Pusno razdoblje inspiriralo me je na izradu novog ciklusa pusnih razglednica s motivima zvončara - Grobničkih dondolaša i Halubajskih zvončara, čija je originalna maska prva asocijacija na ovaj naš kraj i turistički brend prepoznatljiv izvan Hrvatske, kaže Anamarija Reljac
Poslati razglednicu u današnje vrijeme, navika je što ju gaje rijetki, a tek poslati razglednicu nastalu na bazi brašna i začine, e, to je pravi izazov. Svima koji to požele učiniti, želju ispunjava Novi list i to dva puta. Prvi put u subotu, 18. veljače, a drugi put na Pusni utorak, 21. veljače. U te dane, na naslovnici Novog lista naći će se »Anamarijine pusne kartoline«. Anamarija je Anamarija Reljac, profesorica likovne kulture, već duži niz godina grafička dizajnerica zaposlena u Novom listu.
Šira javnost upoznala ju je 2010. godine za trajanja Riječkoga karnevala kad su prvi put svjetlo dana ugledale njezine pusne razglednice, što su potaknule jedan posve novi projekt slikarskog izričaja dotad nepoznatom tehnikom – tehnikom slikanja brašnom i začinima, te drugim raškastim i sitno mljevenim prehrambenim sastojcima kao što su čokolada, kava i slično.
Razglednicom »Halubajski zvončar« dominira njihova karakteristična glava napravljena od brašna i začina – crnog i bijelog papra, te paprike na kojoj imaju posebno stilizirane maske, odnosno životinjske glave s crvenim isplaženim jezikom i rogovima. Prikazan je i dio njihove odore, mornarska majica kratkih rukava i crvena marama oko vrata.
Patentirana tehnika
– Ovo pusno razdoblje inspiriralo me je na izradu novog ciklusa razglednica s motivima zvončara. U ovom slučaju Grobničkih dondolaša i Halubajskih zvončara, čija je originalna maska prva asocijacija na ovaj naš kraj i kao svojevrsni turistički brend prepoznatljiv je i izvan Hrvatske, kazala je Anamarija, te dodala kako su razglednice nastale već spomenutom tehnikom slikanja brašnom i začinima, metodom
sipanja na papir ili neku drugu suhu i glatku površinu bez lijepljenja.
Sipani se materijal obrađuje potrebitim alatima prirodne ili umjetne prirode poput prsta, drvenih štapića ili kistova prateći imaginarni ili stvarni nacrt, sve dok se ne dobije željena slika. Začini, u ovom slučaju bijeli papar, crni papar i paprika, kao i brašno u ovoj tehnici postaju »alat« kojim se slika. Sipa se »na suho«, odnosno sipani se materijal ne lijepi tj. ne fiksira za podlogu. Zbog ove specifične tehnike nastale se slika mora fotografirati kako bi se ovjekovječila. Nakon fotografiranja, original napravljen na drvenoj ili nekoj drugoj površini, baca se.
Razglednica grobnički dondolaš, odnosno njegov najkarakterističniji dio – glava napravljena je od brašna. Ima na glavi masku koja se sastoji od lubanje krave ili brava, ona mora bit prirodna (kost), tj. bez boje, zato je i napravljena samo od brašna. Osim lubanje tu je i ovčji kožun kojim se pokriva i koji doseže negdje do ramena.
Retro dopisivanje
Krajnji produkt čitave priče, doznajemo od Anamarije, jest umjetnička fotografija visoke rezolucije koja se može koristiti u različite svrhe, kako umjetničke, tako i marketinške. Tehnika izrade motiva ovih originalnih razglednica, može se primijeniti i na mnoge druge projekte, primjerice plakate i kalendare, a hoće li se Anamarija Reljac upustiti u njih, nek’ još neko vrijeme bude tajna.
Za ovu pusnu sezonu, iz njezine radionice »drito« na naslovnicu Novog lista 18. veljače »zalijepio se« Grobnički dondolaš, a na onu od 21. veljače Halubajski zvončar. Svima koji drže do tradicije ovoga kraja, kao i onima koji vole »retro dopisivanja«, te onima koji vole sve što je neobično i inovativno, jedino je kupiti Novi list i putem Anamarijinih pusnih kartulina odaslati ono poznato riječko – biti drugačiji od drugih, biti ono što želiš biti, i raditi ono što želiš raditi.
