Gotovo je gotovo, skandiralo se Korzom iz ustiju nekoliko tisuća riječkih maturanata, koji su i ove godine posljednji dan srednjoškolskog obrazovanja iskoristili da nakon ranojutarnjeg pozdrava s profesorima i školskim klupama u kojima su proveli lijepe ili manje lijepe trenutke, no svakako sve za pamćenje, zajedno s vršnjacima iz drugih škola izbace iz sebe svu erupciju oduševljenja, ali i tuge, jer đačko doba proteklo je vrlo brzo. To se odražavalo u međusobnom zajedništvu, stečenom u tri ili četiri godine školovanja, izraženom kroz zajedničku pjesmu i svirku, kao i navijačko skandiranje svome razredu, gradu i nogometnom klubu. Kreativnost sada već bivših školaraca došla je ponajviše do izražaja u izradi raznobojnih majica.
Manje ljepša strana njihove kreativnosti, nažalost, izražena je u već viđenom scenariju, preuzetom od prijašnjih generacija, a od kojeg najviše koristi imaju trgovci s brašnom, jajima, balonima i pištoljima na vodu. Sve to je i ove godine u nemjerljivim količinama završilo na glavama, majicama i trapericama svih koji su školu završili bez “komada”. Toga su se najviše pribojavali oni koji glavnu riječku šetnicu ne mogu izbjeći ni da hoće, pa se razuzdaniji dio maturanata, nerijetko pod utjecajem alkoholnih mješavina, nije libio brašnom počastiti prolaznike svih generacija, koji tu gestu nisu baš najsrdačnije prihvatili. Prema viđenom, glavna meta bili su umirovljenici, i to oni u odjelima, a nastradali su i novinari u potrazi za izjavama vladara riječkih ulica kojima ni policija nije bila ravna, promatrajući događanje naroda iz prikrajka.
