Biološka, ekološka ili organska proizvodnja u teoriji ne postoji, za nju treba selekcionirati sorte koje su otporne barem na glavne štetnike
Doajena maslinarstva u Hrvatskoj, inženjera agronomije Itala Žužića, sreli smo na međunarodnom okupljanju maslinara u Taru »Tekuće zeleno zlato Istre«. Odradivši radni vijek u Agrolaguni Žužić je danas u mirovini, ali očito ne miruje. Okupio je profesore s talijanskih sveučilišta, koji su maslinarima govorili o novostima iz uzgoja i prerade maslina.
Dobri, ali ne najbolji
– Ne bih se složio s tvrdnjom da je hrvatsko tržište preplavljeno lošim uvoznim uljem. Uvozi se proizvod koji je na Zapadu legalan i u skladu s pravilima koje propisuje Bruxelles. Međutim, postoji osam kategorija maslinovog ulja. U Trstu se može kupiti ekstradjevičansko ulje za tri eura, ali ono nema aroma i u svojoj je kategoriji. Bitno je, međutim, da nema negativnih atributa.
Plominka prva na listi
– To je prodavanje magle. U maslinarstvu se moraju koristiti agrokemijski preparati, pripravci za zaštitu bilja. Najveća je greška kada se govori o biološkoj proizvodnji s autohtonim sortama, jer je u Europi moda održati raznolikost vrsta. No, maslina nije cvijet. Za biološku proizvodnju u voćarstvu treba selekcionirati sorte koje su otporne barem na glavne štetnike, ne bi li se proizveo »biološki proizvod«. Buža i bjelica osjetljive su na moljca i paunovo oko i obavezno se tretiraju zaštitnim sredstvima. Iz Toskane, nama klimatski najsličnijeg područja, donijete su leccino, pendolino, maurino, frantoio, mojarola, ascolana. Frantoio nije prihvaćen jer nije otporan na rak masline, mojarola je osjetljiva na paunovo oko, ascolana na maslinovu muhu, premda je najotpornija na hladnoću.
Proizlazi da je leccino najotporniji na zimu i štetnike te je prihvaćen kao standardna sorta. Po kemijskoj analizi i degustaciji u talijanskim institutima, sorta leccino dala je kvalitetnija ulja od ostalih. Porečka rosulja daje još bolje ulje, ali je osjetljiva na moljca, premda otporna na paunovo oko i zimu.
Osobno bih u svom masliniku posadio samo leccino i pendolino kao oprašivača. Od domaćih sorti najbolja je plominka, koje ima najviše na Krku. Ona je otporna na štetnike, plodovi su joj mali, slični kao oni leccina, i daje kvalitetno ulje.
Kod nas smo puno dijelovali na sadnju maslina, ali nismo radili na razvoju tržišta. Uskoro nećemo imati gdje prodati maslinovo ulje. Mislim da bi smo se trebali usmjeriti prema tržištu Austrije, Njemačke, Češke, slovačke, Rusije i Srbije a možda i prema SAD-u. Premalo se razvija i plasman na hrvatskom tržištu. Mi Istrijani pak idemo prema Italiji. Prezentacije našeg ulja u Italiji nemaju smisla, gdje ćeš ti njima konkurirati? To je kao da idemo prezentirati fićo u Ferarrijevu tvornicu.
