Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
18. listopada 2019.
Strah od "mreže"

Vlade u čitavom svijetu pokušavaju steći nadozor nad internetom. Nekima to, nažalost i - uspijeva

Foto Pixabay.com
Foto Pixabay.com
Autor:
Objavljeno: 18. svibanj 2019. u 8:12 2019-05-18T08:12:35+02:00

Rusija se pridružila Kini, Iranu, Vijetnamu, Kubi, Sjevernoj Koreji..., zemljama gdje je internet dijelom ili potpuno ograničen. Vlade u čitavom svijetu pokušavaju steći nadzor nad internetom

Koliko god da se mislilo kako će svjetska mreža olakšati razmjenu vijesti i ideja, svjedoci smo da se dešava suprotno od toga; već osam godina sve više se ograničava sloboda na internetu. Sjeverna Koreja je tu ekstremni slučaj; koju god internetsku adresu tamo upisali, dobit će se samo nekoliko sjevernokorejskih internetskih stranica.

Ovih dana ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je zakon o stvaranju nacionalne internetske mreže Runet, koja će funkcionirati nezavisno o globalnom internetu. Ovaj dugo najavljivan zakon propisuje stvaranje nacionalne internetske mreže koja bi zaštitila Rusiju od stranih ograničenja, kao i održiv, siguran i potpuno operativan lokalni internet. Zakon bi službeno trebao stupiti na snagu u studenom ove godine, a njime je predviđeno osnivanje centra za upravljanje i nadzor internetskog prometa koji bi bio pod kontrolom telekomunikacijske agencije Roskomnadzor, koja bi mogla nadzirati sav promet u ruskom cyber prostoru. To znači da bi državni cenzori lako mogli blokirati ili cenzurirati nepoćudne korisnike interneta te istovremeno nadzirati i kontrolirati sve informacije.

Putin ovu mjeru argumentira »nacionalnom sigurnošću«, no neki u ovom potezu vide uvođenje cenzure. Rusija se tako pridružila Kini, Iranu, Vijetnamu, Kubi, Sjevernoj Koreji..., u kojima je internet djelomično ili potpuno ograničen. Kako je za Deutsche Welle izjavio nizozemski stručnjak za zaštitu podataka Joris van Hoboken, vlade u čitavom svijetu sve više pokušavaju steći nadzor nad onim što se događa na internetu.

– Rusija je time stvorila pravne okvire da isključi dijelove interneta i intenzivnije ga nadzire. Ova zemlja tu ne mora dugo tražiti uzore: Kina već desetljećima razvija složeni sustav cenzure interneta. Prošlogodišnje izvješće nevladine organizacije Freedom House o slobodi u svjetskoj mreži upozorava kako je Kina zemlja koja je 2018. najviše zlouporabila slobode na internetu. U toj zemlji postoje platforme socijalnih mreža koje su slične »pravim«, ali gdje je zabranjen pristup »nepodobnim« sadržajima i informacijama.

Koliko god da se mislilo kako će svjetska mreža olakšati razmjenu vijesti i ideja bez obzira na nacionalne granice, svjedoci smo da se sve više dešava suprotno od toga: nevladina organizacija u svom izvješću konstatira kako već osam godina sve više ograničava sloboda na internetu. Sjeverna Koreja je tu ekstremni slučaj: koju god internetsku adresu tamo upisali, dobit će se samo nekoliko sjevernokorejskih internetskih stranica. Cenzura uglavnom ne ide tako daleko, nego je usmjerena samo na neke određene pojmove i sadržaje – objašnjava Hoboken.

Prema pisanju DW-a, to je mač s dvije oštrice: s jedne strane se tako može zabraniti pristup nepoželjnim političkim stavovima i informacijama, ali nitko ne može imati ništa protiv da se ograničava pristup dječjoj pornografiji ili trgovcima oružja. Hoboken je zabrinut da bi taj nadzor mogao doći do stupnja gdje se onda može isključiti čitava mreža ili njeni važni dijelovi. Šri Lanka je nakon nedavnih terorističkih napada djelomice isključila pristup socijalnim mrežama kako bi spriječila kolanje glasina i moguću burnu reakciju, možda čak i oružani okršaj ogorčenih građana.

Izvješće Freedom on the Neta bilježi kako je u gotovo polovici zemalja u kojoj se prati ograničavanje sloboda u internetu, najviše intervencija bilo uoči održavanja izbora u tim zemljama. Tu su onda opet i demokratske zemlje koje žele ograničiti informacije na internetu: tako je i Njemačka uvela zakon koji obavezuje internetske platforme da uklone poruke i sadržaje korisnika kad one šire mržnju.

Poznato je, primjerice, da u Turskoj postoje stroge kontrole interneta, a Google je objavio podatke koji pokazuju da je Turska, u usporedbi sa svim zemljama u svijetu, kod ove kompanije podnijela najviše zahtjeva za brisanje određenih sadržaja. Godine 2014. turski parlament glasao je za zakon kojim se omogućava blokada neke stranice bez sudskog odobrenja. Zakon koji je usvojen na prijedlog konzervativne stranke AKP, obavezao je internet »providere« na pohranu podataka o korisnicima na dvije godine. Osim toga, turske vlasti, nakon stupanja na snagu ovog zakona, imaju pravo od »providera« tražiti podatke o korisnicima interneta.

Oporba je izrazila mišljenje da zakon turskoj vladi daje pravo na proizvoljno odlučivanje o cenzuri i blokadi, odnosno zatvaranju neke stranice. Istaknuto je i da Erdogan ovim zakonom samo želi spriječiti kritike upućene njegovoj vladi i na taj način onemogući rad internetske stranice s koje dolaze ove kritike. Kritika je stigla i iz inozemstva – OSCE je upozorio da nova prava vlasti zaduženih za telekomunikaciju vode tome da se informacije korisnika interneta sakupljaju i sortiraju bez ikakvih pravnih ograničenja, kao i da korisnici ne znaju kada i kako se to događa. Iz organizacije »Reporteri bez granica« priopćeno je da je jedini cilj zakona pojačana web-cenzura, kao i kontrola interneta i cenzura od strane turske vlade.

Prije nekoliko godina najavljeno je da Iran kreira »inteligentni software«, koji će građanima omogućiti ograničen i kontroliran pristup filtriranim stranicama društvenih mreža kao što su Facebook i Twitter. Korištenje zapadnih društvenih mreža i internetskih stranica u Iranu je ograničeno i filtrirano. Iran je, u suradnji s Kinom, koja je pionir u cenzuri interneta, tijekom proteklih nekoliko godina razvio svoj sofisticirani sustav filtriranja i praćenja sadržaja. Peking je, umjesto da svojim građanima omogući pristup društvenim mrežama koje su stvorile kompanije na Zapadu, kreirao svoju verziju tih stranica, kao Weibo – kineski odgovor na Twitter, i Youku koji je poput Youtubea.

Iran je isto tako pokušao stvoriti svoju verziju Facebooka i Youtubea, ali većina internetskih korisnika radije je ostala na zapadnim platformama, koje su već postale popularne. Da bi ih uvjerila da se predomisle, vlada je ponudila pristup internetu velike brzine samo onima koji žele pristup stranicama iranskih društvenih mreža. Iranska vlada ima potpunu kontrolu interneta i nadgleda sav prijenos podataka u zemlji, u kojoj, od oko 75 milijuna ljudi, prema procjenama vlade, internet koristi njih 25 milijuna. Broj korisnika, međutim, iz dana u dan raste i to otežava njihovo praćenje. Kontrola dubokog paketa, forma je paketa filtera za računarske mreže koja provjerava podatke, a mnogo teže funkcionira kad broj korisnika i količina prenesenih podataka raste svakog dana.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.