Hoće li svijet biti unipolarni, u kojem SAD drži i dalje najveću tehnološku i diplomatsku silu u svijetu ili će biti multipolarni, uz Rusiju, Kinu pa i neke druge sile osnovni je razlog bitke u Siriji, kaže politolog Vedran Obućina
Vrlo kontrolirani napad saveznika na navodna vojno-kemijska postrojenja u Siriji prošao je prošlog vikenda, ta je misija ispunjena ali je naravno pitanje – što će biti dalje u Siriji i sa Sirijom i što će se događati u odnosima velesila – SAD-a i Rusije, Europe i Rusije te SAD-a i Europe i Kine. Pišemo o ‘navodnim’ kemijskim postrojenjima jer stručnjaci smatraju da bi stvarno uništenje kemijskih otrova bilo prouzrokovalo katastrofu i trovanje okoliša, a toga nije bilo.
Za zaključiti je da su Rusi bili obavješteni o ciljevima i dometima tog napada koji nasreću nije prouzročio niti jednu ljudsku žrtvu te se eskalacija između Zapada i Rusije zasad ne očekuje. Ali je londonski The Guardian u jednom tekstu početkom tjedna usporedio situaciju prošle subote prilikom američkog napada s onom prije Prvog svjetskog rata. No, bilo pa prošlo, zasad.
Antonio Guterres, glavni tajnik UN-a, ocijenio je da se hladni rat vratio s osvetom i razlikom, a ta je razlika što više nije hladan. Mehanizam koji je služio da bi sprečavao eskalacije više ne postoji, upozorio je Guterres. U ovom strašnom sirijskom građanskom ratu koji traje više od sedam godina poginulo je pola milijuna ljudi, nešto manje od 6 milijuna je pobjeglo izvan Sirije, a 6 milijuna ih je raseljeno unutar te zemlje.
Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier govoreći o odnosima EU i Rusija bio je vrlo izričit: »Sasvim neovisno o Putinu, mi ne smijemo Rusiju, tu zemlju i njezin narod, označiti neprijateljem« i upozorio je da je opasna »galopirajuća tendencija da se Rusiju smatra neprijateljem«, »protiv toga je naša povijest i puno toga je u igri«. Boban prognozira da će se u odnosima europskih zemalja prema Rusiji i obratno održavati sadašnji status quo. Kaže da je sada već više od četiri godine od početka sukoba u Ukrajini i očekivalo se da će se sankcije koje je prvotno uveo Zapad prema Rusiji vremenom ispuhati jer će prevladati ekonomski interes nad nekim političko-ekonomskim idealima. Ali, sankcije ne popuštaju, najavljuju se čak i nove. Očito je da zapadnoeuropske zemlje kao Njemačka i druge ali i srednjoeuropske, kao Slovačka i Mađarska, žele dobre odnose s Rusijom ali zbog Ukrajine ne popuštaju u sankcijama.
– Napad je bio poruka da je SAD u svakom trenutku spreman vojno reagirati. U Siriji se testira novo naoružanje i jedne i druge strane i to nije uvod u izravnu konfrontaciju. To je daleko od trećeg svjetskog rata. Moguće je da će doći do sukoba istih snaga a nekom drugom teritoriju, ali zapravo glavna se bitka vodi o tome kakav će biti međunarodni poredak. Hoće li biti unipolarni u kojem SAD drži i dalje najveću tehnološku i diplomatsku silu u svijetu ili će svijet biti multipolarni, uz Rusiju, Kinu pa i neke druge sile. S tim da SAD neusporedivo više od svih izdvaja za naoružanje, govori nam Vedran Obućina, politolog, stručnjak za Bliski Istok. Za Siriju je jedino moguće političko rješenje za prestanak rata i novo uređenje sirijske države. Trenutačno, osim poziva francuskog predsjednika da svi sjednu za stol, uključujući i Iran, nema drugih poziva, kaže Obućina. A takav dogovor u kojem bi Asad imao veliku snagu na terenu sigurno bi podrazumijevao i da bude jedan od ključnih igrača u novoj Siriji. Ako Amerikanci podlegnu tom rusko-iranskom ili čak i turskom savezu, onda to znači da SAD više ne može sam određivati tokove politike i geopolitike. Svako rješenje o Siriji imat će ogromne posljedice za cijeli Bliski istok i za globalne međunarodne odnose, kaže Obućina. Tumači da su Rusi pragmatični, žele da tamo i dalje imaju jaku ulogu, tamo imaju svoju najveću pomorsku bazu na Sredozemlju i žele da imaju utjecaj i na druge zemlje te regije. Za razliku od Irana koji želi jedino Siriju koju vodi Bašar al-Asad i kojeg podupire Hezbolah.
Trump je maknuo sve koji su podržavali multilateralni sporazum s Iranom kojeg je supotpisao Obama, jer s Pompeom i s Boltonom još će jače gurati ideju da se taj sporazum prekine. A dogovor bez Amerike je uzaludan.
Sukob s puno važnih igrača
Obućina smatra da Francuska neće odustati od Irana bez obzira što bude želio Obama. Iranci su pokupovali Airbuse. Francuska kompanija Total je zakupila plinska polja, Peugeot i Renault su u Iranu.
Vladislav Surkov, visoki savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina, napisao je za magazin »Russia In Global Affairs« da je Rusija napustila svoje četiri stoljeća duge nade o integraciji sa Zapadom i da kreće ka novoj eri geopolitičke izolacije. »Epsko putovanje Rusije ka Zapadu« gotovo je, što je označilo i kraj »ponovljenim neuspjelim pokušajima da postanu dio zapadne civilizacije« koji traju više od četiri stoljeća.On je napisao kako Rusija ima »samo dva saveznika: vojsku i mornaricu«, te da »samoća ne znači potpunu izolaciju«. »Rusija će bez sumnje sudjelovatii u trgovini, privlačiti ulaganja, razmjenjivati znanje i voditi ratove, te da je na ruskom narodu hoće li Rusija postati »usamljenica u podmorju« ili »alfa nacija koja teži vodstvu« nad drugim narodima.
– Europa nema jedinstvenog stava. Bez Njemačke ne može se graditi europski stav o Rusiji. Ne žele se miješati u globalne sukobe, isto tako i Italija nije zainteresirana da se uključi na američku stranu, a protiv Rusa. A Francuzi sanjaju da su velika nacija pa žele biti u svemu tome, kaže. Svi već godinama govore o potrebi političkog rješenja, ali Zapad i Rusi o njemu svakako misle različito, kao što misle različito i Saudijska Arabija, Turska i Iran i naravno suprotstavljene strane u ratu – režim Bašara al-Asada i pobunjenici, dok su postrojbe ISIL-a posebna priča. Uz presudnu rusku vojnu potporu Bašar al-Asad je na putu da dobije rat, ali će vrlo teško moći i ratom zadobiti jedinstvenu Siriju. Zapad bi želio Asadov odlazak iako to više izravno i ne traži, jer ga Rusi snažno štite. Istina je da gotovo da je pobijeđena Islamska država u Siriji i to Amerikanci i europske zemlje moraju priznati i priznaju.
Bašar al-Asad je u ovom dugogodišnjem ratu više puta optuživan da je koristio (zabranjeno) kemijsko oružje. U kolovozu 2013. kemijskim su oružjem napadnuta područja Gute, u okolici Damaska koja su se tada nalazila pod kontrolom sirijskih pobunjenika i pritom je poginulo 355, a ranjeno oko 3.600 osoba. Mjesec dana kasnije izvještaj UN-a je potvrdio da je upotrijebljen otrovni sarin u napadu, ali ipak nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko je počinitelj zločina. Tada se pripremala zapadna intervencija na Siriju, ali stvar je riješena tako da je, na nagovor Rusa, sirijski predsjednik Asad predao kemijsko oružje koje su posjedovale sirijske vlasti pod međunarodnu kontrolu. Sada tim Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) više od tjedan dana čeka dopuštenje sirijskih vlasti na ulazak u Dumu gdje se dogodio napad otrovnim plinom, a u srijedu je na članove tima i pucano.
Šef najveće medicinske službe za pomoć u Siriji tvrdi da su liječnike koji su pomagali unesrećenima nakon navodnog plinskog napada u Dumi sirijski dužnosnici »ekstremno zastrašivali« da šute o tom događaju, a oni sami su zaplijenili biološke uzorke. Dr. Ghanem Tayara, direktor sindikata medicinskih i pomoćnih organizacija (UOSSM), izjavio je da je liječnicima pripriječeno da će njihove obitelji biti ugrožene ako budu govorili o tome što se dogodilo.
May: Vjerujemo da je to bilo potrebno
Donald Trump već uobičajeno luta u svojoj međunarodnoj politici pa se ne zna što će biti sutra i preksutra. No, ovoj akciji priključili su se Britanija i Francuska. Od Britanije se vojna podrška Amerikancima i očekivala, no premijerka Theresa May je odmah poslije subotnje akcije u Siriji istaknula da to nije napad za promjenu režima u Siriji. Ona je priključivanje Trumpovoj akciji ovog tjedna branila u parlamentu pa je rekla da Britanija nije išla u napade zato jer je to zatražio Trump nego stoga »jer vjerujemo da je to bilo potrebno«. To je bio odgovor Therese May šefu laburista Jeremyju Corbynu koji je kazao da Velika Britanija treba imati vodeću ulogu u postizanju primirja u tom sukobu, a ne primati upute od Washingtona. Mnogi su zastupnici opozicije tvrdili da su ti napadi nelegitimni, jer nemaju međunarodni mandat.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron tvrdio je ovih dana da je nagovorio američkog predsjednika Trumpa da američke vojne snage i nadalje ostanu raspoređene u Siriji te da se vojni angažman SAD-a i Francuske završi onog dana kad se okonča rat protiv Islamske države. Ipak je Bijela kuća kasnije objavila da Trump želi što brži povratak vojnika kući. Bez obzira na ovu akciju, kako sada stvari stoje, Macron će u svibnju otići u Moskvu. U svibnju 2017. Putin je bio u Parizu. Macron ističe kao bitni prioritet na Bliskom istoku borbu protiv Islamske države. Više ne traži Asadov odlazak s čela Sirije ali ima nultu toleranciju na kemijsko oružje i sprečavanje dostave međunarodne humanitarne pomoći. Dva dana prije savezničkog napada u Siriji u Parizu je bio princ Saudijske Arabije Bin Salman i tada je zaključeno čak 19 sporazuma između francuskih i saudijskih tvrtki u vrijednosti većoj od 18 milijardi američkih dolara. Najznačajniji je sporazum o petrokemijskom projektu između francuskog Totala i saudijske kompanije Aramco. Investicija od pet milijardi dolara omogućit će izgradnju postrojenja u Jubailu, gdje se već nalazi najveća rafinerija Totala u svijetu. Ali, Macronova Francuska odlično surađuje i s Iranom, najvećim muslimanskim protivnikom Saudijske Arabije a velikim prijateljem Rusije. Macron je jedini europski državnik koji je konkretno predložio mirovne pregovore za Siriju i predlaže da u njima sudjeluje i Iran. Njemačka premijerka Angela Merkel samo je načelno poduprla akciju saveznika u Siriji.Davor Boban, docent na Fakultetu političkih znanosti kaže da se u sirijskom građanskom ratu prelamaju brojni svjetski interesi. Sirija je jedina ruska baza na Mediteranu i Rusi žele tu sačuvati svoje interese. Ako dođe druga vlada, moguće je da će Rusi morati vani. A Zapad ne želi dopustiti da se Rusija na Bliskom istoku utabori.
