Frljićeva »Družba Pere Kvržice« zasigurno će biti nova uspješnica »Žar ptice«, a iz zafrkancije djeca će naučiti mnogo više no što bi bio slučaj da im je teatar održao svečanu prodiku o »zajedničkom dobru«
Oliver Frljić još nas je jednom uspješno trgnuo iz kazališnih konvencija duhovitom i dinamičnom predstavom: njegova »Družba Pere Kvržice« nikako nije didaktičko štivo, iako uspostavlja različite razine solidarnosti, pa čak i poučnosti. Mlin je postao samostalni lik, s kamenim kolom kao haljinicom oko pozamašnog struka i mnogo pripovjedačkog žara, u izvedbi Berislava Tomičića.
Družba Lovrakova socijalističkog dječaka po imenu Pero Kvržica (ponosit i strateški uvjerljiv Zoran Pribičević) prikazana je više kao suvremena reperska banda iz predgrađa, no njihove duge sportske majice toliko nalikuju haljinicama, da se ni kostimografski (Sandra Dekanić) ni glumački ne može govoriti o standardnoj mačističkoj ekipi.
Frljić je pokazao kako se »Družba Pere Kvržice« može prilagoditi današnjem dječjem uzrastu – prizor iz predstave
Recimo, projekti muškog neustrašivog suočavanja s mračnom prostorijom završavaju jecanjem od straha, vriskovima, međusobnim naskakanjima u zagrljaj, pa čak i povremenom utjehom bebinskih duda u ustima.
Svježina angažmana
Ova deheroizacija iznimno je dobro primljena kod dječje publike, a točna je i u psihološkom smislu, jer socijalna hrabrost u svakom slučaju uključuje prolazak kroz prilično mračnu »šumu« strahova.
Frljićeva je adaptacija upravo strahove učinila vidljivijima no obično, za čije je pojačano humorne titraje zaslužna i koreografkinja Sandra Banić Naumovski, s točnim osjećajem za dramatično pretjerana »zbijanja« djece pred učiteljskim pogledom ili nadigravanja u dosegnutoj visini između djevojčica i dječaka.
Vlast hiperbole pojavljuje se u mnogim predstavama za djecu, s time da je specifičnost Olivera Frljića vezana za lucidnu uporabu glazbene klasike i popularnih muzičkih standarda (recimo, pronalazak smrdljivog govna na podu zapuštenog mlina prati raspjevani kor iz »Carmine burane«), uslijed čega je dramska situacija višestruko pomaknuta prema cirkuskoj persiflaži.
Frljiću bi valjalo prepustiti kazalište za djecu i sutra bismo vjerojatno imali savršenu institucionalnu pripremu za punoljetne gledatelje
Izbor glazbe u ovoj predstavi potpisuje Damir Šimunović, dok Frljića valja pohvaliti i zbog plodotvorne podjele uloga.
Toplinu, vjernost i poduzetnost Mede igra Sven Madžarević, paničnog i odanog Šilu s mnogo komediografskog dara igra Tomislav Krstanović, Milo dijete je Ante Krstulović, Budala (Andrej Dojkić) i Divljak (Bruno Kontrec) zaista su izvrsni u kombiniranju zbunjenosti i zavisti, a tu su i dvije ravnopravno duhovite ženske uloge: vrtlaricu Mariju igra Gorana Marin, dok slikarski sposobnu Danicu utjelovljuje Natalija Đorđević. Strogog učitelja s lutkarskim dodatkom bilderski snažnih bicepsa odigrao je Drago Utješanović, usput se pojavljujući u roli Bunara.
Pun pogodak
Osobno, najvećim kreativnim pomakom ove predstave smatram način na koji su personificirani ili dramski oživljeni likovi Mlina i Bunara, podsjećajući na šekspirijansku tradiciju Zida koji toliko toga zna o svojim prijateljima s jedne i druge strane svoje probušene rupice.
Drago mi je naglasiti da će »Družba Pere Kvržice« zasigurno biti nova uspješnica Kazališta »Žar ptica«, iz čije će zafrkancije djeca naučiti mnogo više no što bi bio slučaj da im je teatar održao svečanu prodiku o »zajedničkom dobru«.
Jer glavni problem svakog organiziranja ljudske grupe nije manjak idealizma, već višak strahova, s čijim se »sablasnim ruhom« Frljićeva predstava bori na uzorno osnažujući način.
Način na koji poziva gledatelje da detalje priče provjere u knjižnici i tekstu Mate Lovraka, također je vrijedan pedagoškog aplauza. Zbilja, Oliveru Frljiću valjalo bi prepustiti kazalište za djecu i sutra bismo vjerojatno imali savršenu institucionalnu pripremu za punoljetne gledatelje.
