Rusija na putu ekonomske stabilizacije: Rubalj sve jači pa i hrvatski izvoznici mogu ''trljati ruke''

Foto Reuters

Prošlogodišnja potpuna neizvjesnost na ruskom tržištu tražila je od tvrtki maksimalan oprez. Sada u Podravci ističu da će se jačanje rublje pozitivno odraziti na njihovo poslovanje na ruskom tržištu, u JGL-u očekuju dobru poslovnu godinu, a u Dok-Ingu da će im jača rublja »popraviti« nenaplaćena potraživanja

Sankcije koje su Europska unija i Sjedinjene Države uvele Rusiji zbog njene uloge u ukrajinskoj krizi naštetile su ruskoj ekonomiji, ali, čini se, manje nego što se namjeravalo, a svakako više nego što bi Rusija to htjela. Čini se da je Rusija na putu ekonomske stabilizacije i da je tvrdnja ministra financija Antona Siluanova izrečena u ožujku kako je »vrhunac krize iza nas i započeo je oporavak« točne. Znak stabilizacije jest oporavak rublja, ruske nacionalne valute, u odnosu spram američkog dolara. Sredinom prošle godine jedan dolar vrijedio je 34 rublja, a sredinom prosinca čak 79. Nakon toga se kratkotrajno oporavio, a u veljači je jedan dolar vrijedio 72 rublja. Od tada traje oporavak ruske nacionalne valute koja je u dva mjeseca u odnosu na dolar osnažila 34 posto i trenutno se mijenja 53 rublja za jedan dolar.

 Okretanje na Istok

Rusija dugoročnu ekonomsku stabilnost i napredak traži i snaženjem svoje prisutnosti na azijskim tržištima, posebno kada je riječ o njenim najvažnijim izvozrnim proizvodima: nafti, plinu i oružju. S Kinom je dogovorena izgradnja jednog, a pri kraju je dogovor izgradnje drugog plinovoda, a povećane su i isporuke nafte najmnogoljudnijoj državi svijeta. Nakon što je propao projekt izgradnje plinovoda Južni tok prema europskim zemljama ruski predsjednik Vladimir Putin je s turskim kolegom Tayyipom Recepom Erdoganom dogovorio izgradnju plinovoda prema Turskoj. Za vrijeme Putinova posjeta Ankari početkom prosinca prošle godine dogovoreno je i da će se trgovinska razmjena između dvije države do 2020. godine utrostručiti i tada bi trebala dosegnuti 100 milijardi dolara godišnje. U prosincu je Putin bio i u Indiji gdje je dogovoreno nekoliko velikih poslova u energetici, isporuka četiri nuklearna reaktora, i vojnoj industriji što uključuje i daljnji zajednički rad na razvoju radaru nevidljivog nadzvučnog borbenog lovca.

Ekonomska stabilizacija imala je svoju cijenu. Uzrok naglog pada vrijednosti rublja je pretjerana reakcija na krizu i njene moguće posljedice, procjenjuje Matt O’Brien u Washington Postu. Ruska je središnja banka povlačila očekivane poteze: otpuštala je devizne rezerve kako bi stabilizirala valutu, a kamate je povećala s deset na 17,5 posto kako bi motivirala građane i tvrtke da drže rublje umjesto da kupuju dolare. Kriza proračunskih prihoda amortizirana je rebalansom proračuna kojega je prošloga tjedna usvojila Duma. Ta je kriza više posljedica pada cijene nafte na svjetskom tržištu, na manje od 60 dolara za barel, a manje sankcija uvedenih Rusiji. Ruski je parlament novi proračun usvojio na projekciji cijene od 50 dolara po barelu nafte i tečaju od 61,5 rublja za dolar. Proračun usvojen u studenom prošle godine računao je cijenu nafte od 96 dolara po barelu i tečaju od 37,7 rubalja za dolar. Proračunski prihod smanjeni su za 16,8 posto, a rashodi za dva posto. Proračunski deficiti neće biti 0,6 posto BDP-a kako je prvotno prognozirano nego 3,7 posto. Rusija je tečaj branila i prodajom deviznih rezervi zlata (kojega je posljednjih mjeseci i kupovala u golemim količinama). U posljednjem tjednu ožujka i prvom tjednu travnja ruska središnja banka prodala je zlata i deviza u vrijednosti 5,5 milijardi dolara, pa trenutačne devizne rezerve Rusije iznose nešto više od 350 milijardi dolara.   Bez obzira na stabilizaciju nacionalne valute i postepeno stabiliziranje ekonomije ova godina će prema svim prognozama biti prva godina pada realnog dohotka kućanstava u Rusiji u posljednjih 15 godina. Nisu svi ni optimistični poput ministra Siluanova. Bivši ministar financija Aleksej Kudrin koncem ožujka procijenio je da će nakon recesije uslijediti stagnacija koja će potrajati sljedećih pet godina.

  Postizanje cjelovitog sporazuma o iranskom nuklearnom programu, što se nazire, Moskva već nastoji iskoristiti za poboljšanje svoje trgovinske razmjene s Iranom. U utorak je potvrđeno da se između te dvije države provodi sporazum roba za naftu. Putin je u ponedjeljak potpisao i ukaz kojim je ukinuo zabranu isporuke obrambenog sustava S-300 Iranu. Ta je isporuka ugovorena 2007. godine, a nakon što je UN uveo sankcije Iranu 2010. godine obustavio ju je predsjednik Dmitri Medvedev 2011. godine. Iste je godine Iran pred Arbitražnim sudom u Ženevi tužbom od Rusije zatražio odštetu od četiri milijarde dolara, a Putin je isporuku tog obrambenog sustava odlučio nastaviti i prije završetka pregovora o nuklearnom programu i ukidanja sankcija Iranu.

 Robna razmjena

Okretanje Putina prema Istoku i Kini u isporuci energenata odrazilo se i na robnu razmjenu Hrvatske i Rusije koja je u siječnju 2015. prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, pala za čak 88 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Premda je i izvoz domaćih dobara bio manji za 11 posto, glavni razlog ovog drastičnog smanjenja je u uvozu koji je pao za čak 97 posto, a upravo su nafta i plin glavni hrvatski uvozni proizvodi iz Rusije. Naspram milijardu kuna lanjskog siječnja, u prvom je mjesecu ove godine uvoz iz Rusije iznosio tek oko 30 milijuna kuna što je popriličan sunovrat, tim više ako se ima u vidu da je lanjska robna razmjena sa Rusijom bila u plusu. Izvoz je na godišnjoj razini, doduše, bio manji za 2,1 posto, ali je zato uvoz u 2014. bilježio rast od 15,8 posto.

  U HGK su suzdržani i napominju kako na osnovu ovih podataka za siječanj ne mogu donositi nekakve dugoročnije procjene kretanja bilateralne trgovine između Hrvatske i Rusije koja s obzirom na obim, valja i to spomenuti, ne utječe značajnije na ukupne rezultate domaćeg izvoza s obzirom na to da plasman u Rusku Federaciju čini tek oko 2,5 posto ukupnog domaćeg robnog izvoza.

  Međutim, ekonomska situacija u Rusiji itekako pojedinačno utječe na hrvatske tvrtke koje posluju na ruskom tržištu. Navode HGK o tome da hrvatske tvrtke, koje su tamo već prisutne, žele zadržati svoju poziciju, ojačati ju i izgraditi nove zajedničke projekte s ruskim partnerima pokazuje i primjer Podravka grupe koja je lani bilježila dvoznamenkast rast u prodaji i plasmanu svojih prehrambenih i farmaceutskih proizvoda na ruskom tržištu.

  U prehrambenom segmentu, Podravka je količinski bilježila rast prodaje od 25 posto dok su prihodi u lokalnoj valuti bili veći za 22 posto. Istovremeno, prodaja Belupovih farmaceutskih proizvoda Rusima količinski je rasla za gotovo 5 posto dok su prihodi u rubljama bili veći za 13 posto. Svakako da će se jačanje rublja pozitivno odraziti na poslovanje ove domaće kompanije na ruskom tržištu, koje su u ovoj kompaniji detektirali za jedno od strateških.

  – Događaji krajem prošle godine i rekordna devalvacija lokalne valute bila je posljedica panike tržišnih sudionika, izazvana padom cijene barela sirove nafte, koja je karakteristična u takvim situacijama. Jačanje rublje proteklih mjeseci pokazuje stvarnu makroekonomsku stabilnost Rusije. Jadran Galenski Laboratorij aktivno prati stanje na deviznim tržištima te štiti svoju valutnu poziciju »hedging-om« potraživanja uz minimiziranje troškova, kaže izvršni direktor korporativnih financija JGL-a Dražen Jakšić. Prema njegovim riječima, prošlogodišnja potpuna neizvjesnost na ruskom tržištu tražila je od njih maksimalan oprez, kao i izradu rezervnih planova.

  – Kako bi zadržali stabilnost tvrtke, smanjili smo zalihe proizvoda u veledrogerijama u Rusiji i Ukrajini, kao i razinu potraživanja s ciljem smanjenja kreditnog i valutnog rizika. Stoga je pad izvoza u Rusiju svakako posljedica poslovne odluke. S druge strane, pojačani napori u prodaji i marketingu rezultirali su rastom tržišne prodaje u iznosu od osam posto, kao i rastom tržišnog udjela. Rast je dodatno ubrzan u proteklih nekoliko mjeseci, tako da očekujemo dobru poslovnu godinu, ističe Jakšić.

 Utjecaj devalvacije

Za razliku od Podravke i JGL-a, koji u plasmanu svojih proizvoda na rusko tržište nisu bili pogođeni sankcijama, u Dok-Ingu su ih itekako osjetili s obzirom na njihov proizvodni program raznih specijalnih i strojeva za razminiranje, po čemu je ova zagrebačka tvrtka poznata u svijetu. Vlasnik Dok-Inga Vjekoslav Majetić kaže kako im je izvoz u Rusiju sa nekadašnjih 50 posto aktive pao na negdje između 10 i 20 posto, koliko se danas kreće. Za vrijeme divljanja i devalvacije rublja Dok-Ing, dodaje, nije bilježio neke veće gubitke, zahvaljujući tome što su uglavnom imali avansna plaćanja od svojih ruskih kupaca. No, jačanje rublje pozitivno će se odraziti kroz ona nenaplaćena potraživanja koja imaju od svojih kupaca, ali i novog plasmana onog dijela Dok-Ingovih proizvoda iz programa koji nije zahvaćen embargom.  