Psihijatrijska bolnica na Rabu i liječnik suodgovorni za ubojstvo iz 1992.

Milijun kuna obitelji žrtve serijskog ubojice Relje

Ico Mikuličić

Bolnica će morati materijalno odgovarati za smrt osmogodišnje Tatjane Vujnović od ruku opasnog bolesnika-zločinca kojega je tadašnji voditelj Forenzičkog odjela dr. Ratko Stipeč pustio na tzv. terapijski izlaz



Devetnaest godina nakon strašnog ubojstva na Mlaki, pravomoćno je sudski zaključeno da jedan od najstrašnijih riječkih bolesnika-zločinaca i serijski ubojica Aleksandar Relja nije jedini krivac za smrt osmogodišnje Tatjane Vujnović.


Psihijatrijska bolnica u Rabu i njen tadašnji voditelj Forenzičkog odjela doktor Ratko Stipeč posredno su odgovorni za strašno ubojstvo koje je 1992. u Rijeci počinio Relja, presudio je nedavno Županijski sud u Karlovcu.


Utvrđeno je da je dr. Stipeč napravio niz sigurnosnih i profesionalnih propusta puštajući na slobodu na, takozvani terapijski izlaz, opasnog zatvorenika i bolesnika. Zato će sada štetu materijalno morati nadoknaditi Psihijatrijska bolnica Rab, ustanova u kojoj je bio zaposlen.



I medicina je digla ruke od Relje


      Danas više ni ubojica Aleksandar Relja nije živ, sam si je presudio i riješio brige sve koji su strahovali što će biti kad s 51 godinom 2019. izađe iz zatvora. Objesio se u zatvoru u Lepoglavi, jednog utorka u travnju 2004., nakon 16 godina provedenih iza rešetaka. Nije ostavio oproštajno pismo u kojem bi obrazložio razloge. Zakašnjela savjest, krivnja, osjećaj da nije izliječen i da bi i treći put mogao ponoviti zločin kad iziđe, teški uvjeti u zatvoru ili shvaćanje da iza rešetaka mora ostati još skoro 15 godina doveli su do smrtonosne odluke da digne ruku na sebe. U jednom pismu advokatu iz zatvora u kojem se žali da ga ne liječe i da će ponovo biti opasan, napisao je da su mu nadležni jednom rekli »i medicina je digla ruke od vas«.    U zatvoru je trebao provesti ukupno 35 godina. Za prvo ubojstvo 15 i za drugo 20 godina zatvora. Za prvo je dobio manje jer je bio 19 godišnjak i mlađi punoljetnik. Ukupna kazna od 35 godina bila je jedna od najvećih kazni u Hrvatskoj jer je najveća pojedinačna kazna bila 20 godina zatvora. Više puta pokušao je da mu se kazne ujedine u jednu, maksimalnu od 20 godina, ali je to odbijeno.   

   Zbog tog slučaja se ustanova etiketira već 20 godina


   – Prije svega želim reći da mi je strašno zbog svih koji su žrtve ovog slučaja jer nikome nikakvi novci, ni bilo što, ne može vratiti izgubljeno dijete. Ja tada nisam radila u bolnici i ne mogu komentirati detalje. Što se tiče presude, mi imamo svoje odvjetnike i oni vode taj spor. Žao mi je što se zbog tog slučaja već 20 godina posredno etiketira cijela naša ustanova. Tako problemi bez razloga padaju i na cijeli tim koji sada uspješno radi. U međuvremenu je u našoj ustanovi liječeno 30 tisuća pacijenata i nije bilo incidenata. Tada nije postojala zakonska regulativa za takve pacijente pa ni prave mogućnosti da ustanova prima takve osobe. Sada se te osobe zadržavaju u okviru zatvorskih ustanova, kazala je dr. Vesna Šendula Jengić, ravnateljica Psihijatrijske bolnice Rab.   

   Obitelj žrtve otišla iz Rijeke


      U ovoj priči nitko nema zadovoljan završetak. Obitelj Vujnović naravno nikad nije prežalila svoju tragediju. Nisu mogli nastaviti živjeti ni blizu mjesta gdje se tragedija dogodila. Kako nam kaže njihov odvjetnik, najprije su odselili iz Rijeke, a potom i iz Hrvatske, jer su im se tu stalno vraćale bolne misli. Sada žive u Italiji, ali i dalje svakog dana misle o onom što im se dogodilo u Rijeci i pitaju se zašto baš njima. Utjehu traže u tom da se bore kako bi odgovarali svi koji su krivi i da se to više nikom ne dogodi… Sadašnja presuda je jedna od njihovih najvećih pobjeda na tom putu.   

   Upozorio da će ponoviti zločin


      Aleksandar Relja je 1987. godine počinio prvo ubojstvo. Silovao je i potom ubio 13-godišnju djevojčicu, svoju susjedu na Mlaki u Rijeci. Dok još zločin nije bio otkriven, pobjegao je u Italiju, ali se poslije vratio i predao pravosuđu. Tada je kao stariji maloljetnik (imao je 19 godina) osuđen na 15 godina zatvora uz obvezu liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

   Plavokos i nevinog dječjeg lica potpuno je odudarao od strašnih djela koja je počinio. Na suđenju je pokazao kajanje, ali i upozorio kako se boji da bi mogao ponoviti zločin, no to upozorenje očito nije dobro shvaćeno čak ni među profesionalcima. Pet godina kasnije umjesto da ga dobro čuvaju, iz bolnice na Rabu ga puštaju na jednotjedni izlazak. Relja se vraća u Rijeku i dan kasnije gotovo na mjestu prvog ubojstva počini novi još teži zločin i ubija osmogodišnju Tatjanu Vujnović koja je na nesreću kroz mali park išla po videokazetu u obližnju videoteku….



Sud je sudio po tužbi roditelja i brata žrtve, a obitelji je to jedina pravno preostala mogućnost. Naime, kazneni postupak protiv dr. Stipeča na sudu u Crikvenici, kako nam objašnjava odvjetnik obitelji, pao je u zastaru. Sud u Karlovcu je sada nakon 13 godina sudskog postupka, a 19 godina od samog zločina utvrdio da su u doktor i njegov poslodavac, bolnica u Rabu, sukrivci za tragediju i dosudio ukupno 700.000 kuna naknade. Svakom roditelju po 300.000, a bratu 100.000 kuna…


Povratak na mjesto zločina


Relja je u bolnici u Rabu izdržavao kaznu od 15 godina zatvora zbog ubojstva druge djevojčice i po odluci suda kao opasni psihički bolesnik bio na liječenju i čuvanju. Iako je bilo prošlo tek nekoliko godina od prvog ubojstva, doktor je očito smatrao da se Reljino stanje toliko poboljšalo da nije opasan i da ga može s ocem pustiti na terapijski izlaz u Rijeku na tjedan dana. No stvari su se okrenule na najstrašniji način, Relja je izmakao pažnji oca i vratio se u svoj kvart na Mlaki i praktički gotovo na istom mjestu na kojem je ubio prvu djevojčicu, ponovio isto!


Sakrio se u grmlje i napao nesretnu curicu na putu kojim je kraticom žurila u videoteku. Silovao ju je i ubio, a zatim pobjegao. Relativno brzo je uhićen i osuđen na tada jednu od najvećih kazni u Hrvatskoj jer je utvrđeno da iako je bio psihički bolestan, da je bio svjestan svojih postupaka, ali smanjeno uračunljiv. Laički rečeno imao je seksualno izopačenu svijest, svoje žrtve morao je ubiti da bi s njima imao odnos te jezato birao nemoćne djevojčice.


Već nakon prvog ubojstva sam je govorio da se boji da bi zločin mogao ponoviti jer se u takvim situacijama izgubi i ne može se zaustaviti. Unatoč tome našao se na slobodi…– Nikakvi novci obitelji ne znače ništa, milijuni ni bilo što drugo ne bi im mogli vratiti ono što su izgubili – kaže Marijo Kuva, odvjetnik obitelji, ali i dodaje da je obitelji važno da su uspjeli dokazati da osim strašnog ubojice postoje i drugi sukrivci. To im je životna i duhovna satisfakcija i mali, ali značajan melem na njihovu tešku ranu od koje se nikad nisu oporavili.

Niz stručnih pogrešaka


U obrazloženju odluke sud se poziva na brojne dokaze izvedene u raspravama, ali i mišljenje Centra za forenzičku psihijatriju bolnice u Vrapču koji su vještačili u ovom slučaju. Zaključeno je da je doktor Stipeč, puštajući Relju na slobodu, napravio niz sigurnosnih i stručnih pogrešaka. Tako se navodi da ne postoji odgovarajuća dokumentacija za takvo puštanje, nema ni zapisnika terapijskog tima pa se pretpostavlja da se on nije ni sastao da bi o tom odlučio iako je to trebalo biti učinjeno prije odluke.


Tužitelji su na suđenju podsjećali da je doktor znao kako je Relja već jednom prije toga bio pušten na probni izlaz i taj je završio s velikim problemima i incidentima, ali srećom nikog nije ubio. No doktor ga je unatoč tomu upozorenju ponovo pustio i tada je došlo do tragedije…


Sadašnja presuda je konačna, donesena je na Županijskom sudu u Karlovcu jer je predmet s riječkog pravosuđa zbog preopterećenosti bio tamo prebačen. No i tamo je čekao gotovo pet godina! Iako je istekao rok, bolnica još nije uplatila naknadu pa bi se lako moglo dogoditi da im uskoro blokiraju račun i zatraže ovrhu.


Troškovi na teret Županije


Na posljednjem suđenju koje je sada završeno, kao pravni »umješač« na strani Psihijatrijske klinike na Rabu pojavila se Primorsko-goranska županija. Ona je osnivač i financijer te ustanove pa je izvjesno da bi troškovi za naknadu štete koji bi se sa zateznim kamatama mogli popeti i prema milijun mogli pasti na teret Županije.


To praktički znači da ćemo ovaj strašan sigurnosni propust s nepopravljivim posljedicama materijalno snositi svi građani Županije kroz porez. Ostaje nada da će se na ovom primjeru barem nešto naučiti, a to je mnogo više od novca jer se nijedan ljudski život ni u djeliću ne može nadoknaditi.