Presudom balkanskom krvniku Ratku Mladiću, koja bi nakon ovotjednog okončanja izricanja završnih riječi trebala biti objavljena koncem sljedeće godine, Haški sud želi zaokružiti procesuiranje i kažnjavanje političkog i vojnog ratnog vodstva bosanskih Srba, odgovornog za najteže ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na tlu Europe poslije Drugog rata, uključujući i dvostruki genocid. No prvostupanjsko okončanje tog suđenja, jednog od najopsežnijih i najvažnijih haških procesa, označit će i simboličan kraj djelovanja Haškog suda u sadašnjem obliku, budući da će nakon objave Mladićeve prvostupanjske presude i nakon objave žalbene presude šestorici bosanskih Hrvata za Herceg Bosnu, također krajem sljedeće godine, Haški sud i formalno prestati postojati.

Doživotni zatvor

Od studenoga sljedeće godine, naime, djelovat će jedino tzv. haški rezidualni mehanizam, pred kojim će biti okončan postupak Mladiću u drugom stupnju, u skladu sa strategijom okončanja rada Haškog suda.

Rezidualni mehanizam, u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, preuzima sve ključne funkcije Haškoga suda, među kojima su osiguranje uhićenja, prebacivanja i kaznenog progona, žalbeni postupci, ponovljena suđenja, suđenja u predmetima za nepoštovanje suda i lažno svjedočenje, postupci preispitivanja pravomoćnih presuda, ali i trajne funkcije, poput zaštite žrtava i svjedoka, nadgledanje izdržavanja kazni, pomoć nacionalnim sudovima, kao i čuvanje i vođenje arhiva Haškog suda.

Zbog toga je Haškom sudu i osobito haškom tužiteljstvu toliko stalo da Mladićev postupak bude uspješno okončan osuđujućom presudom, barem prvostupanjskom, nakon nekoliko velikih neuspjeha Haškoga suda u procesuiranju odgovornih za ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Među tim neuspjesima, koji su na izrazito negativan način trajno obilježili haški Tribunal, prednjači nesumnjivo najveći fijasko tužiteljstva – nedovršeni proces Slobodanu Miloševiću, koji je umro u haškom pritvoru prije izricanja prvostupanjske presude, a trebao je biti krunski haški proces. Gorak okus ostaje i nakon nedavnog debakla Haaga u predmetu Vojislava Šešelja. Taj slučaj, naime, predstavlja bolan poraz ne samo Haškoga suda, koji je kapitulirao pred arogantnim i prepredenim optuženikom, nego i međunarodne pravde, koju taj sud simbolizira.

Sve to ukazuje na činjenicu da tužiteljstvo više sebi ne smije dopustiti pogreške, pogotovo u predmetu Mladić, simboličnom zadnjem prvostupanjskom suđenju koji se vodi pred Haškim sudom, za kojeg tužiteljstvo traži najtežu kaznu doživotnog zatvora. Osuđujuća presuda Mladiću, bez obzira na pokušaje Mladićeve obrane i svu nepredvidljivost Haškog suda, pogotovo posljednjih nekoliko godina, s obzirom na niz osuđujućih presuda u kojima su Mladićevi suradnici osuđeni na dugogodišnje kazne za iste zločine, osobito nakon prvostupanjske presude Radovanu Karadžiću, koji je u proljeće ove godine osuđen na 40 godina zatvora, ipak je predvidljiva.

Čini se, međutim, da bi želju Haškoga suda za dovršetkom Mladićevog procesa mogla ugroziti jedino viša sila, odnosno teško Mladićevo zdravstveno stanje, zbog kojeg je sve donedavno malo tko vjerovao da će ratni zapovjednik bosanskih Srba živ dočekati prvostupanjsku presudu.

Teško bolestan

Iako Mladić ovih dana u haškoj sudnici tijekom objave završnih riječi izgledao relativno dobro, informacije o njegovom zdravstvenom stanju koje su dosad dolazile iz Haaga – premda se u Haagu pridržavaju strogih pravila kada se radi o zdravstvenom stanju haških pritvorenika, koje čuva daleko od očiju javnosti – govorile su da je Mladić teško bolestan, iako pritom valja imati na umu i da Haški sud svojim pritvorenicima osigurava odličnu zdravstvenu skrb – najbolju u Nizozemskoj – te kako se nekim pritvorenicima po dolasku u Scheveningen zdravlje popravilo.

Iako ne znamo je li takav slučaj i s Mladićem, jasno je da je tužiteljstvo njegov postupak maksimalno ubrzalo, a u jednom su se trenutku u Haagu neposredno uoči početka suđenja čak pripremali suditi mu u dva odvojena postupka, što bi bio prvi takav slučaj u povijesti Haškoga suda. Prema tadašnjem prijedlogu, Mladić bi najprije odgovarao za genocid u Srebrenici, a tek onda i za zločine u Sarajevu i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Glavni povod razmišljanju o dva odvojena suđenja, dakako, bilo je Mladićevo zdravstveno stanje, budući da je tužiteljstvo u Mladićevom slučaju po svaku cijenu željelo izbjeći blamažu koja mu se dogodila u Miloševićevom slučaju.

Iz istih razloga tužiteljstvo je pribjeglo smanjenju opsega optužbi koje Mladiću stavlja na teret, a ne njihovom proširenju, jer je željelo skratiti trajanje suđenja, pa su zato iz Mladićeve optužnice ispali i ratni zločini počinjeni na početku rata u Hrvatskoj, u vrijeme kada je optuženik bio zapovjednik 9. kninskog korpusa JNA. Iako je takav potez naišao na veliko nerazumijevanje u Hrvatskoj, Haški sud u ovakvim situacijama pokušava biti nadasve pragmatičan i praktičan, kao što su vjerojatno podjednako pragmatične bile i vlasti u Srbiji, koje su najtraženijeg haškog bjegunca privele tek nakon 16 godina bijega, u 69. godini, i to nakon najmanje jednog moždanog udara, po svoj prilici pretpostavljajući da Mladić neće živ dočekati kraj dugog i napornog haškog procesa.