vođe su možda paralizirani prosvjedom ali to ne znači da će predati moć bez borbe. Najvažnije je da su prosvjedi mirni i puni sretne djece koja navijaju, mladenaca koji slave dan vjenčanja i DJ-eva koji su svugdje“, kaže nam u razgovoru.

"Skromna revolucija"

Objašnjava nam da libanonski iseljenici diljem svijeta prosvjeduju u svojim državama za što je primjer Francuska (Pariz), Njemačka, Grčka te gradovi San Francisco, Washington, Bruxelles, Barcelona i Stockholm.  „Prosvjedi se i danas nastavljaju, a narod Libanona neće napustiti ulice dok vlada ne da ostavku“, zaključuje naš sugovornik.

Dodaje da svi gradovi u državi prosvjeduju (uključujući Beirut, Saidu, Tripoli, Jal el Dib i Bajru), ali da je situacija sigurna. Vojska čitavo vrijeme „štiti ljude od onih koji žele uništiti prosvjed i pretvoriti ga u nasilje, a ne mirno negodovanje“.

Bachrouch nam se na kraju razgovora zahvalila uz zaključak da narod Libanona treba podršku novinara čitavog svijeta koja će im pomoći da prikažu stvarne sliku i stvarne činjenice ove, kako kaže "skromne revolucije".

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.