S kineskim dolarima želim kupiti klub koji se nalazi u najljepšem dijelu svijeta - Kvarnerskom zaljevu. Klub moje mladosti. Vraćam se u svoje tridesete... Kantrida je bila moja sretna luka
Iz Rijeke je isplovio šezdesetih godina prošlog stoljeća, destinacija Vevey (Švicarska), kao igrač i trener, da bi gotovo pola stoljeća kasnije stigao do Kine.
Zapravo, pedesetu obljetnicu trenerskoga posla proslavit će Miroslav Ćiro Blažević na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. kao izbornik U-23 selekcije najmnogoljudnije zemlje na planetu – Kine. Egzil je njegova sudbina. Radio je u Švicarskoj, Francuskoj, Grčkoj, Sloveniji, Kosovu…Vodio Dinamo (gdje je nestala čarolija bijelog šala…?) i Hajduk. Reprezentacije Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine…
Nitko ga nikada neće skinuti s francuskog brončanog konja. Prije trinaest godina Hrvatska je zadivila svijet. S Ćirom. Miroslav Blažević, prošle sezone za kormilom Shangai Shenhua F.C., novi je izbornik olimpijske selekcije Kine. Ugovor, bez gledanja, u tuđe džepove – milijun dolara, tvrde izvori. Kvaliteta se plaća. Trener svih trenera jučer je osvanuo u Zagrebu.
– Stigao sam iz Švicarske, u obiteljskom okruženju dočekao sam novu godinu, sutra letim za Šangaj. Petnaest dana priprema s mladim Kinezima, pa opet malo kući, govori Ćiro. Za rođendan, 10. veljače, bit će u domovini.
Na leđima mu je 76. Nisam ga pitao, ali sigurno bi rekao: ‘Nikada nisam bio bolji trener’. Brži je od godina, pršti od radosti življenja, skinite mu slobodno 20 godina… Brine o svima.
– Kako je bez gazde? Zabrinuo sam se za tebe, hoće li biti plaće, govori Ćiro. Sve je u redu ‘šefe’, kako vaše zdravlje? – Uvjerit će se mladi Kinezi. Sutra kada stanem na čelo kolone i viknem: Za mnom! Nećemo stati do Londona…
Što ste si poželjeli u novoj godini?
– Da postanem vlasnik HNK-a Rijeke! S kineskim dolarima želim kupiti klub koji se nalazi u najljepšem dijelu svijeta – Kvarnerskom zaljevu. Klub moje mladosti. Vraćam se u svoje tridesete… Kantrida je bila moja sretna luka.
O tome smo govorili prije nekoliko godina. Kasnije ste se ohladili. Sada Rijeka panično traži “investitora”, voda je došla do grla, zapravo klub je zaronio u dugovima…?
– Savjet je to moje tajnice Ljubice. Govori mi što ću s tim novcem, neka kupim Rijeku. Ono što volim.
Bilo je i nekih “arapskih kombinacija” kada je riječ o Rijeci?
– Ma, kakvi Arapi, sve je to prijevara. Kada Ćiro kaže kupujem, to je gotovo! Nego, koliki je godišnji budžet?
Recimo 2.000.000 eura!
– Donosim odmah tri milijuna!
Uh, kako će se obradovati Ivan Turčić, predsjednik Rijeke, a tek treneri i igrači. Dvostruko. Zbog Ćire i novca. Lijepo zvuči bez obzira na to što je tek u izradi elaborat o pretvorbi, odnosno procjeni vrijednosti kluba. S obzirom na to da nema imovinu, nekoliko milijuna kuna… Ćiro je bacio parangal s debelom ješkom. Ćiro je sebi u novoj godini poželio HNK-a Rijeku. A ostalima…
Starom – novom predsjedniku HNS-a, Vlatku Markoviću?
– Da shvati kako je došlo vrijeme za mirovinu, povlačenje na pričuvne položaje.
Ako Markoviću želite miran put u povijest, Igoru Štimcu, pretpostavljam, neosvojeni tron…?
– Igor neka ustraje u svojoj namjeri. Pitanje je vremena, valjda će brzo svi progledati.
Predsjednik Rijeke Ivan Turčić Ćirinu je najavu ulaganja u Rijeku dočekao s odobravanjem. – Hvala vam na informaciji, drago mi je da je netko zainteresiran za Rijeku. Ugodna je to vijest za početak 2011. godine. Drugo ništa ne mogu reći, jer mi je ovo prva informacija, rekao je Turčić.
A “kumu” Zdravku Mamiću?
– Da ga manje napadaju, ne koriste toliko njegove slabosti da bi ga razapinjali na križ. Nitko nije savršen.
Slaven Bilić mora izboriti vizu za Europsko prvenstvo 2012.?
– Tko sumnja, ne razumije se u nogomet. Slavene, nastavi s radom, na pravom si putu. Hrvatska će s tobom delako dogurati.
Još jedan vaš sin je u emigraciji, Zlatko Kranjčar?
– Proslavio je Crnu Goru i Hrvatsku u cijelom svijetu. Na leđima mu je hipoteka, mora se paziti kako je sačuvati. Dobit će Engleze u Podgorici. Tko je taj Capello? Tko i što bi danas bio da se rodio u Travniku?
Kranjčarov sin, Niko, blista u reprezentaciji, ali u klubu igra sve manje…
– Strpljenje sinko, strpljenje… I to je vrlina pravog sportaša. Nikakva demoralizacija, valja biti spreman da pravi trenutak koji će sigurno ubrzo doći. Klasa nije voda.
Hajduk je vječni ožiljak?
– Strašno mi je žao Sanadera, bez obzira što me preko onog pijuna Grgića istjerao iz Hajduka. Zaustavio na putu da od Hajduka napravim – Hajduk! Kao pravi trener. Kakvi smo mi to ljudi da se naslađujemo tuđoj nesreći. Radimo takvu klimu da čovjeka tjeramo na lomaču samoubojstva…
Upali smo na sklizak politički teren. Šefe, hvala i sretan put. I ja imam jednu želju, da se ostvari ona Vaša i kupite Rijeku
