Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 24° 1
Sutra: 21° 25° 1
18. rujna 2018.
Ispis članka: Diskriminacija na nogometnim stadionima: 'Žene, prvi redovi su rezervirani za muške. Vi možete u deseti' - Novi List

NoviList.hr

Diskriminacija na nogometnim stadionima: 'Žene, prvi redovi su rezervirani za muške. Vi možete u deseti'

Nije usamljen slučaj

3. rujan 2018 08:20

Napisao: Kim Cuculić

Diskriminirajućom porukom prema ženama, zabranjujući im da utakmicu gledaju iz prvog reda tribine, nedavno su se oglasili navijači Lazija. Na žalost, njihov ispad nije usamljen

Ilustracija Reuters

Navijači Lazija nedavno su diskriminirajućom porukom prema ženama podijelili Italiju. Uoči utakmice prvoga kola oni su dijelili letke s porukom: »Curva Nord je za nas sveto mjesto i želimo da se ta činjenica poštuje. Prvi redovi tribine predstavljaju mjesto najžešće borbe i navijanja. Iz tog razloga, pozivamo žene, supruge i djevojke da izbjegavaju taj dio tribine te da utakmicu promatraju iza desetog reda. Svatko tko je izabrao stadion kao alternativu za romantičnu šetnju Parkom Villa Borghese, neka utakmicu gleda s drugog dijela stadiona.«

Ovakav potez možda i ne čudi kad se zna da su navijači Lazija ekstremno desno politički orijentirani i poznati su po fašističkim i rasističkim ispadima. Klub se često ograđivao od ispada svojih »tifosa«, ali znalo se dogoditi da ih podrže i neki igrači. Sigurno je najpoznatiji Paolo di Canio, koji nikad nije krio da je deklarirani fašist. Dok je igrao za Lazio, često je znao proslavljati svoje golove tako da bi navijačima salutirao fašističkim pozdravom »Romanamente«, a posebno je uživao dok je to radio kad bi slavio golove protiv Rome ili Livorna, klubova čiji su navijači uglavnom lijevo orijentirani.

Prije dvije godine Di Canio je dobio otkaz na televiziji zbog svoje fašističke tetovaže. Radio je kao komentator na Sky Sport Italia i pojavio se u programu uživo u majici s kratkim rukavima, što je otkrilo njegovu tetovažu u čast fašističkom diktatoru Benitu Mussoliniju. Dobio je momentalni raskid ugovora. Di Canija prate i drugi skandali. Kao igrač Lazija 2005. godine, nakon utakmice protiv Livorna, pozdravio je navijače ispruženom desnicom kao Mussolini na vojnim paradama. »Nisam rasist, ja sam fašist« – objasnio je. Talijanski savez kaznio ga je s jednom utakmicom i 10.000 eura.

U jedan od niza incidenata spada i onaj koji se dogodio prošle godine - za vrijeme utakmice protiv Cagliarija navijači Lazija južnu tribinu stadiona Olimpico, na kojoj su inače smješteni navijači Rome, oblijepili su fotografijama Anne Frank odjevene u dres gradskog rivala. Incident je izazvao pravu buru u cijeloj Italiji, ali i u Europi. Na noge su skočili predstavnici gotovo svih političkih stranaka u Italiji, a predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani kazao je da je korištenje fotografije simbola holokausta, što Anna Frank sigurno jest, kao alata za vrijeđanje suparničke navijačke skupine, skandalozno i da predstavlja civilizacijsku sramotu.

Nakon ove skandalozne geste, predsjednik Lazija Claudio Lotito najavio je da će organizirati posjete koncentracijskom logoru Auschwitz za sve mlade navijače rimskog kluba, s ciljem educiranja i podizanja njihove svijesti o zlu fašizma i nacizma. A sad su ultradesničari iz Lazija pokazali i što misle o ženama. Ovih dana njemačku javnost zaprepastilo je i ponašanje Josipa Brekala, mladog reprezentativca Hrvatske i igrača Wolfsburga. Njemački prvoligaš Wolfsburg odlučio je, naime, gestom nošenja vrpce s duginim bojama podržati gay populaciju, ali i pokazati jasan stav protiv svake diskriminacije. Kapetani Vukova tako od početka ove sezone u svim kategorijama, od najmlađih uzrasta do seniora, te muškoj i ženskoj sekciji, na rukavu nose traku s duginim bojama, poznati simbol tolerancije prema homoseksualcima. Wolfsburg je ovo pravilo ustanovio na inicijativu njegove kapetanice Nille Fischer i kako bi dokazao da je sportsko društvo koje se zalaže za tolerantno društvo.

Međutim, naš Brekalo poručio je da nikad ne bi omotao oko ruke traku s duginim bojama: »Odgojen sam jako religiozno. Nemam ništa protiv da netko drugačije živi, dok je to samo njegova stvar. Ali ovaj simbol ne želim i neću nositi jer se protiv mom kršćanskom svjetonazoru.«

Izgleda da mladi Brekalo baš ne prati nauk pape Franje, koji je rekao: »Tko smo mi da sudimo«, ocijenivši da bi kršćani trebali zamoliti za oprost homoseksualce, ali i žene i mnoge druge. Papa je prije dvije godine, u zrakoplovu kojim se vraćao iz Armenije, podsjetio da katolički nauk uči da homoseksualci »ne smiju biti diskriminirani, već poštovani«. Sad je pak, pri povratku iz Irske, papa Franjo poručio da bi se roditelji homoseksualne djece trebali moliti i možda za djecu potražiti psihijatrijsku pomoć, što je naišlo na žestoke reakcije. Glasnogovornica Vatikana pokušala je »izgladiti« stvar, pa je objasnila kako Papa nije namjeravao reći da se radi o psihičkoj bolesti, ali da možda treba vidjeti kako stoje stvari na psihološkoj razini. Papina razmišljanja o homoseksualcima zvuče nekako kontradiktorno, pa se možemo zapitati što on zapravo misli o toj temi.

Brekalovim riječima suprotstavljaju se one kapetana Guilavoguija, koji je s trakom duginih boja prošlog tjedna ponosno poručio: »Nije važno koje si boje kože, spola, koga voliš, jesi li hendikepiran i koje si vjere, nogomet je za sve nas i vas. Zato nosimo ovu dugu i kao momčad stojimo iza te poruke.«

Queer.de, portal njemačke LGBT zajednice, »žali zbog toga što su lijepe riječi kapetana Guilavoguija zasjenile Brekalove doskočice«. Sportbuzzer u naslovu ističe da se Brekalo brani od optužbi da je homofob. Njemački prvoligaš inače često ima akcije u kojima izražava jasan stav protiv rasizma, diskriminacije i nasilja. Tako je, između ostalog, Wolkswagen Arena bila osvijetljena duginim bojama, a klub je najavio da će - u suradnji s gradom - odigrati ulični turnir protiv homofobije. Kapetan Wolfsburga poručio je da su kao nogometaši uzor mnogima i da vrpcom s duginim bojama žele pokazati da su svi dobrodošli na njihov stadion i u klub, bez iznimke i ikakvih razlika. Na ultradesničarske ispade na stadionima nije imuna ni Hrvatska, pa se prisjetimo svastike na splitskom Poljudu ili skandiranja ustaškog pozdrava na utakmicama.