Bivši premijer Jadranko Prlić dobio je 25 godina zatvora, a po 20 godina bivši ministar obrane Bruno Stojić, zapovjednici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković. Bivši zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Ćorić dobio je 16 godina, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić 10 godina
HAAG – Šestorica vojnih i političkih čelnika Herceg Bosne – Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Bruno Stojić, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić – sudjelovali su u udruženom zločinačkom pothvatu kojem su na čelu bili pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak, presudilo je prvostupanjsko vijeće Haškoga suda, proglasivši hrvatsko vodstvo iz devedesetih krivim za pokušaj komadanja Bosne i Hercegovine, stvaranje hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. te njegovo pripojenje Hrvatskoj.
Nekadašnji premijer Herceg-Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je osuđen na 25 godina, dok su ministar obrane Bruno Stojić i zapovjednici Glavnog stožera HVO-a generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković dobili po 20 godina, zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Ćorić 16 godina, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić 10 godina zatvora.
Provedba udruženog zločinačkog pothvata počela je sredinom siječnja 1993. kada je HVO proveo vojne kampanje koje je pratilo iseljavanje muslimana i kada je organizirao iseljavanje Hrvata iz srednje Bosne u Herceg Bosnu, bilo dobrovoljno ili uz primjene sile, navodi se u obrazloženju presude.
Brojni zločini HVO-a nad muslimanima do travaudruženog zločinačkog pothvata 1994. uglavnom ukazuju na očigledan obrazac ponašanja, što znači da ih u većini slučajeva nisu počinile neorganizirane skupine, nego su oni ishod plana koji su osmislili članovi UZP-a kako bi protjerali muslimane iz Herceg-Bosne, tvrde haški suci.
Članovi udruženog zločinačkog pothvata osiguravali su kadrove i koordinaciju za operacije na terenu kako bi se počinili zločini i uspostavili sustav za iseljavanje muslimana putem ubojstava, uništavanja imovine, deložacija, zlostavljanja, sustavnom uporabom zatočenika za radove na bojišnici i kao žive štitove, putem ubojstava i zlostavljanja zatočenika i njihovih obitelji nakon puštanja zatočenika na slobodu.
Prema zaključku sudaca, pripadnici HVO-a počinili su i zločine koja nisu obuhvaćena udruženim zločinačkim pothvatom, a radi se o krađama, silovanjima i seksualnim zlostavljanjima, ubojstvima u akcijama i tijekom zatočeništva, kao i rušenje džamija u Sovićima i Doljanima. (Hina, Novi list)
Iako su proglašeni krivima i po osobnoj odgovornosti i kao članovi udruženog zločinačkog pothvata, osuđeni su na niže zatvorske kazne od onih koje bi se očekivale prema stupnju odgovornosti. Primjerice, svi su osuđeni za sudjelovanje u dva oblika udruženog zločinačkog pothvata – i to da su planirali zločine i da su bili svjesni posljedica tih zločina, prema prvom obliku udruženog zločinačkog pothvata, ali i da su odgovorni za zločine koje nisu planirali, iako su mogli znati kakve će biti posljedice tih neplaniranih zločina, prema trećem obliku udruženog zločinačkog pothvata – dok je jedino Valentin Ćorić osuđen i po zapovjednoj odgovornosti.
Tužiteljstvo je za optužene tražilo dugogodišnje zatvorske kazne: po 40 godina za Prlića, Stojića, Praljka i Petkovića, 35 za Ćorića i 25 za Pušića.
Prema zaključku prvostupanjskog vijeća, uz izdvojeno mišljenje predsjednika vijeća, francuskog suca Jean-Claudea Antonettija, sva su šestorica “značajno pridonijela udruženom zločinačkom pothvatu”, kojem je cilj bio etničko čišćenje muslimanskog stanovništva s teritorija koja su proglašena hrvatskima te obnova Banovine Hrvatske.
U dosad najduljem i najkompliciranijem haškom predmetu, koji je jučer dobio i najopsežniju prvostupanjsku presudu u povijesti Haškog suda, na 2629 stranica, u šest svezaka – ne uključujući izdvojena mišljenja i dodatke – sudsko je vijeće zaključilo kako je vodstvo Hrvatske zajednice Herceg Bosne, među njima Mate Boban i čelnici Hrvatske, uključujući Franju Tuđmana, sklopilo plan prema kojem je za uspostavu hrvatskog entiteta neophodno promijeniti sastav stanovništva na tom teritoriju. Osim Tuđmana, sudac Antonetti izrijekom je naglasio da su u ostvarenju tog plana sudjelovali, uz sve osuđenike, i Janko Bobetko, nekadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske te Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice Herceg Bosne, sa sjedištem u Grudama.
Sudac Jean Claude Antonetti tijekom izricanja presude naveo je da je Tribunal utvrdio da su pripadnici HVO-a počinili brojne ratne zločine – od ubojstava, krađa, silovanja do brutalnih mučenja.
Sukob u BiH bio je međunarodnog karaktera jer su se uz vojnike HVO-a borili i pripadnici HV-a, a utvrđeno je, kaže, da je postojao udruženi zločinački pothvat s ciljem osnivanje hrvatskog entiteta.
Na njegovom čelu, zaključio je sud, bio je bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, a cilj je bio “očistiti” teritorij Herceg-Bosne od muslimanskog stanovništva. Uz Tuđmana su skupinu koja je koordinirala “aktivnostima” činili Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban i optužena šestorka.
Prema mišljenju većine sudaca, taj je entitet trebalo ili pripojiti Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH ili bi on postao neovisna država unutar BiH, koja bi bila tijesno povezana s Hrvatskom.
Vodstvo Hrvatske zajednice Herceg Bosne, među njima Mate Boban i čelnici Hrvatske, uključujući Franju Tuđmana ocijenili su da je za uspostavu hrvatskog entiteta neophodno promijeniti sastav stanovništva na tom teritoriju, zaključili su suci. (Novi list)
Svi su oni, zaključilo je sudsko vijeće, koristili postrojbe HVO-a za ostvarenje tog cilja, bili su svjesni da je taj cilj u suprotnosti s mirovnim pregovorima u Ženevi te da to podrazumijeva etničko čišćenje muslimana s područja koja su trebala postati dijelom Hrvatske.
Na prvostupanjsku presudu svi osuđeni imaju pravo žalbe, o kojima će odlučivati žalbeno vijeće.
