Brod »Andrija Mohorovičić«

Stjepan Giljević, zapovjednik hrvatskog broda o spašavanju migranata: Nemjerljiva je sreća kad vidite tu djecu u igri na palubi

Irena Frlan Gašparović

Foto: Bozidar Vukicevic / CROPIX

Foto: Bozidar Vukicevic / CROPIX

Kad u opasnosti imate i po nekoliko stotina ljudi, među kojima je znatan broj djece, bolesnih i nemoćnih, te kad tome dodate loše vremenske uvjete, stanje mora, noć, strah i paniku  zaista su potrebni nadljudski napori, profesionalizam i nadasve hrabrost posade da se takva operacija uspješno privede kraju, kaže Giljević



Hrvatski ratni brod »Andrija Mohorovičić« ovoga je tjedna ponovno na sigurno dovezao dvjestotinjak migranata spašenih na Sredozemnom moru. U srijedu ujutro uplovio je u luku Catania na Siciliji s 217 novih putnika, među kojima je bio i veći broj djece, izvijestili su talijanski mediji. 


Iako se posada hrvatskog broda priključila europskoj operaciji »Triton« relativno nedavno, početkom kolovoza, dosad je zabilježila već desetak akcija spašavanja, a broj ljudi koje su pritom spasili i odveli na sigurno već je debelo prešao tisuću. Kada je »Mohorovičić« prije četiri tjedna isplovljavao iz Splita, malo tko je mogao predvidjeti da će vijesti o njegovim akcijama stizati baš tako često. No, taj detalj možda slikovito pokazuje kakva je situacija na Sredozemnom moru kad je u pitanju izbjeglički val.  


Nadljudski napori


Članovi posade hrvatskog broda – 49 pripadnika Oružanih snaga i pet policijskih službenika – i prije polaska znali su da je situacija na Mediteranu teška, da se gotovo svaki dan odvijaju brojne akcije spašavanja, ali nisu očekivali baš tako velik broj spašavanja u tako kratkom razdoblju. Unatoč tome, posada je bila dobro pripremljena za situaciju koja ih je čekala. Tvrdi tako zapovjednik poručnik bojnog broda Stjepan Giljević. Njemu smo, preko ureda za odnose s javnošću Frontexa – europske agencije koja koordinira operaciju »Triton« – poslali nekoliko pitanja o djelovanju »Andrije Mohorovičića« na Sredozemlju na koja je on pisanim putem odgovorio. 




Hrvatski brod, koji obično patrolira u južnom Jonskom moru, informacije o brodovima koji su u nevolji u većini slučajeva dobiva preko Zapovjedno-koordinacijskog centra u Rimu ili tamošnje središnjice za usklađivanje spašavanja na moru, ali se dogodilo i da su pri redovitom patroliranju naišli na prenapučene brodove s migrantima. Spašavanje osoba na moru je, ocjenjuje Giljević, zahtjevna i stresna situacija za svakog člana posade. 


– U slučajevima kada u opasnosti imate i po nekoliko stotina ljudi, među kojima je znatan broj djece, bolesnih i nemoćnih, te kad tome dodate loše vremenske uvjete, stanje mora, noć, strah i paniku migranata zaista su potrebni nadljudski napori, profesionalizam i nadasve hrabrost posade da se takva operacija uspješno privede kraju. Spašavanju pristupamo čim uočimo da su ljudi u opasnosti, odgovorio je zapovjednik na naše pitanje kreću li u akciju čim procjene da bi neka brodica mogla biti ugrožena. 


Prvo sigurno mjesto


Kad migrante prihvate na brod, najprije im pruže neophodnu liječničku pomoć, »pokušavamo ih smiriti i objasniti im da su na sigurnom«, smještaju ih na palubi i podijele im hranu, vodu i pokrivače. 


– U svakom slučaju nastojimo im što je više moguće olakšati te, za njih vrlo stresne trenutke, pojašnjava zapovjednik. Nakon što dođu na brod, ljudi su, opisuje Giljević, najčešće u svojevrsnom stanju šoka i straha, ali nakon određenog vremena među njima se, veli, primijeti zamjetno olakšanje »jer znaju da je za njih naš brod prvo sigurno mjesto« nakon višemjesečnog putovanja prema boljem životu. Problema u komunikaciji uglavnom i nema, jer mnogi od migranata govore engleski pa su ujedno i svojevrsni prevoditelji prema ostalim ljudima koji su ukrcani na brod. 


Otkad su se uključili u operaciju »Triton«, hrvatska posada spasila je i više od 400 djece na što je, prema zapovjednikovim riječima, svaki član posade posebno ponosan. Pukovnik Giljević ne skriva da je emocionalno jako teško podnijeti pogled na patnju najmlađih, a dosad su imali čak i slučajeve novorođenčadi mlađe od mjesec dana koja nisu pila mlijeko više od dva dana i malu djecu u stanju šoka. 


– Međutim, sreća koju osjećate kada ih nakon par sati vidite kako se igraju po palubi našeg broda i da su dobro, nemjerljiva je, odgovara zapovjednik. 


Opširnije u tiskanom izdanju