Dobar duh
– Prije godinu dana smo bili u sličnoj situaciji. Tada je ekipa imala izrazito velike oscilacije. U Europi smo odigrali sjajne partije, dok smo u Premier ligi prolazili jako loše. Tada smo se odlučili na šok terapiju dovođenjem Igora Marijanovića, mladog, ambicioznog trenera koji je dijete kluba. Potez je dao ploda, uspjeli smo stabilizirati rezultate – rekao je Devčić. – U ovu sezonu smo krenuli značajno oslabljeni, ali ipak s potentnom ekipom. Znali smo se dobro nositi s jakima, ali smo gubili od slabijih momčadi, što je bilo ispod razine. Svjesni smo da nas sada čeka grčevita borba za ostanak, a Igor Marijanović se sam povukao. Zahvaljujemo mu se za ono što je odradio u godinu dana, obavio je dobar posao, nije mu bilo lako. Računamo na njega i dalje.
Predsjednik je potom okrenuo stranicu govoreći o novom treneru.
– U samo par dana smo se dogovorili s Dragom Žiljakom, kojega očekuje veliki posao, ali poznat je kao izuzetan motivator i veliki pozitivac. U ekipi nam treba jedno »unutarnje ljepilo«, jedan dobar duh kako bismo podigli razinu igre i rezultata. Ne sumnjam da će biti ostvaren ključni cilj, ostanak u ligi. Ovaj potez nije vatrogasno rješenje, gledamo u budućnost. Cilj je zadržati ekipu na okupu, tu mislim u prvom redu na naša četiri kadetska reprezentativca, Frana Lučina, Verona Načinovića, Patrika Martinovića i Matiju Starčevića.
Ljubav
Staloženi Drago Žiljak, poslovično dobro raspoložen i omiljen u svim krugovima inače tradicionalno razdijeljene riječke rukometne obitelji, se četvrti put vraća na klupu »Zameta« kojeg je još prvi puta doveo do finala play-offa prvog hrvatskog prvenstva, davne 1992. godine, a bio je na klupi i u prvoj europskoj utakmici Zamećana u povijesti odigrane te godine s »Celjem«. Posebno je upamćena uspješna dugotrajna epizoda na klupi »Crikvenice«, a protekli mandat u prvoligaškom rukometu okončao je još 2012. godine na klupi Zamećanki i onda je uzeo dugi predah pred sadašnji novi zalet.
– Nisam već dugo govorio u ovakvim prilikama – našalio se Žiljak, iskusnik rođen 1960. godine. – Hvala upravi što mi je pružila šansu, ukazala mi povjerenje. Pokušat ćemo sada svi zajedničkim radom dovesti naš klub u mirnu luku. Mogu svojim iskustvom i znanjem pokušati vratiti dečke na pravi put. Želimo svi skupa pobjedama i uspjesima ostvariti naš cilj i dat ćemo sve od sebe kako bi ostvarili te potrebne rezultate. Rukomet je moja ljubav, a rukomet ovog kraja me je izgradio kao igrača i trenera. Da ne vjerujem u uspjeh ne bih se sada prihvatio ovog posla – poručio je Drago Žiljak, koji u kratkom vremenu očekujući borbu za ostanak mora pronaći spasonosne formule s mladom ekipom Zamećana.