Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
12. prosinca 2019.
Razgovor s Fredericom Martelom

AUTOR KNJIGE O VATIKANU Većina svećenika su homoseksualci ili imaju djevojku, to se mora prihvatiti

Screenshot Televizija N1
Screenshot Televizija N1
Autor:
Objavljeno: 17. studeni 2019. u 13:03 2019-11-17T13:03:56+01:00

'To što svećenik ima djevojku, a većina ih ima, čak i u Hrvatskoj, ili dečka, što je općenito češće slučaj u biskupijama i Vatikanu, zapravo je dobra vijest! Vrlo je jednostavno: radije bih da svećenik ima djevojku ili dečka, nego da dira 10-godišnje dijete', zaključuje Frederic Martel

Frédéric Martel francuski je pisac, istraživač i novinar. Autor je knjige "Sodoma - U ormaru Vatikana". Detaljan je to prikaz korupcijei tajnovitosti u Katoličkoj Crkvi.

S Fredericom Martelom razgovarala je novinarka televizije N1 u emisiji Točka na T. 

Četiri ste duge godine radili na ovoj knjizi. Što ste otkrili?

- Novinar sam i istraživač, nemam namjeru osvetiti se Crkvi. Bavim se onime što nazivamo imerzivnim novinarstvom. Surađujem s ljudima, čak sam i živio u Vatikanu, imao sam sobu u samom Vatikanu. A i posjetio sam više od 30 zemalja, gdje sam se susreo s tisuću svećenika, biskupa i 40 kardinala. Mislim da u Katoličkoj Crkvi postoji velika tajna, osobito na najvišim razinama crkvene hijerarhije. Većina uključenih vodi dvostruk život... Neki imaju dečka, neki djevojku, neki žive u celibatu, kao što Crkva i propisuje. Ali rekao bih da su većina vjerojatno homoseksualci. No kad kažem da su homoseksualci, to nije provokacija ili nešto protiv njih. Čak ih i ne napadam.

Želite reći da je to naprosto činjenica?

- Osjećam empatiju prema njima, pozdravljam to. To što svećenik ima djevojku, a većina ih ima, čak i u Hrvatskoj, ili dečka, što je općenito češće slučaj u biskupijama i Vatikanu, zapravo je dobra vijest! Vrlo je jednostavno: radije bih da svećenik ima djevojku ili dečka, nego da dira 10-godišnje dijete.

Frederic Martel / Screenshot Televizija N1

To je možda dobra vijest za vas, ali ne i za Katoličku Crkvu.

- Jest, jer Crkva konstantno govori o istini. Crkva je vjerojatno organizacija koja rabi riječ "istina" više od bilo koje druge organizacije na svijetu. Crkva se i mora temeljiti na istini. A ako je istina da su većina svećenika homoseksualci ili da imaju djevojku, morate prihvatiti taj realitet. Pretpostavljam da je zato moja knjiga za mnoge i bila otkriće. No i sam papa Franjo rekao je: "Pročitao sam knjigu, u redu je, sve sam to već znao." Dakle, Papa sve zna, zna da su većina kardinala homoseksualci, katkad aktivno, katkad čak i s muškim prostitutkama... A katkad su samo ono što nazivamo homofilima, mnogo ih je takvih. To znači da bi bili homoseksualci da su u braku ili da se aktivno upuštaju u spolne odnose. Ali budući da su svećenici, obvezuje ih zavjet čistoće. Dakle, s njima je u principu sve u redu, ali ipak su homoseksualci. I to ima brojne posljedice.

Kako ste uspjeli nagovoriti pripadnike klera da razgovaraju s vama? Ipak postoji kultura šutnje.

- Prvo, to mi je posao, ali i živio sam s njima. Nisam im naprosto prišao i rekao da će biti u mojoj knjizi. Naravno da to tako ne funkcionira. Ali kad živite s njima, odlazite u restorane, na odmor... U Vatikanu sam imao svoju sobu, posjećivali bi me svećenici, katkad kardinali i biskupi... Poznavali smo se. Znate, kardinali su mnogo govorili o homoseksualnosti. Ali uvijek bi govorili o drugim kardinalima, nikad o sebi. Dakle, dobit ćete informacije ako se sastajete s mnogima od njih.

Među njima su bila i dvojica katoličkih svećenika iz Hrvatske? 

- Da, surađivao sam s 80 ljudi iz različitih država koji su mi pomagali. Oni su bili moja ekipa. Prevoditelji, svećenici koji su mi bili spremni pomoći, sređivali su mi kontakte... Tu su bili i asistenti koji su mi organizirali putovanja, posjetio sam više od 30 zemalja, katkad i pet puta, a i četiri sam godine živio u Rimu. Istina, dvojica su svećenika bila iz Hrvatske. Imam posebnu osobnu povezanost s Hrvatskom. Hrvatska mi je u životu bila važna. Kao 20-godišnji mladić bio sam aktivist i zagovaratelj Hrvatske. Bio sam u Vukovaru nekoliko dana nakon što je grad razoren. Mislim da je to bilo krajem studenog ili u prosincu 1991. U Parizu sam osnovao Vukovarsko-sarajevski odbor, borili smo se za Hrvatsku i BiH. Stoga su mi Hrvati izuzetno dragi.

Što mislite, tko štiti seksualne prijestupnike u Crkvi?

- Trebamo znati, što je vrlo važno, da nema poveznice između homoseksualnosti i seksualnog zlostavljanja. Znam da ne brkate to dvoje, no mislim da to treba konstantno naglašavati. Od prve do posljednje stranice moje knjige radim razliku između to dvoje. Crkva je to počela to brkati i govoriti da zlostavljaju zato što su homoseksualci. To nije istina! Žrtve zlostavljanja u svijetu većinom su žene, a zlostavljači heteroseksualci. Iz jednostavna razloga: na svijetu je puno više heteroseksualaca nego homoseksualaca. Međutim, u Crkvi postoji kultura tajnovitosti i zataškavanja seksualnog zlostavljanja koje je povezano s homoseksualnošću. No problem nije homoseksualnost, nego kad lažete i skrivate tko ste zapravo, kad mrzite neke ljude, ali u isti mah mrzite i sami sebe. I u nekim slučajevima to dovodi do zlostavljanja. U SAD-u je više od 3000 svećenika optuženo za seksualno zlostavljanje. Tisuću u Australiji, isto toliko u Čileu, Kolumbiji, Meksiku, Irskoj, UK-u, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Poljskoj. Baš posvuda. A vjerojatno ih ima i u Hrvatskoj. Govorim o činjenici da većina svećenika ima spolne odnose sa ženama, često u malim selima, s muškarcima, često u velikim gradovima poput Zagreba. No šute o seksualnom zlostavljanju jer svi mogu... Postoji ta poveznica.

Kako prekinuti tu šutnju?

- Upravo sam to i učinio. Obavio sam svoju zadaću. Znate, nisam baš velik obožavatelj ovoga pape. Isusovac je. Star je, ima 82 godine. A i peronist. Francuzi baš i ne vole isusovce, a peronisti nisu baš divni i krasni. Ipak, mislim da nastoji promijeniti Vatikan. Prije koji dan otvorio je mogućnost da se svećenicima u Amazoniji omogući stupanje u brak. Dopustio je i da više ljudi s Bliskog istoka dođe u Europu, gdje je brak za svećenike moguć. Mislim da više želi otvoriti Crkvu za žene. Želi da se neke stvari promijene. Papa Franjo, a to otkrivam u svojoj knjizi, bio je za civilni brak. Bio je za civilni brak! Siguran sam da nije za istospolne brakove. Ipak ima 82 godine, naravno da neće doći na Povorku ponosa u Rimu! No mislim da je počinio neke pogreške. Katkad načini korak naprijed pa korak unatrag. Isusovac je, ali ima određenu dozu licemjerja. No mislim da ide u dobrom smjeru. Ako ijedna knjiga u posljednjih 10 g. ide u prilog papi Franji, onda je to ova. Mislim da je iskreniji od mnogih kardinala koji vode dvostruk život, imaju dečka. Poznajem te muškarce, družili smo se dok sam bio u Vatikanu. Ne razotkrivam ljude, ne napadam ih, ne upirem prstom u svećenike i biskupe koji su homoseksualci. To mi nije cilj, cilj je razotkriti sustav: Vatikan kao Sodomu.

Mislite li da su u Vatikanu zapuhali vjetrovi promjene?

- Da, nas dvoje se možda ne bismo složili o tome jer ste dobro poznata stručnjakinja za Vatikan. Ova knjiga kratkoročno neće imati nikakav učinak i ništa se vjerojatno neće promijeniti. No u srednjoročnom ili dugoročnom pogledu uspjet ćemo. Ponavljam, novinar sam, svejedno mi je! Ne budu li se modernizirali, odumrijet će. No vjerujem da ćemo nas dvoje za svoga života vidjeti žene svećenice, svećenike kojima je dopušteno vjenčati se, što već imamo na Bliskom istoku, kao što sam i rekao, a vjerojatno ćemo vidjeti i veću toleranciju prema homoseksualnosti.
Optimističan san. I vjerojatno jedan od onih koji će pomoći Crkvi. Moja je knjiga na strani Crkve jer većinom kritiziram licemjerje i shizofreniju, ne Crkvu kao takvu. Nisam katolik, ali vjerujem da katolik može biti dobar, činiti dobre stvari. No samo ako prestanu lagati.

Frederic Martel / Screenshot Televizija N1

Što ste mislili kada ste rekli da je bilo lakše napisati ovu knjigu kao homoseksualac stranac u Vatikanu?

- Ako ste Talijan, a i vi to znate, živjeli ste u Rimu... Talijanu bi bilo teško napisati ovakvu knjigu. Vaš izdavač ili urednik reći će vam da budete oprezni i odvraćati vas od toga. Ako kao vatikanist napišete ovakvu knjigu, najurit će vas. A ako ste heteroseksualac, žao mi je što to moram reći, susretat ćete se s ljudima, ali ništa nećete razumjeti. Kad upoznam osobu ili odemo na večeru, prilično često znam je li homoseksualac ili nije. Zato je ovu knjigu napisala osoba koja nije vatikanist ni Talijan i koja je homoseksualac, a spletom okolnosti i Francuz. Ova je knjiga postala bestseler u 15 zemalja. Ne želim to previše naglašavati, no prodali smo više od 500.000 primjeraka. Postala je bestseler "New York Timesa". Zašto? Ne zato što sam bolji od drugih, nego zato što netko po prvi put kazuje priču koja sve objašnjava. A ljudi znaju. Ljudi u selima znaju da njihov svećenik ima djevojku. Ili prema načinu na koji govori, odjeći...

Da, ali nitko ne progovara o tome.

- Ne osuđujem ih, čak bih rekao da sam na njihovoj strani. Kao što rekoh, samo osuđujem sustav. U konačnici, ljudi su spremni shvatiti. U zemlji poput Hrvatske, gdje katolicizam možda ima i preveliku moć... Ne mislim da je katolicizam loš, ali miješanje katolicizma i politike, ono što nazivamo klerikalizmom... U tome je problem! Dolazim iz Francuske, zemlje Voltairea, Rousseaua i Rimbauda... Imamo slobodu vjeroispovijesti. Štitimo vjeroispovijest, dio je Ustava. Ali pravo na kritiziranje vjere te odvajanje Crkve i države također je u Ustavu. Loše je kad je premijer ili predsjednik previše povezan s Katoličkom Crkvom. Ali to vrijedi i za islam na Bliskom istoku ili za pravoslavlje u Rusiji, čak i za židovsku vjeru u Izraelu. Mislim da trebate imati pravo na svoju vjeroispovijest, no država mora predstavljati ljude, čak i ako nisu vjernici.

U veljači je u Vatikanu održan samit o borbi protiv seksualnog zlostavljanja. Prisustvovali ste mu, je li doveo do ikakvih promjena?

- Crkva je višestoljetna organizacija. Poput velikog broda koji želi promijeniti smjer i Crkvi za promjenu smjera treba vremena. Ne želim biti previše prijateljski nastrojen prema Crkvi jer je činila velike grozote. Svećenici su silovali tisuće djece. Čak i u Hrvatskoj. A mnogi zlostavljači su svećenici. To su češće desničari i krajnji desničari nego progresisti. Oni koji su u javnosti homofobni te protiv seksualnosti i svećeničkog braka, u pravilu su upravo oni koji privatno vode dvostruki život. No mislim da Crkva pokušava evoluirati. Papa Franjo donio je nove smjernice. Crkva diljem svijeta pomalo se počinje mijenjati. Ako sada svećenik, biskup ili kardinal dozna za zlostavljanje, ima ne samo pravo nego i obvezu svećenika zlostavljača prijaviti policiji. Dakle, mislim da smo krenuli u dobrom smjeru. A i novinari u Hrvatskoj trebali bi se baviti tim temama, objavljivati iskaze žrtava, reportaže, istraživati dvostruki život svećenika, čime se i ja bavim. Tako ćete u konačnici pomoći Crkvi da bude otvorenija i iskrenija.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.