HAC-ovi nužnici za pola milijuna kuna

Zemlja zlatnih WC-a

Ladislav Tomičić

Pola milijuna kuna za nužnik u Dubrovniku dok je gradonačelnica bila  Dubravka Šuica nisu ništa prema HAC-ovim WC-ima na odmorištu Mosor



ZAGREB   Ne vidim zašto se netko čudi što uređenje jednog kvadratnog metra WC-a košta četiri tisuće eura, ustvrdila je prije nepune četiri  godine tadašnja gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica, otvarajući mini seriju bizarnih afera koje se tiču gradnje basnoslovno skupih  zahoda diljem Hrvatske.


Za uređenje 16 kvadrata zahoda u zgradi dubrovačkog Poglavarstva tad je plaćeno 470 tisuća kuna. Kako to već biva kad su u pitanju bizarnosti skupo plaćene našim novcem, cijela Hrvatska zgražala se nad Šuičinim rasipništvom, ali vrijeme je pokazalo  da je cijena uređenja njezinog WC-a u koji će, govorila je, dolaziti  kraljevi, prinčevi i premijeri koji posjete Dubrovnik, prava sitnica. 

Nepredviđeni troškovi


Iznos od 450 tisuća kuna, koliko je Šuica platila uređenje 16 kvadrata  gosparskog zahoda, ne bi bio dovoljan valjda niti za pločice dvaju  zahoda koje je na odmorištu Mosor, na dionici autoceste Dugopolje –  Ravča, gradio konzorcij domaćih građevinskih tvrtki sa splitskim Konstruktorom na čelu.


Gradnju i uređenje dva zahoda, objavio je Večernji list, domaći konzorcij od HAC-a je naplatio 3,5 milijuna kuna.  Za ovaj iznos u Zagrebu se može kupiti minimalno šest dvosobnih stanova. U Hrvatskim autocestama nisu imali primjedbu na cijenu, nego  su uredno isporučili fakturirane milijune. 




Zanimljivo je da je osnovni ugovor predviđao kako će gradnja dvaju  zahoda uz autocestu stajati 576.900 kuna, ali kad su izgrađeni – ispostavilo se da su gotovo sedam puta skuplji od planiranog. Oba zahoda  na autocesti prema troškovniku su trebala imati pet WC školjki, četiri  pisoara i šest umivaonika.


Međutim, konzorcij domaćih tvrtki HAC-u je  u svibnju 2007. godine ispostavio zahtjev da mu se odobre nepredviđeni radovi u iznosu od tri milijuna kuna, što je Mario Crnjak u svojstvu predsjednika Uprave HAC-a prihvatio. Nepredviđeni troškovi o kojima govorimo odnosili su se, između ostalog, na školjke, pisaore i umivaonike.


Zagreb zasjenio Dubrovnik


Zahod Dubravke Šuice od gotovo pola milijuna kuna, dakle, ispostavio se vrlo skromnom investicijom u odnosu na HAC-ov zahod od pola  milijuna eura, namijenjen manje glamuroznim gostima. Na ovom  mjestu valja istaknuti da ovo nije prvi poraz dubrovačke »zahodske  uljudbe«.


Bivšu gradonačelnicu Dubrovnika odavno je zasjenio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, čija administracija je platila 1,5 milijuna kuna za gradnju dva montažna zahoda na tramvajskom okretištu  Dubec.



Administracija Milana Bandića za dva montažna  WC-a izdvojila je 1,5 milijuna kuna



– Ja znam da je to povijesni problem i da vas to muči. Jedino što imam zamjerku, ukliko je sve napravljeno u skladu sa zakonom i procedurom, jest da moje prijateljice – kumice iz Čučerja – moraju završiti informatički tečaj da bi ušle u taj WC.


To mene muči. To je moj odgovor na vaše pitanje, odgovarao je gradonačelnik Bandić na pitanja o zlatnim WC-ima. Smetalo mu je, naime, što na ulazu u montažni WC, plaćen koliko bi koštala dva trosobna stana u Zagrebu, na engleskom piše – »push«.


Par dana kasnije otkrit će se da je u gradnji WC-a participirala i građevinska tvrtka koju vodi čovjek koji je s Bandićevom obitelji u kumskim odnosima. 


Podvučemo li crtu, pa zbrojimo iznose gradnje tri WC-a u Dubrovniku, Zagrebu i odmaralištu Mosor, dobit ćemo cijenu od 5,5 milijuna kuna.



– WC školjka s ugradnjom: 4,9 tisuća kuna (bez daske) 


– Daska za školjku: 873, odnosno 458 kuna 


– Pisoar: 7,9 tisuća kuna 


– Umivaonik: 4,3 tisuće kuna


– Držač WC papira: 3,5 tisuće kuna 


– Držač za sapun: 2 tisuće kuna 


– Skupljač higijenskih uložaka: 2,4 tisuće kuna 


– Koš za smeće: 715 kuna po komadu


– Oznaka za WC-e: (muški, ženski): 424 kune za komad 


– Četka za WC: 339 kuna



Toliko je, primjerice, općina Stankovci u Zadarskoj županiji, koja broji više od dvije tisuće stanovnika, u 2008. godini izdvojila za sve svoje infrastrukturne projekte. za cijenu od 5,5 milijuna kuna, po tržišnim cijenama kakve su na snazi u glavnom gradu Hrvatske Zagrebu, moguće je  kupiti deset dvosobnih stanova.


Za cijenu od 5,5 milijuna kuna, kako  vidimo, moguće je izgraditi i tri WC-a, ali na takvo nešto novac bi  utrošili samo pijani milijunaši i siromašna država Hrvatska.