ZAGREB – Zemlje članice Europske unije počele su neformalne razgovore o proračunu EU-a nakon Brexita u kojem će, zbog odlaska Velike Britanije, nastati »rupa« od desetak milijardi eura godišnje. Manje novca u EU proračunu znači da će se 27 država članica, među kojima je i Hrvatska, morati dogovoriti kako će taj manjak »zakrpati«: hoće li sve zemlje, uključujući i Hrvatsku, više uplaćivati? Hoće li svi trošiti manje, što nužno znači manje novca iz EU fondova? Ili će, pak, EU namaknuti nova sredstva uvođenjem novog poreza na razini cijele Unije?

U raspravama o novom višegodišnjem proračunu, za razdoblje nakon 2020. godine, Hrvatska se zalaže za zadržavanje kohezijske politike i sredstava za poljoprivredu, otkrila je prošlog tjedna ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić na sjedinici saborskih odbora za europske poslove i vanjsku politiku. Na kohezijsku politiku, kojoj je glavna svrha smanjiti razlike između razvijenijih i manje razvijenih regija, otpada oko trećine EU proračuna. Jasno je stoga da bi proračunski »rezovi« nakon Brexita značili i manje novca za Hrvatsku i druge članice koje su veliki korisnici kohezijske politike.

– Kohezijska politika se neće tek tako ukinuti, no neto uplatiteljice su i ranijih godina bile rezervirane prema koheziji, a ovo im je prilika da redefiniraju proračun, smatra SDP-ov Joško Klisović. Neto uplatiteljice su države članice EU-a, poput Njemačke, koje u zajednički proračun više uplaćuju nego što iz njega dobivaju. Jedna od neto uplatiteljica je i Britanija čijim odlaskom će EU proračun ostati bez značajnog iznosa – prema procjenama, riječ je o, neto, deset do 11 milijardi eura godišnje.

Taj iznos moguće je nadoknaditi na više načina. Kako je saborske zastupnike izvijestila ministrica, neke od opcija su »da svi uplaćujemo više«, da se nađe »novi izvor prihoda za EU proračun« ili, primjerice, da neto uplatiteljice plaćaju više, ali da se onda isplate iz EU proračuna na neki način uvjetuju.

Prema ministričinim riječima, još uvijek se formalno ne razgovara o tome da bi zemlje članice, nakon odlaska Britanije, uplaćivale veće iznose u »briselsku« kasu iako su neke države – mada ne i najveće – na to spremne.

– Ako više uplaćujemo, de facto ćemo manje dobivati, upozorava Klisović, podsjećajući da se EU novac ne dobiva izravno, nego preko projekata. Drugim riječima, ako Hrvatska bude morala više uplaćivati, ali ne bude u stanju i povlačiti više iz EU fondova, bit će u većem minusu. »Veće uplate nisu garancija da ćemo bolje proći. Samo je sigurno da bi to bio veći trošak«, ističe SDP-ov član Odbora za europske poslove.

Jedna od mogućnosti koju se neformalno spominje jest i uvođenje novog EU poreza za financijske transakcije. Prihod od takvog poreza išao bi izravno u zajednički proračun. Marija Pejčinović Burić napominje da novi porez »još nije službena tema«, a ona i »ne vidi velike apetite za novi porez« jer je uvođenje novih poreza uvijek nepopularno. No, činjenica je da je to jedna od ideja koja se spominje u neformalnim razgovorima.

Oko te ideje Hrvatska mora biti oprezna, smatra predsjednik Odbora za europske poslove, HDZ-ov zastupnik Domagoj Ivan Milošević. On izdvaja dva argumenta protiv takvog poreza. Prvi se tiče Europske unije: »Ako se uvodi novi porez na bankarske transakcije, onda će dio financijskog sektora otići iz EU-a u London«. Drugi argument odnosi se na poziciju Hrvatske.

– Mi imamo visoki trošak financiranja, i za građane i za poduzetnike, a sigurno neće pojeftiniti ako se uvede novi porez, kaže Milošević, sugerirajući, dakle, da bi postojao rizik od poskupljenja kredita za građane i tvrtke.

Klisović upozorava i da je trenutno nemoguće procijeniti koja bi »proračunska« opcija bila najpovoljnija za Hrvatsku jer za to, veli, treba imati analizu s konkretnim brojkama.

– Vrijeme je da Vlada napravi takvu analizu, kako bismo znali što bi svaka od mogućih opcija značila za Hrvatsku, zaključuje Klisović.