Balkanske zemlje su vrlo tolerantne prema strancima, ali treba imati na umu da one nisu zemlje useljavanja, nego iseljavanja
Hrvati spadaju među najtolerantnije narode u Europi kad ih se pita žele li za svog susjeda imati pripadnika druge vjere, rase, ili useljenika. Na svim trima ljestvicama hrvatski građani zauzeli su visoko četvrto mjesto po redu, među 34 europske i srednjoazijske zemlje.
To je jedan od rezultata opsežnog istraživanja koje je Europska banka za obnovu i razvoj provela potkraj prošle godine, pod naslovom »Život u tranziciji, poslije krize«.
Na kraju ekonomske krize u Europi pokazalo se da je velika većina građana u svim zemljama ostala tolerantna prema različitima od sebe, dok se broj onih koji ne bi trpjeli susjeda druge vjere ili rase kreće od nekoliko postotaka do trećine stanovništva, ovisno o tome kakva je situacija u pojedinoj državi.
Lideri: Šveđani i Francuzi
Šveđani i Francuzi su najtolerantniji prema drugim vjerama, jer samo 2,5 posto ispitanih u jednoj i drugoj zemlji ne bi za svog susjeda željeli čovjeka različite religije. Bitno ne zaostaju ni Britanci među kojima ima samo 3 posto netolerantnih. Hrvatska je četvrta po tolerantnosti u Europi, ali zanimljivo je da smo najtolerantnija od svih tranzicijskih zemalja. Samo 4 posto ispitanih hrvatskih građana protivi se susjedu druge vjere.
|
Švedska |
2 |
|
Albanija |
4 |
|
Francuska |
6 |
|
Hrvatska |
7 |
|
BiH |
7,5 |
|
Poljska |
8 |
|
Srbija |
8,5 |
|
Crna Gora |
10 |
|
Slovačka |
12 |
|
Italija |
14 |
|
Njemačka |
17 |
|
Slovenija |
17 |
|
Britanija |
18 |
|
Makedonija |
20 |
|
Mađarska |
24 |
|
Češka |
27 |
|
Rusija |
29 |
|
Turska |
32 |
Visoko su se smjestile i Njemačka sa samo 4,5 netolerantnih, Rumunjska s 5 posto, te Srbija i Mađarska sa 6 posto. U Sloveniji 7 posto njih ne želi susjeda druge vjere, a u Bosni i Hercegovini oko 7,5 posto. Među državama bivše Jugoslavije najviše je netolerancije prema susjedu druge vjere u Makedoniji, oko 10 posto.
Najviše netolerantnih u Europi ima među stanovnicima Moldavije i Armenije, jer njih 30, odnosno 28 posto ne želi susjeda druge vjere. Daleko od njih nisu ni Turci s oko 21 posto. Među zemljama srednje i istočne Europe najviše netolerantnih ima u Litvi (13) i Češkoj (12 posto). Međutim, u svim slučajevima riječ je o manjini stanovništva.
Druga rasa
Slične rezultate pokazali su i odgovori ispitanika na pitanje žele li za susjeda imati čovjeka druge rase ili useljenika, s time da u ovim slučajevima netolerantnih posvuda ima malo više. No, opet se pokazalo da su najtolerantniji Šveđani i Francuzi, gdje samo 2, odnosno 4 posto ispitanih ne želi čovjeka druge rase u susjedstvu.
Među Britancima takvih je oko 6 posto, među Hrvatima oko 7 posto, među Srbima, Letoncima i Crnogorcima između 7 i 8 posto, a u BiH oko 10 posto.
Na drugoj strani ljestvice, čovjeka druge rase u susjedstvu ne želi svaki četvrti Čeh (24 posto) te svaki peti Mađar i Makedonac (oko 20 posto), dok među Nijemcima takvih ima 12,5 posto, a među Talijanima 13 posto. Najviše netolerantnih, a to je gotovo svaki treći građanin, ima među Armencima, Moldavcima i Turcima.
Istraživanje EBRD-a pokazalo je, također, da građani Hrvatske spadaju u skupinu velikodušnih i solidarnih naroda, kad se radi o spremnosti građana da se odreknu dijela dohotka u korist javnih potreba.
Naime, građani su u opsežnoj anketi posvuda često tvrdili da države trebaju iz proračuna više trošiti na zdravstvo, obrazovanje, troškove stanovanja, mirovine te na pomoć siromašnima. Istraživače je zanimalo koliki je pritom stupanj osobnog interesa, sebičnosti ispitanika.
Dajte nama
Indeks sebičnosti je viši u slučajevima kada građani misle da bi država iz proračuna trebala davati više novca upravo njima, zbog njihovih specifičnih potreba.
Najviši indeks sebičnosti u tom smislu zabilježen je u Rumunjskoj (16), Gruziji (15) i Mađarskoj (14), a najmanji u Slovačkoj, Švedskoj, Italiji i Crnoj Gori, dok se Hrvatska nalazi točno na sredini.
No, kad su anketari pitali građane koliko su velikodušni, odnosno u kojoj su mjeri oni sami spremni odreći se dijela svog dohotka u korist javnih potreba, kako bi javni servisi sutra bili bolji, odgovori su bili iznenađujući.
Mađari, primjerice, na vrhu su ljestvice onih koji očekuju od države da im pomogne u njihovom osobnim potrebama. Međutim, Mađari su istodobno najmanje »velikodušni« u Europi, jer su na dnu ljestvice po spremnosti da se odreknu dijela svog dohotka za javno dobro.
Na dno ljestvice velikodušnih iza njih smjestili su se Litvanci, Slovaci, Rusi, Nijemci, Poljaci i Česi. Istodobno, Hrvati su u gornjoj polovici ljestvice, među državama s pretežno velikodušnim, odnosno solidarnim građanima, a nalaze se na 11. mjestu od 34 zemlje.
Najvelikodušniji su opet Šveđani i Francuzi, a bolje od Hrvata smjestili su se i Makedonci, koji zauzimaju visoko peto mjesto. Srbi i Crnogorci također su među velikodušnima, ali Slovenci nisu.
S rezervom
Sve te rezultate treba uzeti s malom rezervom: oni ne pokazuju karakterne osobine naroda, nego su najčešće izraz specifičnih prilika u pojedinim državama.
Primjerice, pad »velikodušnosti« među građanima pojedine zemlje može značiti da je tu državu kriza pogodila više od ostalih, ili da su pojedine socijalne skupine u zemlji više stradale od ostalih skupina, pa vape za državnom pomoći. Stupanj tolerancije prema useljenicima u pojedinim državama također ovisi o specifičnim prilikama.
Recimo, balkanske zemlje su vrlo tolerantne prema strancima, ali treba imati na umu da one nisu zemlje useljavanja, nego iseljavanja. U razvijenijim zemljama stranaca u susjedstvu ima sve više, a s time je često povezan i rast netolerancije prema njima.
