Šesta flota u Jadranu

U “Lenac” na remont stigao “Mount Whitney”, brod koji je vodio udare na Gadafija

Danko Radaljac

Danas Šesta flota više nema nekadašnju stratešku važnost, ali nedavni udar na Libiju potvrdio je veliko iskustvo Amerikanaca, koji su iskoordinirali dva nosača »Eisenhowera« i »Charlesa de Gaullea« 



Zapovjedni brod Šeste flote, USS Mount Whitney plovi na navoz Viktora Lenca kako bi obavio redovni remont. Velika je to pohvala za hrvatsku brodogradnju, da se na popravak dobije brod koji predvodi flotu koja je za vrijeme Hladnog rata bila predviđena kao jedinica prve pomorske obrane protiv Sovjetskog Saveza.



U Kvarnerski zaljev uplovio je USS Mount Whitney u srijedu oko 16 sati, a jutros je uša i u »Viktor Lenac« gdje će provesti naredna dva mjeseca na remontu, za vrijeme koje će posada, njih oko 300, biti smješteno u dva hotela na crikveničkom području. Ovaj zapovjedni brod Šeste flote Američke ratne mornarice izgrađen je još 1971. godine, a ovaj posao »Lenac« je također dobio u oštroj konkurenciji. Važnost ovog posla na USS Mount Whitney je što »Viktor Lencu« otvara mogućnosti za buduće servisiranje i ostalih brodova iz Šeste flote. (O. A.)





Zašto flota uopće treba imati zapovjedni brod, možda se neki pitaju. To se najbolje vidjelo baš nedavno, kada je pokrenuta akcija protiv Gadafijevih trupa u Libiji. Prvi dan protekao je u čistom kaosu. Francuzi su napali bez da obavijeste bilo koga (doduše, mnogi strani analitičari smatraju kako su baš prva jednostrana francuska bombardiranja spasila Benghazi od pada), uskoro se priključuju Britanci, više se nije znalo tko kad šalje rakete, a tko avione. Onda je Obama na tiskovnoj konferenciji objavio kako se Sjedinjene Države uključuju u akciju, a zapovjedništvo nad udarima je preuzeo »Mount Whitney«. I sve je to izgledalo smislenije, iako se trebalo iskoordinirati dva nosača (američkog »Eisenhowera« i francuskog »Charlesa de Gaullea«) i bezbrojne trupe iz drugih država.    


Zaslužan Truman


Za osnivanje Šeste flote zaslužan je američki predsjednik Harry Truman, koji je zbog straha od Sovjeta u Sredozemlju naložio osnivanje Navalne skupine Mediteran, koja će 1950. godine biti preimenovana u Šestu operativnu flotu, kojoj će »suparnici« biti sovjetski Peti operativni ešalon. Desetljeća će proći u pokazivanju mišića ove dvije flote, a u nekoliko će se navrata dogoditi i bliski susreti, ali na sreću bez kobnih posljedica. Najvruća situacija dogodila se 1973. godine u Sredozemlju, prilikom Yom-Kippurskog rata.   


Omiljeni Napulj


Šesta flota danas ipak nije tako glomazna i jaka, jer su se svjetske silnice promijenile. Možda se s ruskom najavom gradnje šest nosača aviona do 2025. godine ipak vrati dio vojne sile na Mediteran, ali do tada će azijske operacije američkoj mornarici biti mnogo bitnije. Dok je donedavno Šesta flota stalno imala dodijeljen najmanje jedan nosač aviona, velike ratne operacije dovele su do toga da se nosačka skupina šalje na Sredozemlje samo ako situacija zahtjeva. Zbog toga je i za libijsku operaciju iz Crvenog mora doplovio »Eisenhower« sa svojom razaračkom zaštitom. 



 U posljednjih desetak godina svakako najobimniji posao Flota je obavljala 1999. godine u Operaciji Allied Force, odnosno »edukacijskom« bombardiranju Srbije. Čitava operacija odrađena je pod »pokroviteljstvom« Šeste flote. Pored toga, sudjelovali su u Operaciji Shining Hope i Operaciji Joint Guardian, odnosno sređivanju stanja na Kosovu nakon bombardiranja. Shining Hope je bila primarno humanitarna akcija dostave potrebnih sredstava izbjeglima s Kosova, dok je Joint Guardian bio vojno sređivanja stanja na Kosovu. Neslužbeno se spominjalo kako su baš marinci iz Task Force 62 bili prvi američki vojnici na teritoriju nekadašnje srpske pokrajne.



Sjedište flote koja je zadnjih desetak godina u sastavu Navalnih snaga za Europu i Afriku je u malim mjestima uz Napulj, koji je i inače centralna luka za američke snage kada se na Mediteranu situacija zakomplicira. Trenutni zapovjednik Flote je Harry Harris mlađi, po činu viceadmiral. Organizacijski je Šesta flota razdijeljena u nekoliko Task Force grupa, svaka sa specifičnim zadacima.   


Task Force 60


Task Force 60 je udarna mornarička snaga ove institucije. Naime, radi se o ponajprije razaračima zaduženima za pomorska djelovanja, a zanimljivo je kako se najveći dio ove postrojbe u slučaju ulaska nosačke borbene skupine dodjeljuje baš nosaču. Te su limene grdosije jednostavno preskupe, prevažne i preranjive da im se ne bi dodijelilo najbolje što se ima. Koliko je važna ova skupina svjedoči i podatak da je zapovjednik Task Force 60 ujedno i zapovjednik Navalne skupine Europa i Afrika, odnosno, pučki kazano, zapovjednik svih američkih borbenih ratnih brodova na ovim kontinentima. 


    Task Force 61 je transportna sekcija flote, koja se najčešće sastoji od tri amfibijska broda s popratnim plovilima. Oni su u vrijeme kopnenih operacija predviđeni i kao podrška trupama koje su u akciji. 


    Task Force 62 je jedinica koja primarno puni te amfibijske brodove. Radi se o jedinici prvog udara, tako da je postrojba od 1.900 marinaca uvijek spremna najhitnije isploviti prema bilo kakvom kriznom žarištu. Task Force 63 je pak postrojba zadužena za »kućne popravke«. Tankeri, brodovi za dostavu i popravljanje samo su dio inventara ovog Task Force. Zaduženi su i za dostavu namirnica plovilima koja su duže vrijeme van kopna.   


Task Force 64


Task Force 64 je postrojba o kojoj se najmanje zna. Do prije par godina se radilo o nekoliko (najčešće dvije) nuklearne podmornice koje su bile smještene u Španjolskoj. Pretpostavlja se kako njih više nema u Mediteranu stalno, već dolaze po potrebi. 


    Task Force 65 je drugi razarački »squadron«, a prema posljednjim američkim planovima primarno je zadužen za protugusarsku borbu u vodama koje pokriva. Stoga se posljednjih godinu ili dvije brodovi iz ove grupe dosta često nalaze u vodama Gvinejskog zaljeva. Task Force 67 ponajviše se sastoji od izvidničkih aviona te je njihova primarna zadaća izviđanje i elektronski nadzor. U sklopu Flote nalazi se još nekoliko Task Force, ali s minornijim zadaćama. 


    Prema procjenama analitičara, Šesta fota u cijelosti danas broji malo preko 20.000 vojnika i drugog osoblja, smještenih uglavnom u Italiji. Za usporedbu, kompletan operativni obrambeni sustav Hrvatske broji toliko ljudi.