Oni su došli po našu djecu, došli su uzeti krvavi danak kao plaću za mrvice koje su nam donosili sumnjivi humanitarci, upozoravao je još 2006. akademik Rešid Hafizović
Rijaset Islamske zajednice Bosne i Hercegovine razriješio je službe Selvedina Beganovića, donedavno imama u selu Trnovo kod Velike Kladuše. Od 8. prosinca prošle do 21. veljače tekuće godine, trnovski imam preživio je pet fizičkih napada hladnim oružjem od strane zagovornika takozvanog »čistog islama«, pripadnika skupine koju u BiH i susjednim državama nazivaju vehabijama.
Iako je napokon otišao iz Trnova, imam Beganović ne osjeća se sigurnim, nego kaže: »Oni znaju gdje se krećem. Prijete mi iz cijele BiH. Napadi će biti nastavljeni bilo gdje. Zbog svega što se dogodilo razmišljam o povlačenju iz službe.«
Kao inspiratora napada koje je preživio, Beganović prokazuje Bilala Bosnića, čovjeka koji se naziva učiteljem (šejhom) »čistog islama«.
Svojim radikalnim učenjem Bosnić oko sebe okuplja mladiće i djevojke iz cijele BiH, a nadležne institucije susjedne države sumnjičile su ga da je svoje sljedbenike regrutirao za ratove na strani Islamske države Iraka i Levanta (ISIL/IDIL). Zbog toga je Bosnić početkom rujna prošle godine bio i uhapšen u policijskoj akciji Damask, ali već početkom prosinca pušten je na slobodu. Tom prilikom, na pitanje novinara kako se osjeća, izjavio je: »Osjećam se vjernički, muminski.« U Bosni i Hercegovini Bilal Bosnić danas je na glasu kao jedan od najutjecajnijih propovjednika radikalnog tumačenja islama.
Imam Selvedin Beganović svojedobno je (o) Bilalu Bosniću napisao dva pisma. U prvom je Bosnića izravno molio da mladiće/vjernike ne regrutira za ratove, a u drugom je upozorio da spomenuti »učitelj« kupuje kuće i zemlju u selu Bosanska Bojna, koje se nalazi na samoj granici sa Hrvatskom.
Neželjeni gosti
– Svi potežu pismo koje sam napisao Bosniću, u kojem sam mu poručio: nemoj nam slati omladinu na strana ratišta. Bilal Bosnić i ja se poznajemo iz vremena rata. U tom prvom obraćanju ja sam njemu napisao da ako itko treba da ide u džihad onda je on prvi koji treba da krene, a ne da sjedi kod kuće pored četiri žene, a iz tople sobe nagovara omladinu. On negira to i danas, ali opće je poznato da su momci koji su otišli u Siriju bili uz Bilala, rekao je nedavno Beganović za Centralni dnevnik bh televizije Face. Međutim, rekao je, napadi kojima je bio meta nisu započeli zbog tog, nego zbog drugog pisma, u kojem je pisao o novoj »bazi« vehabija – Bosanskoj Bojni. Napadi na trnovskog imama na koncu su ispunili svoj cilj. Selvedin Beganović na koncu je iz svog džemata otišao. Za kraj je rekao: »Sudeći po onome što sam vidio u Rijasetu Islamske zajednice, ja se ne vraćam. U Rijasetu sam vidio da je ovo što se dešava sa mnom ogroman problem za Islamsku zajednicu. Ja njima problem jesam i ja ih razumijem. Dobrovoljno, pod pritiskom, sam se povukao iz Krajine, rekao je novinarima Beganović. O njegovom slučaju izvještavali su brojni strani mediji, prostor su mu za shodno našle dati i neke od najutjecajnijih medijskih kuća, poput The Associated Pressa i Washington posta.
Govoreći o skupini koja se okuplja oko Bosnića, imam Beganović kaže: »Oni ne priznaju nikog drugog tko u smislu vjerovanja nije isti kao oni, tko se ne ponaša kao oni, tko ne razmišlja i ne djeluje kao oni. Tu se radi o dobro uhodanom sistemu. Ja se pojavim u afganistanskoj nošnji, omotam oko glave turban, sjednem tamo negdje da držim predavanje i prvi cilj mi je srušiti autoritet. Imami su za njih otpadnici, a u toj grupi nalaze se neobrazovani ljudi koji ne razmišljaju svojom glavom, nego im treba netko tko će ih vodati i govoriti što je ispravno, a što neispravno. Na kraju se udara na institucije. Rijaset Islamske zajednice je reagirao kod svakog napada na mene. Savjetovali su mi da se ne izlažem, da ne govorim o njima, da ne istupam u medijima.«
Ne treba, dakle, posebno napominjati kakvu štetu su Bosni i Hercegovini nanijeli napadi na trnovskog imama. Na ovom mjestu treba istaknuti da napadi na Selvedina Beganovića jesu najistaknutiji, ali nipošto i jedini slučaj koji govori o problemima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini sa zagovornicima radikalnog tumačenja islama. Posljednjih godina, naime, zabilježen je niz incidenata u džamijama diljem Bosne i Hercegovine, koje su prouzročili sljedbenici vehabijskog pokreta. Posljednji incident dogodio se u sarajevskom naselju Stara Breka, gdje su trojica mladića pokušali prekinuti molitvu.
– Ušli su u džamiju prije ezana i stali pred mene. Njihove pojave su bile uznemirujuće. Dvojica su imala duže kose i brade, nauljene, a sva trojica su imala surmu na očima, onako kao kad se ide u rat i borbu. Glavni, koji je komandirao grupicom, stao je prvi ispred mene, skinuo jaknu, a onda se ukazala crna duga majica sa ISIL-ovom zastavom.
Počeli smo s džumom, ja sam se popeo na minber i proučio hutbu na arapskom, a onda sam počeo držati dio hutbe na bosanskom. U trećoj minuti moje hutbe krenuo sam da citiram jedan hadis o lijepim običajima, hadis koji se nalazi u Muslimu i još u nekim drugim zbirkama, pa sam rekao da je Allahov Poslanik rekao tko u islam uvede jedan lijep običaj, imat će za to nagradu. A onda je taj haridžija povikao: Lažeš!, ispričao je o incidentu imam Muhamed Velić. Neželjene »goste« vjernici su potom izbacili iz džamije.
Opasni nauk
Taj incident navodim tek kao još jednu u niz ilustracija problema koji Islamska zajednica BiH danas ima sa sljedbenicima radikalnog tumačenja islama. Prvi »učitelji«, ljudi od kojih će »štafetnu palicu čistog islama« preuzeti osobe poput Bilala Bosnića, u Bosnu i Hercegovinu došli su u vrijeme rata, što ga dobrovoljci, što kao pripadnici humanitarnih organizacija iz islamskih zemalja. Njihov cilj nije bio samo pomoći građane i građanke islamske vjeroispovijesti u susjednoj zemlji, nego i širiti svoj nauk. Najaktivniji na tom poslu bili su humanitarci pristigli iz Saudijske Arabije. Pravac sunitskog islama koji se naziva vehabizam (selefizam) u ovoj zemlji službeni je, državni pravac tumačenja islama. Njegovo širenje Islamska zajednica u startu nije prepoznala kao problem, zapravo, točnije bi bilo reći da su lideri Islamske zajednice BiH u to vrijeme imali prečih problema. Jedan od prvih bošnjačkih intelektualaca koji je jasno i glasno upozorio što bi vehabizam mogao donijeti Bosni i Hercegovini bio je akademik Rešid Hafizović, redoviti profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. U sarajevskom Oslobođenju on je 2006. godine objavio tekst pod naslovom »Oni dolaze po našu djecu”.
Fatalni virus
Bosanski muslimani su zaraženi novim, fatalnim virusom, kao recidivom tek minule agresije, a utjelovljenje tog virusa je prepoznatljivo u arogantnoj, namrgođenoj, agresivnoj i za ovaj prostor i vrijeme anahronoj pojavi zvanoj vehabizam, pisao je Hafizović. Na udaru je, upozorio je, »sve što temeljito ne sliči njihovoj jednoumnoj, priprostoj, ‘beduinskoj’ i monotonoj ‘kulturi’ i ‘tradiciji’«.
– Dolazeći pod izgovorom da pomognu muslimane, oni su, zapravo, poput nezvanih emisara iza sebe ostavljali samo krvavi trag, krvoproliće, smrt i neviđeni užas. Oni to pripremaju i ovoj zemlji, njenim muslimanima, ali i ne samo njima. Oni su došli po našu djecu, došli su da uzmu krvavi danak, da nam uzmu srce i dušu kao plaću za mrvice koje su nam donosili sumnjivi humanitarci sa posljednjim, nečasnim nakanama. Oni su među nama. Šireći praksu tzv. incestnih brakova po našim selima, kasabama, varošima i gradovima, oni su već dobrano načeli naše tradicionalno društveno tkivo. Oni su već u našem medijskom prostoru, u našim upravnim i akademskim religijskim institucijama: u našim džamijama, našim medresama, našim akademijama, posvuda. A Rijaset Islamske zajednice u BiH kao da se tek budi i pomalo naslućuje pošast koja se nadvila nad europskim muslimanima u BiH, napisao je akademik. Rijaset Islamske zajednice na ovaj njegov tekst odgovorio je tvrdnjom da je Hafizović iznio »neprimjerene kvalifikacije« .
– Dva ekstrema ne čine jedno dobro. Prema tome, Rijaset IZ-e će insistirati na očuvanju »islamske tradicije Bošnjaka«, kao ustavne kategorije IZ-e u BiH, ali bez vrijeđanja bilo koga i bez nasilja protiv bilo koga, stajalo je u reakciji Rijaseta.
