Očekivano i bez iznenađenja

Poljska nakon parlamentarnih izbora: Nagnuta na desno i izgubljena za ljevicu

Tihomir Ponoš

Reuters

Reuters

Beata Szydlo će biti treća žena, nakon Hanne Suhocke i Ewe Kopacz, na čelu Poljske otkako je 1989. uspostavljeno višestračje u toj državi



Poljska se nakon prošlonedjeljnih parlamentarnih izbora nagnula udesno i to sasvim očekivano. Pobjedu stranke Pravo i pravda Jaroslawa Kaczynskog, a čak niti to da ta stranka samostalno može sastaviti vladu i da joj ne treba koalicijski partner, nije iznenađenje. Većina predizbornih istraživanja, posebno onih rađenih desetak dana prije izbora, davala su Pravu i pravdu između 36 i 39 posto glasova.


Na koncu, kada su glasovi prebrojani, stranka Kaczynskoga osvojila je 37,6 posto glasova i 233 od 460 mjesta u parlamentu.


Kaczynski neće po drugi put u političkoj karijeri biti predsjednik poljske vlade. Od početka izborne utrke znalo se da će nakon izbora na čelu poljske vlade biti žena. Pitanje je glasilo hoće li to ostati čelnica Građanske platforme 57-godišnja Ewa Kopacz, kojoj ankete nisu išle u prilog i koja je izgubila izbore, ili će to biti 52-godišnja Beata Szydlo iz Prava i pravde. Poljsku se često doživljava kao društveno konzervativnu zemlju, ali u takvoj zemlji (pod pretpostavkom da je dojam točan) ženi je mnogo lakše postati premijerkom nego li u nekim zemljama koje se diče dugotrajnom demokratskom tradicijom, liberalizmom i tolerancijom. Szydlo će biti treća žena, nakon Hanne Suhocke i Ewe Kopacz, na čelu Poljske otkako je 1989. uspostavljeno višestračje u toj državi. Szydlo nije novo lice poljsko politike, ali jest njena važnost na nacionalnoj razini. Zastupnica u Sejmu je deset godina, a te 2005. godine kada je prvi put izabrana u parlament njena stranka prvi je puta, tada relativnom većinom, pobijedila na parlamentarnim izborima. Nacionalnu prepoznatljivost stekla je za vrijeme proljetnih predsjedničkih izbora.


Svježe lice desnice




Ona je vodila kampanju Andrzeja Dude, do tada relativno nepoznatog zastupnika u Europskom parlamentu, i bila glavni arhitekt neočekivane izborne pobjede kandidata Prava i pravde. Prije izbora sve su ankete išle u prilog predsjedniku Bronislawu Komorowskom koji se borio za drugi mandat. Početkom godine se raspravljalo o tome hoće li Komorowski pobijediti u prvom krugu ili će možda ipak morati biti organiziran i drugi krug izbora. No,već u prvom krugu Duda je osvojio jedan postotni poen više glasova nego li Komorowski, a u drugom krugu osvojio je 55 posto glasova. Svibanjski predsjednički izbori bili su važni i za listopadske parlamentarne izbore. Nakon tih izbora je i psihološka i anketna prednost definitivno prešla na stranu Prava i pravde, a odluka da Szydlo bude kandidat stranke za premijerku bila je strateške naravi.



Ovi će parlamentarni izbori biti zapamćeni i po povijesnom debaklu poljske ljevice. Na izbore je izašla odružena u koaliciju Ujedinjena ljevica, a stožerna stranke te koalicije je Demokratski savez ljevice. Po prvi puta u Sejmu neće biti zastupnika ljevičarskih stranaka, a Demokratski savez ljevice, stranka koja je uvelike proistekla iz nekadašnje Poljske udružene radničke partije, izgubila je parlamentarni status. Ljevica je u Poljskoj punih deset godina u krizi koja je svakim izborima za nju bila sve veća, dublja i teža. U prvih 16 godina višestranačja i demokracije u Poljskoj ta je stranka dala  predsjednika države Aleksandra Kwasniewskog, za sada jedinog predsjednika koji je dužnost obnašao u dva mandata, a sudjelovala je u vladama i davala predsjednike vlada. Najbolji rezultat stranka je ostvarila na parlamentarnim izborima 2001. godine kada je osvojila više od 5,3 milijuna glasova i 200 mjesta u parlamentu. Stranka je počela padati 2004. godine zbog golemom korupcijskog skandala zapamćenog pod nazivom Rywingate i tada joj je podrška pala s 30 na deset posto. Od toga se stranka nikada nije oporavila, a izborima novih čelnika povukla je nekoliko loših kadrovskih poteza da bi od 2011. na čelu stranke ponovo bio bivši premijer Leszek Miller koji je u vrijeme Rywingatea bio premijer i predsjednik stranke koji je nakon nedjeljnih izbora najavio ostavku.


Kaczynskoga se doživljava kao mnogo tvrđeg političara od umjerene Szydlo koja je imala veću šansu osvajati glasove neodlučnih. Zaključeno je da je Szydlo svježe i umjereno lice poljske desnice i da bi ona mogla ostvariti uvjerljivu izbornu pobjedu. Predsjednički izbori bili su važni i zbog toga što su pokazali da Pravo i pravda može pobijediti na izborima, ali da Kaczynski ne smije biti kandidat stranke. Pravo i pravda je pod vodstvom Kaczynskoga izgubila sve nacionalne izbore od 2007. godine, a ove je godine pobijedila i na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima pri čemu je Kaczynski u oba slučaja bio u pozadini, a ne istureni stranački igrač.


Predsjednikova kreacija


U kampanji je naglašavala da mnogi Poljaci nisu osjetili dobrobit poljskog ekonomskog rasta u posljednja dva desetljeća, koje mnogi Poljaci, ne bez razloga, smatraju za možda i najbolja dva desetljeća u posljednja dva i pol stoljeća poljske povijesti. Zalaže se i za socijalnu državu, ali i za tržišno gospodarstvo što je obično vrlo pogodna kombinacija za uši konzervativnijeg dijela biračkog tijela. Za Szydlo se navodi da je velika radnica, vrlo temeljita, ali se spominje i njen nedostatak iskustva u izvršnoj vlasti. Nikada nije bila ministrica, a njeno iskustvo u obavljanju izvršnih poslova datira s kraja devedesetih godina kada je bila izabrana za gradonačelnicu Gmina Brzeszcze, rudarskog mjesta od dvadesetak tisuća stanovnika u Malopoljskom vojvodstvu. Ubrzo nakon izbora, i prije nego što je Szydlo preuzela dužnost premijerke od Kopacz, započele su i rasprave o tome koliko dugo će ona biti premijerka. Poljaci se prisjećaju izbora 2005. godine kada je nakon formiranja koalicijske vlade dužnost premijera preuzeo relativno nepoznati Kazimierz Marcinkiewicz, a ne Jaroslaw Kaczynski. Nakon samo osam mjeseci dužnost premijera ipak je preuzeo Kaczynski. Konstanty Gebert, poljski publicist i kolumnist, sličnu sudbinu predviđa i za Szydlo.

– Ona neće trajati dugo. Ona je kreacija predsjednika stranke Kaczynskoga. Ona je, kao i premijerka Kopacz, dokazano nekarizmatična i bit će zamijenjena čim Kaczynski odluči rekonstruirati vladu, prognozirao je za BBC Gebert političku sudbinu Beate Szydlo. No, Szydlo je ipak u mnogo boljoj poziciji nego što je bio Marcinkiewicz. U trenutku izbora ona je mnogo jača i prepoznatljivija nego što je to bio Marcinkiewicz, a ne treba smetnuti s uma i da je Kaczynski 66-godišnjak što ne pogoduje trendu juvenilizacije poltike.


Ad hoc stranke


Poljska je na izborima ponovno dokazala da su u njoj moguće ad hoc stranke i politički pokreti koji u kratkom vremenu uspjevaju osvojiti solidan broj mjesta u parlamentu. Na izborima 2011. godine to je uspjelo Pokretu Palikot koje je ubrzo nakon nastanka osvojio deset posto glasova i 40 mandata. Do ovih izbora taj se pokret Janusza Palikota preoblikovao u stranku nazvanu Vaš pokret, Palikot je neslavno propao ne predsjedničkim izborima osvojivši 1,4 posto glasova, a politički je propao i na parlamentarnim izborima jer je sa svojom strankom bio dio koalicije Udružene ljevice. Dvije nove političke organizacije koje su se afirmirale na ovim izborima su Kukiz 15 i Moderna. Na čelu Kukiza 15 je Pawel Kukiz, rock glazbenik koji je bio treći na predsjedničkim izborima, a nakon toga je osnovao stranku. Kukiz je glazbeno blizak punku, ali je njegova stranka dio desnog političkog spektra. Njegova je stranka osvojila 8,8 posto glasova i 42 mandata, a dva od pet birača starih do 29 godina dali su glas toj stranci. Druga uspješna stranka je Moderna ekonomista Ryszarda Petrua. Taj bankar, bivši ekonomist Svjetske banke i više poljskih banaka u kratkom je roku na liberalnoj podlozi uspio stvoriti stranku koja će u novom sazivu parlamenta imati 28 zastupnika.