Nanizalo se proteklih desetak dana u Hrvatskoj nekoliko slučajeva koji su još jednom natjerali medije, ali i javnost na to da se zapitaju funkcioniraju li uopće u Hrvatskoj institucije, a ako jesu zašto svoj posao rade nakon dugo čekanja i dosta pritisaka. Tako je Ustavnom sudu trebalo 26 godina da se očituje na zahtjeve o ocjeni ustavnosti zakon kojim se regulira pitanje abortusa, slučaj Miroslava Maškarina u onoj je dijelu u kojem ga država propituje po službenoj dužnosti otišao u zastaru, on i dalje nakon 11 godina čeka dogovor oko nagodbe za odštetu, a unatoč unutarnjim kontrolama i brojnim propisanim procedurama, netko je ili više njih u Banskim dvorima, u samo srcu izvršne vlasti godinama ispisivao putne naloge i podizao dnevnice za putovanja na koja nitko nije išao.

O tomu da se takva praksa događala do jučer Državno odvjetništvo je , kako tvrde u Vladi, izvijestio premijere Andrije Plenković, iako se sam DORH slučajem »Dnevnice« bavi već mjesec dana i na raspolaganju ima iste dokumente kao i Vlada.

Nešto ranije i Vlada je dala svoj obol, pa je odredila da cijena plina kućanstvima mora ostati ista, bez obzira što su se na tržištu promijenile cijene i to na više, a Hrvatske energetska regulatorna agencija( HERA) svoje bi izračune tek trebala u javnoj raspraviti i uklopiti u tu Vladinu odluku.

Je li riječ o tome da se tih nekoliko događaja slučajno vremenski poklopilo pa pojačavaju dojam da su institucije u Hrvatskoj slabe, a javnostse na valu kritika institucija i administracije diljem svijeta dodatno »naošrtila« ili one doista jesu slabe na štetu i građana i poduzetnika i nisu se uspjele nametnuti u 25 godina Hrvatske samostalnosti?

– Mi smo u takozvanoj fazi »state captur«, u fazi zarobljene države. Imamo institucije, one formalno postoje i ustrojene su, postoje i formalne procedure, ali ipak funkcioniraju u korist interesnih skupina, ili uopće ne funkcioniraju što opet paše pojedinim skupinama, a ne svim građanima i svim poduzetnicima, ocjenuje ekonomski analitičar Željko Lovrinčević.

Mislili da je ulaskom u EU posao gotov

Hrvatska je kaže on, u procesu pridruživanja Europskoj uniji počela graditi neovisne institucije, neovisne regulatore koji su trebali omogućiti jasna pravila igre među poduzetnicima, ali nakon utvrđivanja formalnih okvira nije se otišlo puno dalje, jer je Hrvatska ušla u Europsku uniju i uvjerila se da je posao gotov. U Uniji, pak, u vrijeme ekonomske krize i ostalih problema većih od Hrvatske nisu pretjerano pritiskali da se razvoj institucija nastavi i nakon pristupanja, pa je je odgovor na krizu u zemljama poput Mađarske, Poljske Slovačke, pa i Hrvatske, bio jačanje nacionalne države na štetu institucija.

Na primjedbu da se isti stvari događaju i u nekim starim europskim demokracijama, gdje jačaju politički pokreti koji građanima također sugeriraju da su njihove institucije i administracija loši i za taj stav imaju sve više pristaša, Lovrinčević odgovara da se to događa u krizi jer se mijenjaju društvene preferencije.

– Što je jača i dublja kriza, i što dulje traje građani traže više sigurnosti, više intervencije, više distribucije bolje može osigurati nacionalna država, nego neovisne institucije i to naravno ne ide ide u korist tih institucija nego retrogradnih sustava. Ali kad kriza prođe promijeniti će se i društvene preferencije i u zemljama s dugom tradicijom jakih institucija stvari će se vratiti u ravnotežu, dok smo i mi u Hrvatskoj tek na početku i moramo odlučiti hoćemo li na formalnom okviru kojeg smo zadali doista raditi institucije, naglašava Lovrinčević. Dodaje i da se po pitanju ekonomije pokazalo da su zemlje koje su unazadile nezavisne regulatore i institucije u ime nacionalne države, one koje imaju najlošiju produktivnost.

– Takve su zemlje onda podložnije korupciji, za dobiti posao puno je važnije imati veze, stvoriti mrežu, nego ulagati u obrazovanje ili stručno usavršavanje. A, posljedice na ekonomiju su jasne ovisno o tome što se izabere, kaže Lovrinčević.

Iako izazovno i zavodljivo zvuče ideje po kojima su institucije podbacile i pojedinci trebaju u ime građana preuzeti stvari u svoje ruke, država koja želi biti ekonomski uspješna, a to je podloga da bude servis svojim građanima i da im osigura pravnu sigurnost, mora graditi svoje institucije. Makar morala početi od temelja, ni Hrvatska, napominje Lovrinčević, nema alternativu, a ona još mora početi graditi povjerenje svojih građana u institucije. To je povjerenje ono što su pojedine demokratske zemlje gradile polako, stoljećima ili desetljećima, pa ni u Hrvatskoj neće ići preko noći.

Urota skupina ili djelovanje Udbe

Politički analitičar Žarko Puhovski kaže da će se to povjerenje teško izgraditi sa sadašnjom generacijom u kojoj svaki drugi čovjek, kad misli da je zakinut počne spominjati urotu interesnih skupina protiv sebe ili djelovanje Udbe.