Otkriće u kojem je sudjelovao Oleg Mandić je izazvalo veliku pažnju austrijskog tiska
Sada nas čeka daljnji posao, jer još treba potvrditi starost ovog nalaza drugim analizama, no ono što sada znamo jest da se sigurno radi o kostima mamuta i to vrlo rijetke stare vrste, kaže paleontolog Mandić, inače sin poznatog Olega Mandića, posljednjeg logoraša Auschwitza
Kako se razvio život na Zemlji, koje su drevne biljke i životinje u pradavna vremena nastanjivale naše prostore i što je dovelo do velikih promjena i nestanka pojedinih vrsta, neka su od pitanja na koje znanstvenici diljem svijeta pokušavaju pronaći što preciznije odgovore. S druge strane, uspjesi paleontologa na terenu i njihova otkrića uvijek nailaze na veliko zanimanje medija, pa se tragovi koji svjedoče o evoluciji života i promjenama u planetarnom okolišu, objavljuju na naslovnicama novina i časopisa, na portalima i u udarnim terminima na radiju i televiziji.
Znanstvenikov otac Oleg Mandić inače priprema znanstveni skup na temu »Mandići-obitelj koja je obilježila jedno povijesno razdoblje«, a koji će se održati u Villi Antonio u Opatiji 14. listopada i na kojemu će u programu biti i predstavljanje drugoga izdanja knjige »Kronika obitelji Mandić«, autora Olega (oca) Mandića. Na temu »kako i zašto sam postao paleontolog« govorit će prema najavi Oleg Mandić mlađi. O njegovom djetinjstvu i mladosti, studentskim danima u Beču, te postdiplomskom studiju i znanstvenom radu, autor knjige Oleg (otac) Mandić piše u zasebnom poglavlju, te na kraju teksta ubacuje i novu rečenicu.
– I upravo dok završavam rad na ovoj knjizi, dobio sam obavijest da je tim znanstvenika Prirodoslovnog muzeja u Beču pod vodstvom Olega ml. pronašao 1 milijun godina stare ostatke mamuta u Donjoj Austriji, koji je također medijski popraćen u svim važnim novinama i na glavnoj Austrijskoj televiziji – zaključio je poglavlje o svome sinu, otac Mandić.
Nedavno senzacionalno otkriće ekipe znanstvenika u Austriji svakako je među vijestima koje su se brzo raširile medijskim prostorom. Na temelju dosad objavljenog, samo je u službenom press materijalu Prirodoslovnog muzeja u Beču prikupljeno različitih članaka, većih i manjih, uz bogat slikovni materijal, na čak 45 stranica. U pozadini neuobičajenog otkrića stoje jedni sasvim uobičajeni radovi – izgradnja autoceste A5, odnosno pripremni radovi za početak ove investicije u austrijskoj općini Mistelbach u okolici Beča.
Javnost je uzbunila vijest da su paleontolozi iz Prirodoslovnog muzeja u Beču provjeravajući trasu autoceste pronašli ostatke mamuta, a osim same atraktivnosti nalaza, za nas je značajna vijest i da je u peteročlanoj ekipi paleontologa bio i jedan Opatijac – afirmirani znanstvenik i doktor paleontoloških nauka Oleg Mandić, mlađi (49). Tako je nakon medijski iznimno poznatog oca Olega Mandića, čovjeka za kojim su se zatvorila vrata zloglasnog logora Auschwitz, sličnim putem, premda u drugom smjeru krenuo i sin koji inače dugi niz godina zajedno s obitelji živi i radi u Beču.
Oleg Mandić mlađi nakon završetka diplomskog studija, odlučuje se baviti znanošću pa ostaje na Sveučilištu u Beču. Sudjeluje u znanstvenim istraživanjima Paleontološkog instituta, gdje 1998. dobiva status asistenta. Rad na internacionalnom projektu o odvajanju Sredozemnog mora od Indijskog oceana i s tim povezanim globalnim klimatskim promjenama, vode ga na brojne ekspedicije i iskopavanja po Bliskom Istoku i u zemlje istočnog Mediterana, poput Irana, Egipta i Turske.
Rezultate tih istraživanja prezentira na stručnim kongresima širom svijeta i ubrzo ih pretače u doktorsku disertaciju, te 2000., s najboljim ocjenama, postaje doktor paleontoloških nauka. Krajem 2004. pridružuje se timu Geološko-paleontološkog odjela na Prirodoslovnom muzeju u Beču, gdje radi i danas kao znanstvenik-istraživač i kustos zbirke fosilnih invertabrata kenozoika. Dolaskom u muzej, ne prekida vezu sa sveučilištem, pa i dalje drži kolegije i organizira sudentske ekskurzije, te počinje voditi magistarske i doktorske radnje. Te aktivnosti dovode ga 2014. do habilitacije, kada postaje docent. Sudjeluje i prezentira svoje radove na mnogobrojnim kongresima diljem svijeta. Do danas mu je obavljeno više od sto znanstvenih članaka u renomiranim internacionalnim časopisima.
Gipsani zavoji
Prema materijalu kojeg nam je ustupio Oleg Mandić junior, on i njegovi kolege paleontolozi iz Prirodoslovnog muzeja u Beču procjenjuju da su pronađeni ostaci mamuta, dvije kljove i nekoliko kralježaka, stari oko milijun godina i potječu iz ledenog doba, odnosno iz pleistocena (približno od 2,6 milijuna do 12.000 godina prije Krista). Tijekom ove akcije na terenu koja je urodila iznimno vrijednim plodom, starost ostataka mamuta nije bilo teško procijeniti zbog geoloških slojeva koji su bili vidljivi uslijed građevinskih radova.
Oleg Mandić mlađi nije prvi put zbog nekog otkrića iz njegove struke završio u novinama, jer je primjerice pred nekoliko godina bio u ekipi koja je u Duvanjskom polju kod Tomislavgrada pronašla ostatke pretka slona, praslona, a reportaža o tome je bila i na HTV-u.
– Ove su iskopine zbog svoje starosti i stupnja očuvanosti jedno uistinu nevjerojatno otkriće, a posebice kljove koje su dugačke oko 2 i pol metra predstavljaju pravu rijetkost, kazao je povodom spektakularnog otkrića OlegMandić iz bečkog Prirodoslovnog muzeja i te su riječi objavljene u svim austrijskim medijima.
Također, navodi se kako su ostaci mamuta nekoliko dana čuvani u iskopini, gdje su učvršćeni tankim slojem gipsanih zavoja, a potom su prebačeni u bečki Prirodoslovni muzej gdje će biti dodatno preparirani kako bi se spriječilo sušenje i lomljenje kostiju. Na mjestu pronalaska ostataka znanstvenici su uzeli još uzoraka uz pomoć kojih će izvesti zaključke o klimatskim uvjetima u kojima je životinja živjela i vrsti kojoj je pripadala. Dakle, nakon početnog otkrića koje ih je ushitilo, sada tek slijede sati i sati strpljivog i upornog rada. No, Mandiću junioru koji je prema riječima njegovog oca pravi zaljubljenik u svoj posao, a krase ga »urođena studioznost i kreativnost, kao i upornost i ustrajnost«, sve ono što će uslijediti neće biti teško. Štoviše, kaže da će mu sve to biti zadovoljstvo…
Mamuti (lat. Mammuthus) predstavljaju izumrli rod životinja iz porodice surlaša (Proboscidea), u koju spadaju i slonovi. Tijekom diluvijalnog razdoblja nastanjivali su sjeverne dijelove svijeta – Europu, Aziju i Sjevernu Ameriku.
Smatra se da su evoluirali od azijskih slonova prije 4,8 milijuna godina. Izumrli su prije približno 10.000, dok su tragovi endemske patuljaste vrste u Kaliforniji zabilježeni prije 2.000 godina. Kako se može saznati iz dostupnih podataka, o razlozima izumiranja mamuta zasad ne postoji znanstveni konsenzus. Naime, dok dio stručne javnosti smatra da je do izumiranja mamuta došlo uslijed klimatskih promjena i zagrijavanja Zemlje, drugi navode da je glavni krivac bio čovjek koji ga je istrijebio.
Na pitanje kako se osjećao kada je zajedno s ekipom paleontologa na austrijskom terenu shvatio da se radi o seznacionalnom otkriću, Oleg Mandić mlađi nam je otkrio:
Sastanak u ponedjeljak
– Iznenadilo nas je to što se radi o mamutu, a pogotovo u momentima kada smo iskopali zbilja velike kljove – bilo je to za nas sve zajedno prilično veliko, ugodno iznenađenje. U međuvremenu smo zbog hitnoće već morali otići na drugi terenski posao, no odmah po povratku, vjerojatno već u ponedjeljak, 12. rujna imat ćemo sastanak na temu ovog otkrića. Sada nas čeka daljnji posao, jer još treba potvrditi starost ovog nalaza drugim analizama da bi se konačno moglo reći sve ono bitno što je vezano uz pronađene ostatke mamuta. Može se očekivati, odnosno nadamo se da ćemo uspjeti negdje do kraja iduće godine saznati konkretne i točne rezultate, no ono što sada znamo jest da se sigurno radi o kostima mamuta i to vrlo rijetke stare vrste. Naime, da bi se u konačnici moglo utvrditi sve činjenice, potrebno je više linija dokaza i ovo je sada za nas koji sve ovo volimo zapravo najzabavnija faza. Dakle – vrijedan materijal imamo i sada sa zadovoljstvom možemo korak po korak i strpljivo ići dalje – rekao je Oleg Mandić mlađi.
Po njegovim riječima, na nedavnom austrijskom iskopavanju je radilo pet ljudi, ali će na daljnjem istraživanju biti potrebno angažirati dvostruko veću stručnu ekipu.
