Rješavanje zaostalih dugovanja

Riječki škver rješava dugovanja: Idućeg tjedna isplata kooperantima i dobavljačima

Orjana Antešić

Snimio Damir ŠKOMRLJ

Snimio Damir ŠKOMRLJ

Kako doznajemo u upravi »3. maja«, isplate bi trebale odraditi u ponedjeljak i utorak, a sve će se odvijati na način da će se novac iz HBOR-a, temeljem dostavljene liste i odobrenja Hrvatske brodogradnje-Jadranbroda, direktno proslijeđivati na račune dobavljača i kooperanata



RIJEKA  Nakon deblokade računa i obustave prethodnog stečajnog postupka nad »3. majem«, početkom idućeg tjedna na red dolazi isplata dijela potraživanja prema dobavljačima i kooperantima.


Riječ je o onih 15 posto dugovanja koji će se podmiriti dok je za preostali dio, sa svakim od tih kooperanata i dobavljača, postignut dogovor i potpisan sporazum o dvogodišnjoj odgodi naplate ostatka njihovih potraživanja.


Kako doznajemo u upravi »3. maja«, isplate bi trebale odraditi u ponedjeljak i utorak, a sve će se odvijati na način da će se novac iz HBOR-a, temeljem dostavljene liste i odobrenja Hrvatske brodogradnje-Jadranbroda, direktno proslijeđivati na račune dobavljača i kooperanata.




Istovremeno, iz ove tranše kredita od ukupno 150 milijuna kuna, za koju je početkom ovog mjeseca Vlada dala državno jamstvo, isplatit će se i kolovoške plaće trećemajcima što znači da isplata plaća u riječkom brodogradilištu, nakon godinu dana kuburenja i neisplate, konačno ulazi u normalan ritam.


Podsjetimo, osim plana trećemajskog direktora Edija Kučana i njegovog tima ljudi za završetak tri započeta broda te spremnosti u Banskim dvorima da ga se kroz izdavanjem državna jamstva za kredite »3. maju« podrži, veliku ulogu za opstanak i nastavak proizvodnje brodova u Rijeci odigrali su kooperanti i dobavljači koji su pristali da na čak 85 posto svojih potraživanja stave dvogodišnji moratorij.


To je bio uvjet Vlade da izdavanje državnih jamstava za prvi, »oživljavajući« kredit riječkom brodogradilištu i, naravno, sastavni dio cijele ove financijske konstrukcije vraćanja proizvodnje u trećemajske pogone koja je, istaknimo, morala zadovoljiti temeljni postulat s kojim se uopće ova kreditna intervencija mogla braniti u Bruxellesu.


To je značilo da se, kad je ispod financijskih stavki plana za spas »3. maja« podvučena crta, moralo pokazati da će se ulaganjem u dovršetak započetih brodova umanjiti šteta koja je nastala plaćanjem protestiranih jamstava kod raskida ugovora odnosno da će se dobiti više ako se učini taj napor da se započete novogradnje završe nego da ih se kojim slučajem ide prodavati na stečajnim, ovršnim dražbama.


Manevarski prostor s iznosima koliko se još mora uložiti i što će se na kraju dobiti nije bio velik i zato je bilo od ključne važnosti da vjerovnici »3. maja« pristanu da na najveći dio svojih potraživanja stave dvogodišnji moratorij. Naravno, bilo je iluzorno da će to prihvatiti baš svi jer je, kao što je poznato, ostalo oko 17 milijuna ovrha onih dobavljača i kooperanata koji na to nisu pristali. Oni su s jučerašnjim danom podmireni, svjesni da su time zatvorili vrata daljnjoj suradnji s riječkim brodogradilištem.


Sedamnaest milijuna kuna je velik iznos, ali ipak neusporediv sa 118 milijuna kuna koliko je, kroz dogovore sa svim ostalim kooperantima i dobavljačima, »poskidano« ovrha s računa »3. maja«.


Da ti vjerovnici nisu pružili ruku suradnje, cijela financijska konstrukcija spasa »3. maja« ne bi više držala vodu.


Zadnja vijest iz »3. maja« upućuje da će se najvjerojatnije idući tjedan obaviti i tegalj tankera »Santiago« iz Pule u Rijeku što znači da će u opremnom bazenu riječkog brodogradilišta uskoro biti sva tri broda koja se planiraju završiti.


Pritom još treba, u skladu sa Stečajnim zakonom, riješiti pitanje novogradnje 514 odnosno broda za prijevoz automobila koji je dio stečajne mase Uljanika, ali na kojem razlučna prava imaju država i HBOR jer se kod raskida ugovora platilo nešto više od 36 milijuna eura na račun aktiviranih jamstava danih za avansne uplate naručitelja i kredita za gradnju tog broda.