Dvoje solista riječke Opere HNK-a Ivana pl. Zajca – sopranistica Kristina Kolar i bas Slavko Sekulić – vratili su se ovih dana s jednomjesečne turneje po Japanu, gdje su nastupali u »Aidi« mariborske Opere SNG-a. Kristina Kolar pjevala je naslovnu ulogu šest puta, a Slavko Sekulić bio je Faraon u čak jedanaest od ukupno osamnaest predstava »Aide«, koliko je izvedeno u Japanu.

 U dobrom društvu

– Čitava je turneja zaista odlično prošla, a nas dvoje smo – unatoč naporima koje neki nisu izdržali pa su se vratili prije kraja turneje – bili u izvrsnoj formi – kažu Kristina Kolar i Slavko Sekulić, puni utisaka nakon boravka u Japanu.

  – U Japanu postoji samo jedna operna kuća, u Tokiju, koju nismo vidjeli jer ima svoj ansambl i repertoar. Mi smo nastupali u koncertnim dvoranama, pred izuzetno educiranom publikom – iz njihovih reakcija bilo je jasno da jako dobro poznaju europsku operu. U gradu Fukuoka, na sjeveru otoka Kjušu, na plakatima koji najavljuju programe našli smo se u dobrom društvu: tik uz nastupe slavnih dirigenata Zubina Mehte i Valerija Gergieva.

  Najmanja dvorana u kojoj smo izveli »Aidu« imala je 1.400 mjesta, a najveća – Bunkamura Orchard Hall u središtu Tokija – skoro četiri tisuće! Sve dvorane su izuzetno akustične, a posebno smo bili dirnuti dugim aplauzima nakon predstave. I dugim redovima publike, po 150 ljudi bi nas strpljivo čekalo nakon predstave da se slikamo s njima. Neki su nas i pratili, iz grada u grad – donesu nam sliku od sinoć nakon predstave kad smo se s njima slikali u nekom drugom gradu i traže da im se na nju potpišemo!

  »Krivac« za ovu turneju je agencija »Out Door« i njen prvi čovjek Masajuki Kobajaši, najveći uvoznik europske opere u Japan. Na pitanje novinarke »Dela« zašto je doveo mariborsku, a ne neku drugu opernu kuću na turneju, odgovorio je da je preporuku dobio od svog prijatelja i najvećeg konkurenta u poslu, koji je 2007.godine prvi put doveo Mariborčane u Japan, s operom »Lakmé«. Nakon preporuka koje su najljepše govorile o mariborskoj opernoj kući, Masajuki Kobajaši je počeo dolaziti na njihove predstave, dovodio u Maribor i japanske kritičare, nakon čega je u lipnju ove godine najprije pozvao na turneju njihovu »Carmen« koja je imala veliki uspjeh, a kad su u listopadskom terminu, rezerviranom za jednu drugu europsku opernu kuću počele komplikacije oko finalnih dogovora, odlučio je pozvati ponovo Mariborčane, ovoga puta s »Aidom«.

 Četiri Aide

Samo riječi hvale za mariborsku Operu imaju i njeni gosti – riječki solisti :

  – Svih osamnaest izvedaba dirigirao je Francesco Rosa, izvrstan talijanski dirigent koji je započeo karijeru kao asistent maestra Daniela Orena. U vrhunskoj je kondiciji, vodio je predstave s izuzetnom preciznošću i poletom, a niti nakon deset izvedaba nije se osjetio umor. Štoviše, svaka sljedeća predstava je bila bolja, a najbolja je bila posljednja, ne zato što smo pjevali nas dvoje, već to svi tvrde. Inače, mi smo se našli u istoj predstavi četiri puta – kaže Slavko Sekulić. 

  Na put u Japan krenule su četiri sopranistice koje će pjevati Aidu – Maria Guleghina, Fiorenza Cedolins, Anda Lousie i Kristina Kolar, koja je od 18 predstava pjevala šest puta naslovnu ulogu:

  – Pjevati Aidu nije lako, zahtijeva kondiciju i puni angažman pjevačice, a otežavajuća okolnost su stalna putovanja i »jet-lag«. Vijest da sam pozvana na ovu turneju saznala sam nakon »Aide« u veljači u Mariboru, jer su na tu predstavu došli agenti iz Japana i potvrdili odabir solista. To mi je bio veliki kompliment, jer sam u podjeli bila s odličnim sopranisticama – učila sam sa snimki Marije Guleghine, koja mi je bila uzor.

  Što se uvjeta u koncertnim dvoranama tiče, u nekima sam imala raskošan komfor – soba za solista s klavirom, ležajem, kupaonicom – a negdje je bilo puno skromnije, ali nas nije omelo u radu. Mnogo više smetala nam je klimatizacija – vrijeme je bilo dosta toplo i svi su prostori bili klimatizirani. Pjevači su poznati po tome da im klima smeta, pa smo se zaštićivali na sve načine – šalovima, kapama, maskama i nismo izgledali ni malo čudno, jer mnogi ljudi u Japanu nose maske na ulici, ali i u zatvorenim prostorima.

 Atraktivne ponude

Slavko Sekulić je prije nekoliko godina pjevao u Mariboru niz većih rola, a i on je direktora Opere Simona Krečića poznavao iz Ljubljane, gdje je pjevao u operama »Andre Chenier« i »Seviljski brijač«. S maestrom Francescom Rosom radio je audiciju za ulogu Filipa u »Don Carlosu« u Trstu.

  – U Japan sam pozvan zajedno s Ukrajincem Valentinom Pivovarovim – trebali smo pjevati svaki po devet puta, ali se razbolio bas koji je pjevao Amonasra, pa je Pivovarov preuzeo njegovu ulogu, a ja sam nastavio pjevati Faraona do kraja turneje – jedanaest predstava. Nakon povratka iz Japana maestro Rosa me pozvao u Padovu, a u prosincu imam audiciju u Milanu za četiri basovske role u predstavama koje će igrati na festivalima na Siciliji, u Zurichu i u Grazu.

  I Kristina Kolar je dobila atraktivne ponude – u Brnu za Toscu, u Mariboru za »La Fancula del West«:

  – Nažalost, termini se poklapaju s mojim obavezama u matičnoj kući koja nam je ipak na prvom mjestu – kaže Kolar, a oboje solista zahvaljuju upravi riječkog kazališta što im je dozvolila izbivanje iz ansambla – pogotovo što je Sekulić trebao pjevati Gremina u »Onjeginu«:

  – Cijenimo taj potez uprave i zahvalni smo im što su nas pustili na tako dugu turneju, jer ovo je bila prilika da dokažemo svoju vrijednost. Stekli smo veliko iskustvo, a pripadnošću riječkoj Operi, vjerujem da podižemo i rejting kuće – zaključuje solistički dvojac koji se odmah nakon povratka iz Japana priključio probama za nastavak rada u Rijeci.

  Krajem siječnja, na sceni riječke Opere, slušat ćemo Kristinu Kolar na solističkom koncertu belcanta – dakle, najveće sopranske arije talijanskog repertoara!