Grad: Rijeka
Danas: 15° djelomično oblačno
Sutra: 6° 14° djelomično oblačno
22. studenoga 2017.
Jeftino, lagano, zeleno

Hrvatski znanstvenik Nikola Biliškov traga za revolucionarnim rješenjem - gorivom budućnosti

Znanstvenik Nikola Biliškov u potrazi za revolucionarnim rješenjem / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Znanstvenik Nikola Biliškov u potrazi za revolucionarnim rješenjem / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 19. listopad 2017. u 8:39 2017-10-19T08:39:12+02:00

Cilj istraživanja je otkriti materijal takvih karakteristika koji će omogućiti jeftino, lagano, zeleno i učinkovito skladištenje vodika, a za rezultate je ozbiljno zainteresirana autoindustrija

U sobici od 15-ak kvadrata u koju taman stanu dva radna stola i ormar, te u još dva laboratorija zbijena na još manjoj kvadraturi, smještenima u zgradi Laboratorija za kemiju čvrstog stanja i kompleksnih spojeva Instituta »Ruđer Bošković«, znanstvenik Nikola Biliškov u potrazi je za revolucionarnim rješenjem efikasnijeg skladištenja vodika koje bi autoindustriju skrenulo u potpuno novom, »zelenom« smjeru.

Projekt »Novi materijali za skladištenje energije« projekt je težak 250.000 eura, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost. U istraživanju sudjelovali su i Institut za nuklearnu energiju »Vinča« iz Beograda i švicarski federalni institut EMPA. U naredne dvije godine, koliko još traje, trebao bi nas približiti gorivu budućnosti. Vodik se već danas sporadično koristi kao pogonsko gorivo i izvor energije, ali je njegova primjena ograničena manjkavostima koje istraživači nastoje otkloniti.

Pohrana molekule vodika u spremnike predstavlja velik izazov, jer je riječ o sićušnoj molekuli koja jednostavno iscuri kroz stijenke. Zato znanstvenici diljem Europe i svijeta tragaju za najboljim načinom skladištenja vodika. Najboljima su se pokazale legure metala, koje se ponašaju poput spužve i upijaju vodik. Na tom principu rade i obične punjive baterije, ali one nisu primjenjive u automobilskoj industriji jer bi takvi spremnici bili preteški, a i jako skupi. Osim toga, za te se legure koriste teški metali, čija je proizvodnja neekološka. Rudnici za njihovo crpljenje iz Zemljine kore obično su u siromašnim zemljama i onda ostaje pitanje koliko je na kraju zelena ta energija ako se za nju izrabljuje jeftinu radnu snagu. Vodik može biti zeleni nosač energije, zeleno gorivo, pod uvjetom da sve karike u tom tehnološkom lancu budu zelene, od proizvodnje pa do konačne primjene, objašnjava nam Biliškov dok obilazimo njegovo radno mjesto u laboratoriju.

Zajednički projekt

U prostoriji gdje su i dvije osobe previše, složeni su uređaji na kojima se rade sinteze, pohranjuju uzorci, obavljaju mjerenja i pokusi.

Suradnja bez politiziranja

Na pitanje kako se njihova suradnja nosi sa zaoštrenim političkim odnosima dviju država, Igor Milanović, postdoktorand iz beogradske »Vinče« konstatira kako političare »treba maksimalno ignorirati«.

– Mislim da previše dozvoljavamo, vjerujemo ljudima koji iz dana u dan dokazuju da im ne treba vjerovati, naš je pristup mazohistički - smije se Milanović. Iako upravljaju našim životima, treba ih, kaže, ignorirati jer je riječ o marginalcima koji se žele prikazati boljima od onog što jesu. »Imamo svoje živote, želimo živjeti bez politiziranja«, zaključuje.

– Nedavno sam predložio projekt s drugim najboljim neprijateljima Hrvatske, Slovencima - smije se Biliškov. Važno im je slovensko iskustvo s poroznim materijalima, te vjeruju da bi u toj kombinaciji mogli postići puno. A možda zajednički znanstveni uspjeh odškrine i neka politička vrata...

– Dosta dobro smo se opremili. Ovaj uređaj imaju i u švicarskom laboratoriju, a imamo i neke uređaje koje nema nitko osim nas - hvali se Biliškov. On i njegovi suradnici doradili su Sievertov uređaj za mjerenje tehnološki najvažnijih svojstava materijala - u kojim uvjetima primaju i otpuštaju vodik, na kojim temperaturama, tlakovima...

– To je ono što je najbitnije za upotrebu u automobilima i drugim potrošačima. On mjeri koliko plina može upiti čvrsta tvar, a mi smo umjesto jedne posude za mjerenje stavili dvije, pa mjerimo razliku tlakova između jedne i druge. Preciznost je time puno veća – tumači Biliškov. Uređaj je napravljen je u suradnji s FER-om, a teško će ga, smije se, patentirati jer su ga dosad pokazali prevelikom broju ljudi. Pokazuje nam i uređaj za mljevenje geoloških uzoraka koji potječe iz 50-ih godina i izgleda kao muzejski primjerak, ali još uvijek funkcionira.

– To je neuništiva tehnologija - komentira 42-godišnji kemičar, koji je na »Ruđer« stigao iz Pule, nakon što je diplomirao i doktorirao na zagrebačkom PMF-u. U laboratoriju u prosjeku provede pola radnog vremena, a ostalu polovinu za kompjuterom. Nerijetko je u laboratoriju po čitav dan.

Radnu sobu trenutačno dijeli s Igorom Milanovićem, postdoktorandom iz beogradske »Vinče«, s kojim surađuje na projektu Hrvatske zaklade za znanost, također usmjerene ispitivanju materijala za pohranu vodika. Na pitanje što je spojilo znanstvenike iz Hrvatske, Srbije i Švicarske, otkriva da se radilo o spletu okolnosti. Prije pet godina, kad je počeo raditi na »Ruđeru«, kao mladi znanstvenik otišao je u Beograd na konferenciju o vodiku i tamo upoznao mnogo današnjih suradnika, među njima i Andreasa Zuettela, u svijetu najcitiranijeg znanstvenika koji se bavi pohranom vodika.

– Zajednički projekt bila je moja inicijativa. Bavili smo se se drugom klasom materijala za spremanje vodika, a onda sam u Beogradu vidio što je aktualno i zanimljivo sa znanstvene strane. Vrlo brzo došao sam do kompleksnih hidrida, koji su nova klasa materijala i započeo projekt sa švicarskim institutom. Na inicijativu kolegice iz Vinče, Jasmine Grbović Novaković, započela je plodna bilateralna suradnja. Već imamo jedan rad, a uskoro ćemo objaviti i drugi - najavljuje Biliškov.

Skladištenje vodika

Cilj je njihovog istraživanja otkriti materijal takvih karakteristika koji će omogućiti jeftino, lagano, zeleno i učinkovito skladištenje vodika. Autoindustrija je ozbiljno zainteresirana za rezultate istraživanja, a Biliškov je uvjeren da će, čim se dođe do takvog rješenja, proizvođači automobila krenuti s proizvodnjom.

– Svi materijali s kojima radimo imaju poneku manu koja u tehnološkog primjeni postaje dosta velika. Pokušavamo to prevladati, ali onda nailazimo na druge probleme, inženjerske naravi, koje rješavamo u suradnji s ekipom s Fakulteta strojarstva i brodogradnje - veli Biliškov. Na FSB-u se tako planira projekt punionice vodika, kao neophodne logistike u trenutku kad vodik uđe u primjenu kao pogonsko gorivo.

Rješenjem za skladištenje vodika bave se deseci istraživačkih grupa diljem Europe, u državama poput Francuske ili Švicarske praktički nema znanstvene institucije koja nije oformila bar jednu grupu koja se bavi vodikom. Ipak, u odnosu na okolne zemlje smo u prednosti, jer Rumunjska, Bugarska, Mađarska, Austrija, praktično nemaju istraživačkih grupa za vodik. S druge strane, laboratorij u Švicarskoj ima više od 50 istraživača, od kemičara i fizičara do inženjera pa su kadri napraviti gotovi proizvod, navodi Biliškov. Sastavili su, na primjer, kosilicu na vodik, radili na brodiću na pogon vodikom... Druge su potencijalne primjene vodika u udaljenim trošilima, izoliranim gradićima. U Europi postoji barem 10-ak projekata u kojima se pomoću obnovljivih izvora dobiva energija za elektrolizu vode, dakle za dobivanje vodika, a energija koja se tako pohranjuje u vodiku koristi se u manjim mjestima na Korzici, Cipru, za napajanje domaćinstava električnom energijom.

Konkurencija u znanstvenoj zajednici očito je jaka, ali to ne znači da ovaj znanstveni tim ima manje šanse za uspjeh / Foto Davor KOVAČEVIĆ

– Stepenica između istraživanja i primjene nedostaje u cijelom svijetu. Ona, na primjer, postoji kod inovacija vezanih za SUS motore ili motore s unutarnjim izgaranjem, jer tu svako usavršavanje proizvoda ima trenutni odaziv u prodaji. Ipak, priča s automobilima na vodik sve je intenzivnija, počela je električnim automobilima na baterije, a nadamo se da će automobili nove generacije biti na vodik - kaže Igor Milanović. Ključno je u tome, dodaje, pronaći materijal koji će se višekratno upotrebljavati, biti siguran i niske cijene. Na tom putu, ovaj će hrvatsko-srpski znanstveni dvojac uključiti i druge susjede.

Konkurencija u znanstvenoj zajednici očito je jaka, ali to ne znači da ovaj znanstveni tim ima manje šanse za uspjeh. Bit će, očekuju, uspješnijih i manje uspješnih rješenja, i to u razdoblju od narednih 10-ak godina. O tome koje je rješenje bolje sudit će, kažu, autoindustrija i krajnji kupci, a presudan faktor na tržištu po svemu sudeći bit će - cijena.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka