Evelyn Beatriz Hernandez Cruz, 19-godišnja djevojka iz Salvadora koja je nakon višestrukog silovanja zatrudnjela i rodila mrtvorođenče, osuđena je ovih dana na 30 godina zatvora za ubojstvo. Osuđena je na temelju toga što nije tražila prenatalnu skrb. Dok ona tvrdi da nije ni bila svjesna vlastite trudnoće, sud je to objasnio njenoj željom da se riješi djeteta. 

Evelyn je rodila u WC-u, u travnju 2016. godine, nakon što je osjetila akutnu bol u leđima i trbuhu. Liječnici nisu sa sigurnošću mogli utvrditi je li fetus umro u maternici ili neposredno nakon poroda, ali sud to nije omelo da zaključi kako se radilo o ubojstvu.

Ova je šokantna priča samo jedno u nizu dramatičnih iskustava koje u 21. stoljeću, zbog rigidnih zakona o zabrani abortusa, proživljavaju djevojke i žene diljem svijeta. Brojne su, mahom siromašne mlade žene koje su imale komplikacije u trudnoći i izgubile plod, zbog toga završile u zatvorima, optužene za ubojstvo djeteta. Salvador je jedna od pet država svijeta gdje je na snazi potpuna zabrana pobačaja, čak i u slučaju ugroženosti života trudnice, postojanja malformacije ploda ili kada je trudnoća nastala kao posljedica silovanja ili incesta. Osim Salvadora, pobačaj je u potpunosti ilegalan i u Dominikanskoj Republici, Nikaragvi, Malti i Vatikanu. S druge strane, puno pravo na pobačaj, osim većine Europljanki, imaju žene u samo tri afričke države i 17 azijskih.

Čile je ovog ljeta, zahvaljujući odluci tamošnjeg Ustavnog suda, ukinuo potpunu zabranu pobačaja pa su čileanske žene dobile pravo pobačaja kad trudnoća ugrožava život majke, kad fetus ima malformacije ili teške patologije te u slučaju da je trudnoća posljedica pobačaja.

Odbijeni zahtjevi za pobačajem

No ni to nije garancija da će žena doista imati pravo na pobačaj čak i ako ima medicinsko opravdanje. Potvrđuju to brojni primjeri iz država čiji zakoni dopuštaju pobačaj u sličnim okolnostima, ali praksa izgleda bitno drukčije, i to na štetu žena. Aurora, žena iz Kostarike, bila je presretna kad je zatrudnjela, ali je ubrzo saznala da fetus ima Prune-Belly sindrom, teški genetski poremećaj zbog kojeg najvjerojatnije neće preživjeti trudnoću. Njen je doktor odbio odobriti medicinski inducirani pobačaj, iako je na njega imala zakonsko pravo. Aurora je mjesecima vodila pravnu bitku i tražila medicinsku intervenciju, da bi na kraju zbog preuranjenih trudova bila podvrgnuta carskom rezu i rodila mrtvorođeno dijete. Slično je iskustvo prošla i 26-godišnja Kostarikanka Ana, čiji je fetus imao anencefaliju, bolest u kojoj se mozak ne može razviti. Iako je od početka bilo jasno da joj beba neće preživjeti, i njoj je odbijen zahtjev za pobačajem. Prisiljena je zadržati trudnoću, zbog čega je pala u depresiju praćenu suicidalnim težnjama. Na kraju, nakon više od sedam sati agonije u trudovima, rodila je mrtvo dijete. Danas zbog toga ima PTSP i druge, fizičke posljedice.

Kako je moguće da se zakon o pobačaju tako lako krši? Vrlo jednostavno: vlasti u toj državi nisu propisale administrativnu proceduru ili klinički protokol koji bi tumačio primjenu zakonskih odredbi. Tako većina doktora odbija raditi medicinski inducirane pobačaje, a dodatni im je motiv za to činjenica da mogu biti kažnjeni s 10 godina zatvora ako se utvrdi da abortus koji su obavili nije bio u skladu sa zakonom.

Opasnosti priziva savjesti

U svijetu je, s jedne strane, na snazi blago primjetan trend popuštanja rigidnih zakona u pogledu abortusa u državama koje su taj postupak još donedavno u potpunosti kriminalizirale, a s druge strane, pritisak konzervativnih struja u državama s manje ili više liberalnim zakonodavstvima da se pravo na pobačaj drastično reducira. Abortus je u Salvadoru bio legalan do 1997. godine, kada je zakonodavac, potaknut kampanjom pro-life skupina, oduzeo ženama reproduktivna prava. U listopadu prošle godine u Poljskoj su deseci tisuća prosvjednika na ulicama Varšave i drugih gradova obranili pravo žena na pobačaj, koji je, također pod utjecajem konzervativnih krugova, trebao biti potpuno kriminaliziran. Osim Malte, gdje legalni pobačaj uopće ne postoji, Poljska i Irska danas su jedine europske države iz kojih su žene na taj zahvat prisiljene odlaziti u inozemstvo, a oko prava na abortus vode se teške borbe. Irska pobačaj dozvoljava jedino ako je ugrožen život žene, a Poljska, gdje su žene pravo na pobačaj izgubile 1993., ima zakon identičan čileanskom.

Hrvatska se nakon odluke Ustavnog suda o potrebi donošenja novog zakona našla u žestokoj kampanji pro-life pokreta, koji, pozivajući se na tezu da život počinje začećem, traži potpunu zabranu abortusa.

Iduća bi godina mogla biti odlučujuća za odluku o tome hoćemo li ostati u krugu razvijenih europskih država ili se pridružiti onima koje zatiru ljudska prava.

Zabrana pobačaja tu nije jedina zamka s kojom žene u Hrvatskoj mogu računati u budućem zakonu: instituti poput obaveznog savjetovanja ili vremena mirovanja prije pobačaja mogu biti jednako djelotvorna prepreka realizaciji prava na pobačaj kao i pozivanje liječnika na priziv savjesti, zbog čega su mnoge žene već danas prisiljene tragati za bolnicom koja ih neće odbiti.