Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. listopada 2019.
Razdvajanje sijamskih blizanki

DR. KREŠIMIR BULIĆ O OPERACIJI NA REBRU Morali smo odvojiti jetru i crijeva, djevojčice su sada odlično

'Njihove cirkulacije su cijelo vrijeme bile spojene. Dakle, lijekovi koje dajete u jednu, prelaze u drugu. Mislim da je to za anesteziju bio jedan vrlo zahtjevan i izazovan posao', kaže dr. Krešimir Bulić / Foto Nova TV
'Njihove cirkulacije su cijelo vrijeme bile spojene. Dakle, lijekovi koje dajete u jednu, prelaze u drugu. Mislim da je to za anesteziju bio jedan vrlo zahtjevan i izazovan posao', kaže dr. Krešimir Bulić / Foto Nova TV
Autor:
Objavljeno: 15. svibanj 2019. u 21:51 2019-05-15T21:51:04+02:00

Djevojčice su odlično. Ekstubirane su obje. Unos hrane je normalan, na usta. Njihove vitalne funkcije i vitalni parametri su svi uredni. Kod jedne djevojčice nam predstoji još malo posla oko definitivnog zatvaranja trbušne stijenke, ali mislim da smo sada prošli fazu u kojoj se pitamo hoće li otići iz bolnice, nego je sada pitanje kada će otići, kaže dr. Bulić

 

Pravo medicinsko čudo izveli su liječnici u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Razdvojili su danas četveromjesečne bebe, preuranjeno rođene sijamske blizanke koje su bile spojene jetrom i dijelom tankog crijeva.

Život im je bio u opasnosti, a operacija razdvajanja trajala je oko 15 sati. Iza svega stoji tim od 23 liječnika, koje je predvodio profesor Tomislav Luetić sa zagrebačkog Rebra, a u pomoć je priskočio i jedan kirurg s Merkura.

Jedan od liječnika koji je svojim znanjem pridonio ovoj svjetskoj medicinskoj senzaciji, docent Krešimir Bulić, za Dnevnik Nove TV progovorio je o čudu koje su izveli zagrebački liječnici.

 

 

Doktore Buliću, prvo u ime cijele hrvatske javnosti, svaka čast. Čestitke na ovom zahvatu. Čuli smo, više od 20 liječnika i puno više medicinskog osoblja bilo je uz njih. Mora da je super biti dio takvog tima.

- Mislim da govorim u ime cijelog tima kad kažem da smo izuzetno ponosni što smo bili dio ovakvog jednog veličanstvenog pothvata i presretni što je operacija dobro prošla, što se djevojčice dobro oporavljaju i što smo im pružili šansu za normalan život.

 

Kod ovih je operacija ključno gdje su blizanci spojeni. Kako je to izgledalo na ovom primjeru?

- Mi smo znali da su djevojčice povezane jetrom i jednim dijelom crijeva. Ono što je bilo presudno u planiranju operacije i razrađivanju taktike pristupa je jesu li spojene srcima. Tu su nam uvelike pomogli naši dječji kardiolozi, posebno doktor Šarić koji je uspio ultrazvučno pokazati da, iako su srca na samo dva milimetra jedno od drugog, da su odvojena. Zahvat bi bio puno, puno kompliciraniji da su spojena. Ovako je naš kardijalni kirurg dr. Dražen Belina vrlo jednostavno uspio odvojiti njihove prsne kosti.

 

Što je s ostalim organima? Imaju li sada svaka svoje organe? Jetra je podijeljena.

- Tako je. Dakle, u operaciji je bilo nekoliko ključnih momenata. Prvo, moram reći da je lavovski dio posla odradila naša anestezija koji su u operacijsku salu došli jedno tri sata prije nas i započeli s pripremama. Oni su imali poseban izazov. Možda će mi moje kolege kirurzi zamjeriti, ali mislim da je posao koji su oni odradili u svakom slučaju jednak našem, ako ne čak i zahtjevniji.

 

Ipak su to dvije nejake bebe.

- Tako je. Te dvije bebice, koje su zajedno imale oko četiri kilograma, trebalo ih je intubirati, postaviti nekoliko arterijskih i venskih linija, raznoraznih katetera. Njihove cirkulacije su cijelo vrijeme bile spojene. Dakle, lijekovi koje dajete u jednu, prelaze u drugu. Mislim da je to za anesteziju bio jedan vrlo zahtjevan i izazovan posao. S naše kirurške strane, bilo je nekoliko izazova. Znači, morali smo podijeliti jetru koja je bila spojena. Znali smo otprilike kakva je anatomska situacija, da vrlo vjerojatno svaki taj dio jetre ima vlastitu cirkulaciju i da će preživjeti nakon razdvajanja.

 

Jetra se obnavlja tako da tu neće biti problema.

- Tako je. Dakle, probavna crijeva su isto bila djelomično spojena i tu smo isto morali razdvojiti, raditi nekoliko spojeva, anastomoza, da odvojimo probavnu cijev jedne djevojčice od druge. I ono što je, konačno, bio moj posao, formirati kožne režnjeve kojima smo zatvorili trbušne šupljine nakon razdvajanja.

 

Zanimljivo je da ste u pripremi operacije koristili i nekim matematičkim izračunima. Jesam li to dobro shvatio?

- Da. Mi smo, dakle, na osnovu preoperativne obrade, CT-a, izračunali da će defekti trbušne stijenke, koji će ostati nakon razdvajanja, biti jedno 11 puta 7 centimetara. To su ustvari jako veliki defekti koji su iznosili otprilike jednu trećinu ukupnog opsega njihovog tijela. Zbog toga smo morali isplanirati ovakav način zatvaranja kako bi mogli zatvoriti trbušnu stijenku i pokriti razdvojene trbušne organe nakon zahvata.

 

Je li istina i da ste boce koristili u pripremi?

- Jesam, da. Čovjek želi biti što sigurniji da će operacija dobro proći i ja sam pokušavao napraviti praktične modele na kojima bih sam sebi pokazao jesam li dobro izračunao veličinu režnjeva i hoću li moći adekvatno to zatvoriti.

 

Što je bilo presudno da se zahvat obavi baš u vašoj bolnici, KBC-u Zagreb?

- Pa KBC je, možda bih se skromno usudio ustvrditi, jedina možda ustanova u RH koja je u stanju i ljudskim i materijalnim resursima omogućiti jednu ovakvu operaciju.

 

Kako su sada djevojčice i što ih sve još čeka? Nije sve još gotovo.

- Djevojčice su odlično. Ekstubirane su obje. Unos hrane je normalan, na usta. Njihove vitalne funkcije i vitalni parametri su svi uredni. Kod jedne djevojčice nam predstoji još malo posla oko definitivnog zatvaranja trbušne stijenke, ali mislim da smo sada prošli fazu u kojoj se pitamo hoće li otići iz bolnice, nego je sada pitanje kada će otići.

 

Možemo li zaključiti da će one imati samostalan, normalan, uspješan život?

- Mislim da možemo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.