Bilo je to čistih 150 minuta erosa između benda i publike. Manu Chao jednostavno je zapalio Zagreb, preko pet tisuća ljudi u prenatrpanoj Maloj dvorani Doma sportova jednostavno nije dopuštalo španjolsko-baskijsko-francuskom izvođaču da ode s bine.

Odrađeno je između četiri i sedam bisova, što je teško pobrojati jer je “kraj” koncerta, koji je potrajao dobrih 45-50 minuta, bio koloplet dolazaka i odlazaka Manua, Fahema i Garbacinta, koji su jedini ljudi na bini na ovoj turneji. Dio je odradila i sama puublike, koja je izvodfila refrene uz gromoglasni pljesak i lupanje nogama o pod kada bi se glazbenici “kao” spustili sa stagea, što je sve dovelo do toga da više nitko pouzdano ne zna koliko je bisova odrađeno. Gotovo sigurno ni izvođači ne znaju.

Vruća zagrebačka noć

Sve u svemu, bila je to jedna vruća noć u Zagrebu, iako je vani pljuštalo kao iz kabla. Manu Chao je dokazao kako i dalje glazbu doživljava kao sredstvo zabave, a ne zarade, i publika mu je na to uzvratila gotovo pa obožavanjem. Možda zvuči preuveličano, ali za pretpostaviti je da Zagreb nikada do sada nije doživio takav odnos publike i izvođača. Manje je dojmljivo bilo i kada je 10 tisuća ljudi u velikoj dvorani na koncertu REM-a uzvikivalo “Stipe! Stipe!”, jer sinoć se poseban odnos izvođača i onih ispred njega odvijao satima.

O repertoaru je gotovo suvišno pričati, jer se u dva i pol sata izvelo gotovo sve iole bitno iz karijere Manu Chaoa, pa i ono iz ranijih faza njegovog stvaralaštva, dok je vodio bend Mano Negra.

Posebnost La Ventura turneje je činjenica da Manu ima pratnju samo dvojice glazbenika, na bubnju i gitari, tako da su i oni koji su bili na posljednjem koncertu Manu Chaoa na Šalati tamo 2004. godine mogli su uživati u novim aranžmanima pjesama. Manjak duhačke sekcije i basa nadomješteni su malo žešćim izvedbama, tako da se nedostatak glazbene pratnje, koja nerijetko kada Radio Bemba bend odrađuje turneju broji dvoznamenkast broj ljudi, uopće nije osjetio.

Kako je ipak potrebna nekakva kritika da ne ispadne kako se pišu čisti hvalospjevi, problem pjesme “Rainin in paradize” još uvijek nije riješen. Ta pjesma uživo jednostavno nije onoliko dobra i dojmljivao kao u albumskoj izvedbi. Prijedlog Manu Chaou: probati je izvesti u još punkoidnijoj obradi, jer regge verzija kakva je izvedena sinoć jednostavno nema tu energiju koja zrači sa studijske izvedbe. 

Krkljanac na podiju

Nikako se ne smije zaboraviti napisati jednu stvar o dobnoj populaciji publike. Očekivano, najbrojniji dio publike bio je u onim lijepim godinama od 20. do 30. rođendana, ali teško je bilo ne vidjeti i brojnu “stariju” ekipu koja je došla na koncert. Neki od njih tako su “odlijepili” na glazbu i ugođaj da su se počele skidati majice, a izuzetno je simpatično bilo vidjeti i žene u 40-tim godinama kako sudjeluju u pogu, ne libeći se pri tome zabijati u najveći krkljanac.

Zagrebačka publika, koja tradicionalno muku muči s prevelikom pasivnošću na glazbenim događajima, sinoćnju večer odradila je za čistu peticu. Iako je dva i pol sata skakanja, aplaudiranja i pjevanja tražilo i stanovitu fizičku kondiciju. Jasno, veliki broj ljudi stigao je i iz drugih krajeva Hrvatske, tako da su se nakon koncerta u blizini Doma sportova zamjećivali automobili registracijskih tablica od Dubrovnika do Osijeka, koji su napuštali mjesto događaja.

A ukoliko autora ovih redova dobro služi pamćenje, dvorana je sinoć svjedočila i prvom pravom stage-divingu nakon koncerta Bodycounta tamo još devedesetih.

Naime, jedan od posjetitelja se probio na binu, a kada je osiguranje priskočilo da ga “riješi”, Manu Chao je još jednom pokazao kako doživljava glazbu. Rekao je zaštitarima da čovjeka ostave na miru, a on je tek legendarnog glazbenika zagrlio, okrenuo se prema publici, digao obje ruke, na što je dvorana dodatno “poludila”, zaletio se i skočio na prve redove. Koji su ga uspješno dočekali.

Humani Manu

Koliko je Manu dobar glazbenik jasno je iz ovih gornjih redaka napisanih, iako se nižepotpisani autor nikada ne bi nazvao velikim fanom, dapače, više je blizak nekim drugim glazbenim izričajima.

Ali jednostavno, energiju koja nastaje na njegovim koncertima teško je nezamjetiti, pogotovo kada vam se već u veš-mašini nalazi majica koja je gotovo uništena. No, nikako se ne smije zaboraviti napomenuti koliki je Manu Chao i čovjek.

Prvo, iako se radi o turneji u manjim dvoranama, inzistirao je da cijena bude prihvatljiva publiki. Stoga se 190 kuna za Manu Chao u vrijeme kada se sumnjivi domaći glazbeni poluproizvodi ne libe tražiti 100 do 150 kuna za svoje izvedbe čini kao “šala mala”. Brojni su ljudi koji su ukasnili s kupnjom jučer bili spremni dati i 400 kuna za ulaznicu, ali teško je bilo naći nekoga spremnoga na takvo što.

A drugo, prihod od prodaje tzv. “merchandisea”, odnosno majica, bedževa i inih rekvizita, Manu je namjenio dječjoj onkologiji riječke bolnice. Iako u ovom trenutku još uvijek ne postoje službeni podaci o prodaji, nije bilo teško zamjetiti kako je dosta ljudi kupilo majice “La Ventura Toura”, tako da je uz nevjerojatan glazbeni užitak vruća zagrebačka večer imala i uspješan dobrotvorni dio. Ukratko, čak bi i legendarni pokojni Joe Strummer stisnuo šaku ruke Manu Chau za odnos prema glazbi i prema ljudima. A sutra navečer u glazbi će uživati i Sarajevo, koja je slijedeća destinacija turneje.