foto Reuters
Hrvatska nije pokazala veliko zanimanje za skup gdje se razgovaralo o projektu u koji bi Kina i ostale zemlje mogle uložiti oko tisuću milijardi dolara
U Pekingu je početkom tjedna završen dvodnevni forum o kineskom projektu »Jedan pojas, jedan put«, u nazočnosti predstavnika više od stotinu zemalja. Taj projekt stoljeća, u kojeg bi Kina i ostale zemlje mogle uložiti oko tisuću milijardi dolara, trebao bi potpuno promijeniti ekonomsku i političku sliku svijeta. Kina želi obnoviti nekadašnji Put svile, kako bi ojačala svoje veze sa srednjom Azijom, Europom, Afrikom i ostatkom svijeta. Radi se ne samo o širenju trgovinskih i ekonomskih veza, već i o težnji da Kina – koja posljednjih godina polako, ali sigurno prerasta u najveće svjetsko gospodarstvo – postupno preuzme ulogu svjetskog lidera.
Kineski predsjednik Xi Jingping organizirao je taj golemi skup u trenutku kada je Zapad zabavljen sam sobom. Europa je potresena Brexitom, a SAD je uzdrman izborom Donalda Trumpa za predsjednika. Kina je nedavno utrostručila vlastiti novac namijenjen za investicije na Putu svile, na ukupno 124 milijarde dolara, čime bi dala novi zamah slobodnoj svjetskoj trgovini i globalizaciji, koja na Zapadu nailazi na rastući otpor birača.
Jurčić: Zašto ne ponudimo lijekove iz Belupa
Mnoge velike države sumnjičavo gledaju na taj projekt, jer se boje rastućeg utjecaja Kine, odnosno nepoznanica koje donose povijesne promjene u svijetu. S druge strane, mnoge države, osobito manje, vide taj kineski projekt kao dobru priliku za dobivanje investicija i poticanje gospodarstva, jer se težište svjetske ekonomije pomiče u Aziju. Naime, ekonomije Zapada i srednje Azije imaju nevolja, a nakon krize iz 2008. godine one rastu upola slabijom brzinom nego prije krize. Kina uz pomoć državnih banaka i jeftinih kredita masovno financira gradnju željeznica, autocesta, luka, plinovoda, naftovoda, elektroenergetskih i telekomunikacijskih mreža te industrijskih zona – na potezu od Laosa i Indonezije, preko Šri Lanke, Pakistana i Etiopije, do jugoistočne i srednje Europe, a golem novac planira uložiti u Rusiju i srednju Aziju.
Glavna zvijezda Putin
Hrvatska nije pokazala veliko zanimanje za taj skup. U Peking je poslala državnu tajnicu Mariju Pejčinović Burić, kao osobnu izaslanicu premijera Andreja Plenkovića. Na sličan način postupila je većina članica Europske unije, Amerike i Japana, koji se također pomalo rezervirano odnose prema kineskom projektu stoljeća, tvrdeći da on nije potpuno jasan te da počiva na pravilima igre koja odgovaraju ponajprije Kinezima. SAD, Japan i EU poslali su u Peking ministre ili niže rangirane dužnosnike.
U priopćenju MVEP-a nigdje se ne spominju konkretni poslovi
Ipak, među predstavnicima stotinjak zemalja u Pekingu bilo je čak 29 predsjednika država ili premijera, uglavnom iz Azije, zajedno s prvim ljudima Ujedinjenih naroda, Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Glavna zvijezda bio je ruski predsjednik Vladimir Putin, kojem su domaćini pridali osobitu pažnju. Prilikom boravka u Pekingu čak je dobio priliku da goste zabavlja sviranjem na klaviru, izvođenjem pjesama koje je naučio u svojoj mladosti. Od lidera većih zapadnih zemalja pojavili su se samo predsjednici vlada ili država Italije, Španjolske, Poljske i Češke. Nije bilo američkog predsjednika Donalda Trumpa, britanske premijerke Therese May, njemačke kancelarke Angele Merkel, ni novog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je trenutačno zabavljen uspostavom vlasti, ali u višednevnom posjetu bio je turski predsjednik Erdogan.
Međutim, veliko zanimanje za »Put svile« pokazali su hrvatski susjedi poput Mađarske i Srbije, koji – za razliku od naše zemlje – žele uhvatiti priliku i privući goleme kineske investicije u svoju infrastrukturu i gospodarstvo. Mađarsku, Srbiju i Grčku u Pekingu su predstavljali premijeri Viktor Orban, Aleksandar Vučić i Aleksis Cipras, a Slovenija je tamo poslala ministra gospodarstva Zdravka Počivalšeka, zajedno s državnim tajnikom Jurom Lebenom.
Borba europsku spojnicu
Za razliku od naše države, Grčka, Srbija i Mađarska nalaze se na glavnoj trasi Puta svile. Preciznije, taj kineski projekt pod nazivom »Jedan pojas, jedan put« trebao bi azijske i europske države povezati kopnom i morem, uz stvaranje šest glavnih ekonomskih žarišta. Kopneni put (pojas) prostire se od Kine kroz srednju Aziju i Rusiju prema srednjoj Europi, a morski put polazi od Kine, preko Indijskog oceana i Crvenog mora do grčke luke Pirej. Ukratko, Grčka, Srbija i Mađarska nalaze se negdje na kraju Puta svile. One bi trebale postati europska spojnica između kopnenog i morskog puta iz Kine. Stoga Kinezi financiraju ne samo obnovu i veliko proširenje luke Pirej, nego i željeznicu koja bi povezala Atenu, Beograd i Budimpeštu, što bi povećalo i ubrzalo promet robe na potezu od Mediterana do Srednje Europe i obrnuto. Stoga Srbija, Mađarska i Grčka s razlogom očekuju i dobivaju goleme kineske investicije, vrijedne milijarde dolara. S druge strane, Hrvatska je ostala po strani.
Hrvatska još od mandata premijera Zorana Milanovića nije pokazivala preveliko zanimanje za međunarodne skupove koje je Kina proteklih godina organizirala sa 16 srednjoeuropskih zemljama u Varšavi i Beogradu, kako bi s njima povećala ekonomsku suradnju. Za razliku od većine ostalih zemalja koje su na skupove slale svoje predsjednike ili premijere, Milanovićeva vlada je na susrete s predsjednikom Kine slala ministre. Ta slaba zainteresiranost Hrvatske nastavila se i tijekom vlada Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića.
Stječe se dojam da će Hrvatska na modernom Putu svile ostati slijepo crijevo. Dok su posljednjih godinu i pol hrvatske vlade, uključujući i Plenkovićevu, zaokupljene političkim i gospodarskim skandalima, investicije s istoka i zapada uglavnom zaobilaze Hrvatsku. Njezine vlade usmjerene su gotovo isključivo na dobivanje bespovratnog novca iz europskih fondova, koji nije dovoljno velik da bi preokrenuo dugogodišnje negativne tokove u hrvatskom gospodarstvu. Hrvatskoj nedostaju veće privatne i javne investicije kako bi potaknula zapošljavanje i zaustavila iseljavanje. Hrvatske vlasti, međutim, ne pokazuju nikakvu inicijativu. Čini se da propuštaju povijesnu priliku.
Novi ekonomski i geopolitički odnosi
– Put svile je najveći projekt u ljudskoj povijesti, kaže Ljubo Jurčić, profesor međunarodne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, koji godinama proučava Kinu. To je ne samo ekonomski, nego geokonomski i politički projekt, koji bi mogao promijeniti odnose na zemaljskoj kugli. U projekt je izravno uključeno 16 zemalja, kroz koje Put svile prolazi, a neizravno je uključeno još oko 60 zemalja, kaže Jurčić. Prema njegovim riječima, Kina nastoji stvarati nove ekonomske i geopolitičke odnose, a sada je pitanje na koju će se stranu okrenuti Europa, bliže Americi ili Aziji. Smatra da je Hrvatska politika djelomice ograničena stajalištima EU-a.
– Mi smo u svemu tome pasivni promatrači, a slijedit ćemo ponašanje Europske unije. No, Unija nas ne sprječava da napravimo puno sitnih poslova. Premalo smo spremnosti pokazali da to iskoristimo, barem u mjeri koja nije konfliktu s EU-om. Hrvatska nije na glavnom putu. Mi nismo među 16 zemalja izravno ukjučenih u projekt, ali mogli bismo biti negdje između 16 i 60 zemalja. To ne bi kvarilo interes Europe, smatra profesor.
Istini za volju, Europska unija želi držati pod kontrolom suradnju svojim članica s Kinom, zbog barem dva razloga. Prema pisanju zapadnih medija, najveće države na čelu s Njemačkom vide Kinu kao konkurenciju kad je riječ o utjecaju na zemlje u srednjoj i jugoistočnoj Europi. S druge strane, Kina u potpunosti ne poštuje principe slobodne trgovine i ulaganja. Prihvaća one prinpripe koji su joj korisni, pri čemu ograničava ulazak stranog kapitala u vlastitu zemlju, za što su zainteresirane njemačke i ostale europske kompanije.
foto Reuters
Primjerice, njemačka ministrica gospodarstva Brigitte Zypries, prema agencijama, upozorila je u Pekingu da članice EU-a neće potpisati zajedničko priopćenje s Kinom i ostalim državama dok god ta velika država ne osigura dodatna jamstva za slobodnu trgovinu i za pošteno natjecanje. Njemačka ministrica je tražila organiziranje javnih natječaja za izvođenje projekata na Putu svile. Naime, Kina ima običaj da investicije u drugim zemljhama izvodi uglavnom putem velkih državnih poduzeća, a poslove najčešće sklapa neposrednim pogodbama.
– Za nas i naša poduzeća vrlo je značajno da pozivi za projekte budu transparentni, da ne bude diskriminacije i da se poštuju međunarodni standardi. Mislim da ima prostora za napredak u tom pogledu, rekla je Zypriess u Pekingu. U sličnom tonu je govorio i potpredsjednik Europske komisije Jyrki Katainen, tvrdeći da bi za ostvarivanje kineske zamisli s Putom svile najbolji poticaj bio da Kina potpiše s EU »sporazum o investicijama«. Taj je sporazum »hitno potreban« kako bi se ojačale poslovne veze između dviju strana, tvrdi Katainen. On kaže da europski poslovni ljudi žele da Kina omogući pristup njezinu tržištu onako kako to Europa omogućuje kineskim poduzećima. Europljani se žale da Kina primjenjuje diskriminacijske mjere prema stranim kompanijama, jer prednost daje domaćima. Međutim, unatoč retorici o slobodnoj trgovini, EU u posljednje vrijeme sve češće poduzima mjere zabrane uvoza kineskih proizvoda, koje smatra jeftinom i nepoštenom konkurencijom vlastitim velikim proizvođačima.
foto Reuters
Ne može se reći da Kina proteklih godina nije pokazala veliko zanimanje za investicije u Hrvatsku. Nevolja je u tome što hrvatske vlasti na kineske inicijative nisu željele, ili nisu mogle, dati pozitivan odgovor. »Postoji više kineskih investicija u Hrvatskoj, ali s druge strane, nadamo se da će Hrvatska osigurati bolju investicijsku klimu za kineska ulaganja, jer investitori odlaze na najatraktivnija mjesta«, poručio je kineski veleposlanik u Hrvatskoj Hu Zhaoming, prema HTV-u.
foto Reuters
