Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 26
Sutra: 16° 16° 26
22. rujna 2018.
Zagrepčanka i njen suprug svjedočili potresu

foto Nepalsko svjedočanstvo zagrebačke alpinistice: 'Ljudima su porušeni životi u dvije minute'

Nepalsko svjedočanstvo zagrebačke alpinistice: 'Ljudima su porušeni životi u dvije minute'
Nepalsko svjedočanstvo zagrebačke alpinistice: 'Ljudima su porušeni životi u dvije minute'
P4250012
P4250012
P4250008
P4250008
P1010409
P1010409
P1010357
P1010357
Autor:
Objavljeno: 10. svibanj 2015. u 21:30 2015-05-10T21:30:32+02:00

Mislim da se Nepal sada vratio 20 godina unazad. Ljudi spavaju na cesti jer ili više nemaju dom ili ih je naprosto strah jer se zemlja i dalje neprekidno trese. Nema organiziranih sanitarnih čvorova, ne znam kako će to izgledati kad dođe monsun i ogromna količina padalina, zaključit će Ena

Dva tjedna nakon katastrofalnog potresa Nepal i dalje broji mrtve. Zadnje brojke govore o gotovo 7.900 poginulih i više od 16.400 ozlijeđenih, o gotovo 520 tisuća uništenih kuća, o 3 milijuna ljudi bez krova nad glavom i o bar 8 milijuna života koji su te subote, 25. travnja nepovratno promijenjeni stradavanjem, gubitkom najbližih osoba ili pak osnovnih životnih uvjeta. U velikom broju slučajeva svim tim odjednom.

   Iako se sreću teško može povezati s tim tragičnim danom u Nepalu, zagrebačka alpinistica Ena Vrbek i njezin suprug, francuski alpinist Antoine Bletton bili su među onima koji su uistinu imali sreće. Tog jutra, otprilike četiri sata prije no što će potres jačine 7.8 stupnjeva po Richteru zatresti himalajsku naciju, napustili su Katmandu i džipom krenuli prema himalajskoj dolini Langtang iz koje su tijekom idućih mjeseci dana planirali izvesti uspone na dva 6-tisućnjaka. Potres ih je uhvatio na putu, na jednoj od tipičnih planinskih cesta koje presjecaju dugačke strme padine i ostavljaju vozačima nula mjesta za pogrešku.

Nestalo cijelo selo

Nije mi uopće jasno kako smo ostali živi, priznat će Ena prisjećajući se kako se oko njih odjednom počelo odvaljivati »pola brda«.

Bez novca da raščiste ruševine, a kamoli da obnove kuću

Nepalski premijer Sushil Koirala kazao je u petak kako država planira u iduće dvije godine obnoviti sve javne zgrade, škole i infrastrukturu, te kako će građanima omogućiti kredite do 25 tisuća dolara po kamati od 2 posto kako bi se obnovile privatne kuće. Prva faza rekonstrukcije, po njihovim procjenama koštat će 2 milijarde dolara, pa Koirala apelira na pomoć drugih zemalja i humanitarnih organizacija. Lokacije hramova i povijesnih spomenika trebale bi biti obnovljene u idućih pet godina. U nepalskoj javnosti, međutim, vlada skepsa da će se stvari odvijati u tom roku, jer mnogi Nepalci nemaju novac ni da raščiste ruševine vlastite kuće, a kamoli da je sagrade iznova.

   – Imala sam dojam da smo na nekom ogromnom klizištu i da ćemo svaki trenutak i mi skupa sa svim tim skliznuti u ambis. U prvi mah uopće nisam shvatila da je to potres, no onda je i auto počeo poskakivati pola metra u zrak. Autobus ispred nas se zaustavio, mi smo stali iza njega i svi su počeli izlaziti i bježati. Mi smo isto ostavili sve stvari u džipu i izletjeli van, no nisi imao gdje pobjeći. Oko nas su padali ogromni komadi stijena, nije bilo nikakvog logičnog zaklona. Ipak smo našli neki plato i tamo čekali da sve to prestane, prepričava nam Ena. Cijela je situacija, kaže, bila toliko nadrealna i neočekivana da je u prvi mah teško bilo razaznati što se točno događa.

   Tek sat vremena vožnje dalje, vrlo blizu njihovog krajnjeg odredišta, potres je upravo iz temelja mijenjao veliki dio doline Langtang. Cijelo istoimeno selo, poznato po svojih 55 svratišta za turiste upravo je prestalo postojati nestavši pod ogromnom lavinom snijega i zemlje, jednoj od više njih koje je gotovo istodobno diljem cijelog tog područja pokrenuo potres. Pod gigantskom lavinom s planine Langtang Lirung, saznat će se to tek 24 sata poslije, zajedno sa selom u trenutku je nestalo tristotinjak ljudi, a slična sudbina zadesila je još desetke osoba i u nekoliko susjednih sela.

   Nesvjesni svega toga, Ena i Antoine spustili su se odmah nakon potresa pješke do prvih kuća.

   – Tada još nismo imali nikakvu ideju kakve je sve posljedice potres izazvao, no u selu u koje smo se spustili gotovo sve kuće su bile porušene. Na sreću, nije bilo puno ozlijeđenih. Više ozlijeđenih počelo je kasnije pristizati iz viših sela, jer helikopteri tada još nisu dolazili. Mi smo sa sobom imali uobičajeni ekspedicijski medicinski materijal iz predostrožnosti potreban za dvije osobe tijekom mjesec dana. Sve smo to praktički potrošili već na prvih nekoliko ozlijeđenih mještana iako sam se trudila štedjeti materijal. Poslije su došla i neka ozlijeđena djeca, ljudi sa slomljenim nogama ili rukama. Na kraju smo trgali neke bambuse kako bi imali išta za mobilizaciju, priča nam Ena.

   Kao dugogodišnja iskusna pripadnica Hrvatske gorske službe spašavanja Ena je, baš kao i Antoine – pripadnik specijalne postrojbe francuske vojske, vična spašavanju i prvoj pomoći. No bez lijekova i sanitetskog materijala oboje su ubrzo počeli uviđati frustrirajuću nemoć da učine nešto više, osjećaj koji će ih pratiti i idućih sedam dana nakon potresa. U selu su, priča nam Ena dalje, ostali dva dana, sve dok se zatrpani dijelovi ceste nisu počeli raščišćavati, spavajući kao i mještani u jednoj od štala. Iako nije dugo trebalo da helikopteri počnu nadlijetati to područje, mnogi ozlijeđeni u prvi mah nisu bili evakuirani, pa je sve ostavljalo dojam neorganiziranosti.

   Kojih tisuću metara iznad, u najpogođenijim selima Langtanga, u međuvremenu je vladao potpuni kaos. Dok su najveći napori spasilačkih misija bili usmjereni na napola razoreni Katmandu i njegovu okolicu gdje je poginulo najviše ljudi, Langtang je, baš kao i neka druga planinska područja nekoliko dana bio odsječen od svijeta.

Potresne priče preživjelih

Svjedočanstva preživjelih koja se tek ovih dana pojavljuju u medijima govore da su većina prvih helikoptera koji su počeli dolazili u to područje bili privatni letovi organizirani da skupljaju preživjele strance. Kako prenosi Reuters, revoltirani lokalci i dio najpribranijih stranih trekera i penjača pod prijetnjom nasilja prisiljavali su neke od njih da najprije u sigurnost prevoze samo ozlijeđene osobe. Potresne priče preživjelih iz lavine koja je napola zatrpala selo Kyanjin Gompa svjedoče o potpunom hororu.

   – Odjednom smo vidjeli ogroman oblak prašine koji se micao užasno brzo prema nama. Naš vodič je zavrištao: lavina, bježite. Trčali smo kroz selo koliko god smo mogli, ali ne možete nadtrčati lavinu, ispričala je Amerikanka Ken Heldman za Reuters prisjećajući se kako se bacila iza nekog zida baš u trenutku kad ju je dohvatila masa snijega, leda i kamenja. Kad je sve završilo, shvatila je da se može micati i vidjela kako njezin suprug otkopava njihovog prijatelja. »Oni koji su završili na pogrešnoj strani kuće ostali su dublje zakopani«, pojasnila je trekerica. Njezina grupa podignula je šator za trijažu u kojem je jedna od stranih planinarki, medicinska sestra Brigida Martinez satima nakon lavine pružala praktički jedinu stručnu medicinsku pomoć ogromnom broju ozlijeđenih iz sela.

   Prvi helikopter po ozlijeđene u dolinu Langtang stigao je, tvrde oni, tek u ponedjeljak, što dobro oslikava stanje koje je vladalo u većem dijelu Nepala. Drugi helikopter, svjedoči lokalni pekar Lakhpa Jangba, došao je tek dan kasnije i bio je to jedan od privatno organiziranih letova koji su došli na poziv stranih trekera oboružanih satelitskim telefonom. Tek pet dana nakon potresa počelo je sustavno izvlačenje oko 300-tinjak preživjelih Nepalaca i turista iz Langtanga. Prije toga, tvrdi Jangba, mnogi unesrećeni podlegli su ozljedama jer helikopteri nisu stigli na vrijeme. U srcu doline, sada bivšem selu Langtang pod lavinom je na gotovo šest metara dubine i dalje oko 200-tinjak tijela. Procjenjuje se da je samo u tom selu smrtno stradalo oko 300 ljudi, od čega stotinjak turista. Kao nijemi svjedok užasa koji su se dogodili na internetu već desetak dana stoji ad-hoc sastavljena i javnosti dostupna docs.google lista s popisom imena nepalskih i stranih državljana koji se i dalje vode nestalima u Langtangu.

Zemlja se i dalje trese

Po povratku iz planina, Ena i Antoine su glavni grad Nepala zatekli u procesu oporavka od kaosa o kojem su posljednjih dana izvještavali svjetski mediji.

   – Turistički centar Katmandua, Tamel, u kojem su kvalitetnije građene zgrade prilično je pošteđen, iako ima zgrada koje su toliko oštećene da je pitanje vremena kad će se srušiti. No čim se makneš iz Tamela razmjeri oštećenja su puno veći. Dok smo mi bili tamo i dalje se nije znalo koliko je još ljudi ostalo pod ruševinama. Ljudi spavaju na cesti jer ili više nemaju dom ili ih je naprosto strah da će se ponovo dogoditi potres jer se zemlja i dalje neprekidno trese. Vani nema organiziranih sanitarnih čvorova, što strašno povećava opasnost od bolesti i stvarno ne znam kako će to izgledati kad kroz dva tjedna dođe monsun i ogromna količina padalina. Svi koji su mogli, već su otišli iz Katmandua, priča nam Ena.

   Njihovi pokušaji da se priključe nekom od inozemnih spasilačkih timova, čak ni uz činjenicu da Ena ima dozvolu za spašavanje iz helikoptera, nisu urodili plodom. Svaki krizni stožer, pojašnjava ona, ima svoj uhodani tim i primanje nepoznatih osoba naprosto im nije opcija. U nemogućnosti da naprave išta drugo, prije odlaska iz Nepala skupili su još nešto hrane i osnovnih potrepština i razdijelili ih u jednom od predgrađa Katmandua.

Novac i dalje stiže na kapaljku

Ogromna količina humanitarne pomoći, potvrdit će Ena, tih se prvih dana nije baš vidjela na terenu. Kako je prenio The Washington Post pozivajuće se na lokalne izvore, dok su ljudi na otvorenom očajnički tražili zaštitu od kiše i hladnoće, deseci velikih šatora dopremljenih odmah nakon potresa iz Kine stajali su danima neraspakirani na aerodromu. Iako su mnoge zemlje i humanitarne organizacije, a kroz njih i milijuni ljudi diljem svijeta, priskočile u pomoć Nepalu, novac i dalje stiže na kapaljku. Od 415 milijuna dolara koje su UN i njihovi partneri zatražili iz kriznih fondova za Nepal, do sad je, kazali su UN-ovi službenici za Reuters, isporučeno tek 22,4 milijuna dolara. Problem, tvrde oni, nije u izostanku donatora, već u činjenici da se istovremeno u svijetu događa cijeli niz velikih humanitarnih kriza. Nakon oporavljanja od prvotnog šoka, Nepalce bez krova nad glavom sad muči skori dolazak monsuna i strah od širenja epidemija. U neke planinske krajeve, pomoć još uvijek nije ni stigla, a u razorenim područjima poput Langtanga, preživjeli lokalni stanovnici trenutno se snalaze kako znaju i umiju.

   – Cesta prema Syabrubensi je oštećena, do doline se ne može odvijati promet, ne radi telefonska mreža, a ljudi čekaju na šatore i hranu. I dalje svaki dan dva do tri puta potres zatrese dolinu i svi i dalje spavaju vani jer se boje novog velikog potresa. Ljudi su potpuno zbunjeni i zabrinuti kako će obnoviti svoje kuće, kazao nam je Chhiring, vlasnik jedne od trekerskih agencija u Nepalu koji se upravo vratio iz Langtanga. Jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, tek 145. na listi Indeksa ljudskog razvoja (HDI) u kojoj je i do 25. travnja više od polovice stanovništva živjelo u siromaštvu, još će se godinama oporavljati od ove katastrofe.

   – Mislim da se Nepal sada vratio 20 godina unazad. Ljudima su porušeni životi u dvije minute. Voljela bi otići natrag i biti od neke koristi, zaključit će Ena apelirajući kao i mnogi ovih dana da svi koji mogu uplate bar malo pomoći.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila